Kecmanov as - US Open 2021 -

Reset majstor

Taman kada pomisle da su mu u sistem ubacili neizlečiv teniski virus i da će njegova igra da se raspadne, Novak Đoković pritisne tajno dugme za reset.

Zoran Kecman
Podeli
Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

I program opet radi, fercera savršeno, funkcioniše kao da pokušaja rasturanja šampionskog sistema nije ni bilo.

Tako je to delovalo u večernjem terminu programa osmog dana takmičenja u kojem je Novak morao da pregrmi izazov u vidu junoše iz Kalifornije, Džensona Bruksbija.

Klincima nije teško da se, kako bi to ovi današnji rekli, „napale“, do maksimuma. Bruksbi je na teren ušao deset centimetara viši nego što jeste, delovao je kao raketa spremna da poleti sa lansirne rampe „Artur Eš“ kosmodroma.

I ne da je poleteo...Stvarno jeste, samo što je prizemljenje, kao i u slučaju brojnih Đokovićevih protivnika u istoriji, bilo strahovito bolno.

Ipak, trebalo je preživeti i jedno ovakvo iskustvo, kada igrate sa 14 godina mlađim od sebe, u grotlu arene koja je progutala mnoge snove velikih šampiona.

Klinac Bruksbi je leteo na moćnim energetskim talasima koji su dopirali sa svih nivoa stadiona. U početnom setu, delovao je kao bokserski šampion, udarao je iz svih pozicija po iznenađenom Novaku, nenaviklom da bilo kom na terenu predstavlja bokserski džak.

Više je Novakovo nesnalaženje u odsudnim trenucima seta, naročito taj ispušten brejk poen u startnom gemu, odredilo pravac seta, ali i ta neka karakteristična uspavanost, ulazak u meč u najsporijoj brzini koji su dodatno osokolili tinejdžera.

Pokušaj definicije njegove igre pretvorio bi se u mali teniski esej – pera će se na tome tek oštriti, tražiće se i najmanji detalj za detekciju, mada na prvi pogled deluje kao sveamerički hibrid sa opipljivim elementima igre koje su krasili recimo Endija Rodika, Andrea Agasija, Majkla Čenga. S tim što momak ima da ponudi i nešto svoje, naizgled nevidljivo, ali i te kako moćno kada se sa njim kao Novak suočite.

Kada vas uhvati u ringišpil, u taj svoj taktički kovitlac poena, pa počne da seče loptu i pogađa pod neverovatnim uglovima, ne možete a da ne ostanete bez daha.

Bruksbi je delovao zaista moćno, gotovo nezaustavljivo, intenzitet kojim je ušao u meč, zbunio bi bilo kog drugog sa druge strane mreže, momak je u rezervoaru imao visokooktansko gorivo i dok je plamtelo, plamtelo je.

Međutim, tako je to kod mladih, često u prevelikoj želji sagore kao licna i Bruksbi je ubrzo na nebu iznad Kvinsa postao mlada zvezda padalica.

Treba odati priznanje i njujorškoj publici koja je otvoreno stala na stranu svog pulena, ali nije kao u nekim ranijim situacijama, prelazila granicu u smislu ometanja Novaka da dostigne svoj zenit, naprotiv, čikali su Novaka da i on odgovori na bačenu rukavicu sa druge strane.

To je ono što Novaka „pali“ i u čemu je on svoj na svome. Kao da kaže, „dajte mi igru i ja ću da vam pokažem kakav sam mastor!“

Taj epski pet gem drugog seta u kojem se prelamala sudbina meča, bez obzira što ga je posle 20 minuta neverovatnog teniskog ludila, dobio Bruksbi, pokazao je svu lepotu i čar ove igre.

Šta sve nije stalo u tih 1200 sekundi u kojim su odigrali 24 poena, razmenili na stotine udaraca, igrali lobove, dropove, voleje, auh kakvo je to iskušenje bilo!

