Film o Vukovaru ni srpski ni hrvatski
V. Milivojević
Glas Javnosti, www.glas-javnosti.co.yu
Janko Baljak o filmu "Vukovar - poslednji rez", prvoj
srpsko-hrvatskoj dokumentarnoj koprodukciji.
Premijera
filma "Vukovar - poslednji rez" koji potpisuju novinar
Feral Tribjuna Drago Hedl, scenarista, i vođa hrvatsko-srpskog novinarskog
tima (Marija Molnar, Dragana Karpoš, Jasna Janković, Filip Švarm,
Klara Kranjc) i beogradski reditelj Janko Baljak, zakazana je za
kraj februara na Festivalu dokumentarnog filma u Zagrebu. Najava
premijere prve srpsko-hrvatske dokumentarne produkcije izazvala
je veliku buru i polemike u hrvatskoj javnosti, pre svega zbog beogradskog
reditelja i činjenice kako su revoltirani mediji konstatovali "da
Srbi prave filmove o Domovinskom ratu".
- Radimo više od godinu dana, od novembra 2004. godine, ali nismo
hteli da obznanjujemo na velika zvona. Trenutno smo u fazi završne
montaže, postprodukcije. Film se snima u produkcija TV B92, ekipa
saradnika je "pola-pola", srpsko-hrvatska priča o Vukovaru,
što se može nazvati presedanom. Film još uvek nismo završili, ali
je tema jaka, interesovanje veliko.
Pozvan je da premijerno bude prikazan u Zagrebu, na mladom (drugo
izdanje), ali relevantnom festivalu koji vodi Žarko Puhovski. Bitno
je da film prvo tamo bude prikazan, jer je u Hrvatskoj mnogo veća
frka, ljudi su još uvek osetljivi. Imaće više odjeka. Ovde je Vukovar
nešto što je bilo pre 15 godina. Aktuelni su Kosovo, Crna Gora,
koga još zanima Vukovar! Film je rađen dugo i temeljno, a neće ga
mnogo voleti ni ovde ni tamo, kaže Baljak i dodaje:
- Produkcija B92 je mnogo puta do sada proglašavana za izdajničku.
U Hrvatskoj Drago slovi za izdajnika koji otkriva zločine nad Srbima.
Priča o veličini izdaje i patriotizma će biti aktivirana. Na to
gledamo kao na vrstu provokacije. Govoriće se, svesni smo, više
o politici nego o filmu. Film je tamo veći prst u oko nego ovde.
Nismo bili nevidiljivi. Dok smo mesec i po dana snimali u Zagrebu,
Vukovaru, napadali su nas da beogradska producentska kuća radi film
o domovinskom ratu. Radili smo u najboljoj tradiciji Bi-Bi-Sijevih
dokumentaraca. Princip je isti kao u mojim predhodnim filmovima
"Anatomija bola", "Vidimo se u čitulji". Ni
reči komentara. Ni ja kao Srbin, niti Drago kao Hrvat. Publici je
ostavljeno da zaključi ko je dobio, a ko izgubio, zašto se sve to
izdešavalo - kaže Baljak.
Za Baljka mnogo važnije od hrvatske ili beogradske premijere (pominje
se Fest ili Kratki metar, ali van konkurencije jer je Baljak predsednik
saveta, pa smatra neumesnim učešće na festivalu), jeste vukovarska
premijera.
- Voleo bih da se na vukovarskoj premijeri okupe na istom mestu
malobrojni Srbi koji su preostali i hrvatski branitelji. Oni žive
podeljeno kao na Kosovu, samo što tenzije nisu tolike, ipak govore
istim jezikom. Škole su, međutim, razdvojene, a istorije koje se
u njima uče različite - istako je Baljak.
Posebna vrednost filma je, prema mišljenju Baljka, ekskluzivni
arhivski materijal (do sada nedostupna vojna arhiva i amaterski
snimci) i to što su glavni junaci sukobljenih strana ponovo na jednom
mestu.
- Svakog 18. novembra u Vukovaru se napravi prigodna proslava.
Govori se o tome šta se desilo, pominje se Grad heroj, dragovoljci.
U našem filmu su, međutim, obe strane suočene, pozvane da daju svoju
verziju. To će za obe strane biti šok. Posle 15 godina samo jedne
istine. Film neće voleti ekstremisti ni sa jedne ni sa druge strane.
Svesni smo da je apsolutna istina nemoguća, važno je da nismo bili
jednostrani, mnoge stvari još uvek saznajemo - dodao ja Baljak.
Među sagovornicima je bio i ekipu B92 primio i Martin Špegelj.
- U Srbiji je on u svesti ljudi težak zlikovac, to je kao da sam
sa Hitlerom razgovarao. U filmu učestvuju i glavni komandanti odbrane
Vukovara, ratnici, dobar deo hrvatske političke ekipe, oni koji
su ovde prisilno mobilisani, dobrovoljci, četnici, nacionalisti,
neki koji su bili na funkcijama. Film više govori slikom nego rečima
i gleda se kao igrani film - rekao je Baljak.Najveći podvig - sakupiti
ahivu
- Film smo lakše radili u Hrvatskoj nego ovde gde vlada veliki
strah od Haga. Vukovarska trojka, Šešelj, Milošević, politički i
vojni vrh je u Hagu, nedostupan. Oni koji su dostupni, uglavnom
nisu bili raspoloženi za razgovor. Imamo preko dvadeset sati arhivskog
materijala sa hrvatske i srpske televizije, "Zastava filma",
Vjesnika, vukovarske gradske biblioteke, privatnih snimaka. Najveći
podvig bio je sakupiti arhivu. Još smo u potpunom ludilu, film će
trajati između 90 i 100 minuta. Materijal je grubo uobličen, nismo
još sve sredili. Tako sam, recimo, juče dobio materijal koji ću
tek iskoristiti, presudu za zločin na Ovčari - istakao je Baljak.
Filmske kockice nemogućeg mozaika
- "Vukovar - poslednji rez" je filmski pokušaj da se
napravi dobra i istinita priča o onome što se u Vukovaru dešavalo
u proleće, leto i jesen 1991. I nešto pre toga. I nešto malo posle
te tragične 1991. godine. I o onome šta su istorijske, emotivne
posledice svega nakon godina bola, patnji i razaranja. Cilj je bio
neostrašćen, nepropagandni, ni srpski ni hrvatski film. Pokušali
smo da uz pomoć preživelih ljudi i dostupne arhive sklopimo kockice
nemogućeg mozaika. Film je u službi istine. Svi smo bili zainteresovani
za priču o Vukvoaru jer je ona deo naših života. Pokušali smo da
shvatimo zbog čega je baš Vukovar, bogati slavonski gradić koji
je slovio za Jugoslaviju u malom, Titov ogledni grad bratstva i
jedinstva, doživeo potpunu apokalipsu - zaključio je Janko Baljak.
|