Vukovar: Posljedni rez

Slavica Lukić, Aleksandar Anđić
Globus, http://www.globus.com.hr

Naši reporteri imali su priliku, u Beogradu, prvi vidjeti još nedovršenu verziju hrvatsko-srpskog dokumentarnog filma o ratu u Vukovaru "Posljedni rez", što su ga, u produkciji beogradske medijske kuće B92, zajednički snimili poznati hrvatski novinar Drago Hedl i nagrađivani srbijanski reditelj Janko Baljak.

Vukovar je prije rata bio pitom i zelen grad. Sa Srbima smo se družili, ženili, odlazili k njima na krsne slave, a oni su dolazili na naša slavlja. Onda se sve promijenilo: Podjele su počele najpre nekako kroz šalu, u jeziku, a potom u postupcima - pripovijeda supruga nestalog vukovarskog branitelja u prvom zajedničkom hrvatsko-srpskom filmu o Vukovaru. "Onda su se pojavili neki mladi dečki, Srbi iz Trpinje. Pitali smo se: Bože, kad im prije narastoše brade", prisjeća se druga hrvatska udovica.

"A onda su Srbima počeli prijetiti, otpuštati ih s posla, srpski kafići i kuće letjeli su u zrak", svjedoči o predratnom vremenu Srbin Vukovarac.

"Uspjela sam na telefon dobiti predsjednika Tuđmana i ispričala mu da se ispred zgrade u Borovu naselju u ljeto 1991. pripadnici ZNG-a odveli moga supruga Mladena Mrkića. Strpali su ga u automobil bez registarskih oznaka dok se vraćao s posla. Tuđman je bio iznenađen. Pitao me odakle mu njegov telefon. Rekla sam mu: "Gospodine Tuđman, to nikad nećete doznati. Spojio me s ministrom policije Ivanom Vekićem koji je kazao: Gospođo Mrkić, vaš suprug će danas biti pušten. Prošlo je već petnaest godina, a mog supruga nema", pripovijeda supruga nestalog Srbina iz Borova naselja.

DVIJE EKIPE
Film "Posljedni rez" pripremile su novinarske ekipe iz Hrvatske i Srbije, predvođene hrvatskim novinarom Dragom Hedlom i beogradskim nagrađivanim rediteljem mlade generacije Jankom Baljkom, u produkciji beogradske medijske kuće B92.

Novinarka i fotoreporter Globusa imali su priliku prvi vidjeti grubo montiranu i još nedovršenu verziju tog filma koji će premijerno biti prikazan na Zagrebačkom festivalu dokumentarnog filma 20. veljače.

U njemu su korišćeni neobjavljeni videomaterijali Zastava filma, Vojnog arhiva Srbije, neemitirane snimke TV Srbije i TV Novog Sada, kao i neemitirane ratne vukovarske snimke iz arhiva HTV-a. Korišteni su i amaterski videozapisi koje je autorima filma ustupio vukovarski branitelj koji je želeo ostati anoniman.

Osamdesetag sugovornika sa srpske i hrvatske strane, običnih vojnika i pripadnika srpskih paravojnih postrojbi, civila, ali i vojnih zapovjednika, obavještajaca i političara priča o pripremi rata u Vukovaru, o opsadi grada i njegovom padu. Među sugovornicima s hrvatrske strane su šef vukovarskog SZUP-a Ferdinand Jukić, general Martin Špegelj, tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, Vladin povjerenik za Vukovar Marin Vidić Bili, dr Vesna Bosanac, prvi sekretar obrane Vukovara Tomislav Merčep. Sa srpske strane u filmu svjedoče pripadnici paravojnih postrojbi koji su jurišali na Vukovar, književnik i jedan od ideologa teze o ugroženosti Srba Brana Crnčević, tadašnji šef jugoslavenskog KOS-a Aleksandar Vasiljević, novinari beogradskog nedeljnika Vreme Jovan Dulović i Dejan Anastasijević.

POGLED S DISTANCE
Redateljski postupak Janka Baljka krajnje je sugestivan, bez glasa spikera koji bi tumačio tijek događaja. Jedini pripovedači u filmu su sudionici svjedoci podjela, rata i pada Vukovara.

"Posljednji rez", koji će u finalnoj verziji trajati stotinjak minuta, pbuhvaća stanje u Vukovaru od prvih višestranačkih izbora 1990. do prošlogodišnje prosinačke presude četrnaestorici pripadnika srpske Teritorijalne odbrane za ratni zločin na Ovčari pred beogradskim specijalnim sudom za ratne zločine.

Kroz iskaze svjedoka s hrvatske i srpske strane razotkriva se jdean od žilavijih tabua u Hrvatskoj: uloga Tomislava Merčepa u mjesecima koji su prethodili opsadi Vukovara. U filmu je i videosnimka nepoznatog autora koja prikazuje tadašnjeg vukovarskog šefa sekretarijata za odbranu Tomislava Merčepa kako instruira svoje najbliže suradnike: " Samo pribelježite osobu sumnjivog karaktera i prijavite nama.