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Publika Njujorka je takva, ona je u svakom momentu na ivici ekstaze, tamo sve ključa kao gejzir u Jeloustonu; svakim novim poenom iz tog teniskog kotla isijava ogromna energija u nebo iznad Kvinsa da se to oseti na daleko. Američki plebs, tako sličan onom rimskom, koji posmatra borbu gladijatora, kao da u groznici trenutka kaže, „spektakl, dajte nam spektakl!“

I dobili su ga, ustvari, dobili smo ga svi mi.

Trebalo je na Novakovom mestu sve držati pod kontrolom, da mleko ne pokipi i da prvi reket sveta ne opeče prste. Uspeo je.

Kako on to radi, verovatno nikome nije jasno. Igračima, novinarima, analitičarima... Kakvo je to moćno dugme za reset koje Novak ima i koje je toliko puta ove sezone, na grend slemovima, grozničavo pritiskao?

Neodoljiv je utisak da Novak u ova prva četiri okršaja na Flašingu nije dominirao po onom starom, ustaljenom šampionskom obrascu na koji je sve navikao, ali znate šta, i ne mora!

Ako u nedelju, 12. septembra opet bude u svojim rukama imao taj trofej, ako bude ušao u krug besmrtnih sa Donom Badžom i Rodom Lejverom, kao vlasnik kalendarskog Grend slema, koga će uopšte biti briga kako je do toga došao?

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Stefan Edberg, dvostruki šampion ovog turnira, upozorio je Novaka ovih dana da ništa ne sme uzeti zdravo za gotovo i da mora da se pripazi pogotovo Aleksandera Zvereva, igrača koji mu je naneo poraz u polufinalu olimpijskog turnira.

Zverev i Medvedev su se zaista u ova prva četiri kola pokazali kao veliki kandidati za finale, delovali su zaista šampionski moćno, mada sve to kada dođe do onog „biti ili ne biti“, ne mora mnogo da znači.

Baš Edberg je primer kako se kroz Tantalove muke može doći do pehara u Njujorku.

Šveđanin je 1991. prosto zgromio sve protivnike, naročito je osramotio Džima Kurijera u jednom od najjednostranijih finala ikada u Njukorku, prepustivši mu svega šest gemova i dobivši jedan set sa nulom.

Ali godinu dana kasnije, bio je to takav hod po trnju za vikinga iz Vastervika da je to bilo za neverovati.

Osmina finala Ričard Krajiček – pet setova. Četvrtfinale Ivan Lendl, takođe pet setova. I onda epsko polufinale sa Majklom Čengom, pogađate, pet setova s tim što je to najduži meč u istoriji US Opena, trajao je pet sati i 26 minuta!

I onda finale u četiri seta sa Pitom Samprasom i – pobeda.

Zašto ovo sve govorim? Možda baš zbog toga da se razume da Novak ne može i ne mora jednakim sjajem da blista na svakom turniru, ako na kraju stigne do cilja.

Bitno je to, stići do cilja, do pehara, do istorije. Kako, nevažno je.

Ne zaboravite da čak i takav teniski kolos, kakav je Đoković, sa oreolom najboljeg igrača svih vremena, na svojim leđima u Njujorku nosi celu grend slem godinu i nevidljiv psihološki teret istorije koju pokušava da ispiše.

Nije se bez razloga desilo da samo dva čoveka u istoriji ostvare taj veliki cilj, osvoje sva četiri najveća turnira u 12 kalendarskih meseci.

Otuda, ovo iskustvo sa mlađanim Bruksbijem mogao bi da bude pljusak hladne jutarnje vode na Novakovom licu i poziv za buđenje, ali i teniski eliksir koji mu je bio neophodan za tri poslednja stepenika na kojim mu se jasno naziru tri najveća izazivača – Beretini, Zverev, Medvedev.

Tim redom, tim putem ka istoriji.

Još malo, još samo malo. Sekund u vremenu univerzuma.

Od srede do, nedelje, a posle će godinama o tome da se priča.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.