Ferdinand Jukić, ratni šef vukovarskog SZUP-a, pred Heldovom i Baljkovom filmskom kamerom svjedoči da je u mjesecima u kojima je Merčep vladao gradom na vukovarskom području evidentirano 126 likvidacija tamošnjih Srba. Merčep je, prema Jukićevim tvrdnjama, od ubojstava dvanaestorice hrvatskih policajaca u Borovu Selu, 2. svibnja 1991., do opsade Vukovara bio najmoćniji čovjek toga grada. On prepričava svoj razgovor s Merčepom iz ljeta 1991.:"Tomice, zar nije sramota da prvi čovjek vukovarske policije sjedi pred tvojom kancelarijom sat vremena sa svima ostalima i čeka da ga primiš?" Odgovorio mi je:"Ko ga j..., nek čeka stara komunjara."

"MERČEPOV AUSVAJS"
Julić svjedoči da u proljeće i ljeto 1991. nitko nije mogao izaći iz Vukovara bez Merčepove propusnice. Tadašnji saborski zastupnik iz Vukovara Petar Bošnjaković pred kamerama potvrđuje kako bez Merčepova "ausvajsa" nije mogao otputovati niti na saborsku sjednicu u Zagreb.

"Posljednji rez" donosi i dosad nepoznate detalje o nabavci oružja. Ferdinand Jukić izjavljuje da je prvi kontigent oružja za odbranu Vukovara, deset kamiona oružja i streljiva, kupljen od JNA iz tadašnjih vojnih skladišta u Batajnici, te da je plaćen zaplijenjenim zlatom iz sefova osječkog Okružnog suda.

"Posljedjni rez"donosi dosad nepoznate snimke ulaska srpskih postrojbi u Vukovar, stravično postupanje prema ondje zatečenim civilima. Pripadnici srpskih paravojnih postrojbi obrasli u brade nazivaju izmučene i prestravljene vukovarske civile "ubicama i kasapima", tjeraju ih da leže na tlu licem prema zemlji, pokazuju im nazubljene noževe.

Posebno je potresna sekvenca u kojoj srpski vojnici ispituju vukovarskog civila Đuru Hodaka i tjeraju ga da pred kamerama RTS-a prizna da su mu dvojica sinova "klali Srbe po Vukovaru", što ovaj u očaju i čini kako bi spasio živu glavu. Prisjećajući se toga događaja četrnaest godina poslije, Đuro Hodak kaže: "Od batina mi je pukao film i rekao sam što su tražili."

Film donosi i ispovjesti bivših pripadnika srpskih paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u opsadi Vukovara. Neki, poput dragovoljca Gorana iz Zemuna, s gorčinom se prisjećaju svojih ratničkih dana: "Bile su mi 22 godine i, kad sam kretao, nisam bio svestan što je rat." Opisujući svoj ulazak u Vukovar, kaže: "Zvuk granate, koja leti negde iznad tebe, pre nego padne, užasan je... Plako sam ko malo dete. Pito sam se, Bože, pa gde sam ovo došo, ovo je strašno. Ispred nas u jednoj vukovarskoj ulici bila je neka razvaljena trgovina, a ja gladan. Utrčo sam ispod kiše metaka u taj dućan, zgrabio Zdenka sir, Frondi kekse i dva piva. Onda sam spazio jedan auto u kojem je hteo da pobegne neki Hrvat, otvorio sam vrata kako bih i sam pobegao, a čovek unutra sedi bez glave. Od nas četrdeset sedmorice u mojoj brigadi ostalo nas je živih svega sedam, ostali su izginuli."

PREDAJA MITNICE
Za razliku od Gorana iz Zemuna, negdašnji Šešeljev stranački drug i suradnik Vojvoda Čele i nakon petnaest godina ponosan je na svoju osvajačku epizodu. "Borio sam se na Trpinjskoj cesti, krv je teklam ginuli smo i ranjavali. Ponosan sam što sam desni srpski vojvoda."

U "Posljednjem rezu" prvi put će biti objavljene snimke predaje Mitnice: s hrvatske strane predaje je Filip Karaula, sa srpske preuzima optuženi general Nebojša Pavković. Film donosi i snimku Veselina Šljivančanina kako osobno ispaljuje prijektil na Vukovar, ratne snimke "kukuruznog puta", srpskoj vatri izloženog prolaza kroz polja, jedinog kojim je u opkoljeni Vukovar stizala skromna pomoć u lijekovima hrani i oružju.

Snimka zločina Škorpiona odmogla je autorima filma

Mnogi kreatori i sudionici razaranja Vukovara iz vojnog i državnog vrha Srbije poput vukovarske trojke Mrkišića, Radića i Šljivančanina, potom Šešelja i Miloševića, nisu s distance od petnaest godina imali priliku govoriti o napadu na Vukovar jer su u Haagu, ili su, poput Željka Ražnatovića Arkana, mrtvi. Autori filma tvrde da im je u jeku snimanja dokumentarca prilično odmogla objava videosnimke pripadnika srpske parapostrojbe "Škorpioni" kako ubijaju zatočene Bošnjake u Srebrenici. Mnogi sudionici napada na Vukovar, nakon emitiranja te snimke na Haškom sudu i TV Srbije prestašili su se i zašutjeli.