Problem o kom se ćuti: Većina ga primeti tek kada kija, kašlje ili skače

"U ordinaciji o problemu govore tek kad ih pitam, kad same progovore, onda već imaju izražene poteškoće sa nevoljnim curenjem mokraće." Ovako ginekologica dr Mima Fazlagić govori o nemogućnosti kontrolisanja mokrenja (inkontinencija) sa kojom se suočavaju milioni žena i muškaraca u svetu, dok podaci za Srbiju pokazuju da sa ovim problemom živi oko 350.000 ljudi, a da se leči tek samo 15.000 njih.

Izvor: S.V.
Podeli
Foto: Promo
Foto: Promo

Problemi kod trudnica

Prema rečima doktorke Fazlagić, inkontinencija se često javlja u trećem trimestru trudnoće jer tada materica najviše pritiska bešiku, ali i kod žena čija bešika nije bila dovoljno ispražnjena tokom porođaja.

U pitanju je svojevrsna epidemija o kojoj se ne govori zbog specifične prirode stanja, čak ni sa lekarima, a javlja se u svim starosnim dobima i kod oba pola, ali znatno češće kod žena.

Nevoljno oticanje mokraće predstavlja zdravstveni, higijenski i socijalni problem koji se manifestuje u rasponu od povremenog "bežanja" nekoliko kapi do potpune nemogućnosti zadržavanja mokraće. Urgentni, neizdrživ nagon za mokrenjem koji se teško zadržava, odlaženja u toalet radi mokrenja više od osam puta dnevno, a tokom noći više od dva puta, neki su od simptoma koji ukazuju na urgentnu inkontinenciju.

Zbog svega ovoga pacijenti su često uznemireni i iscrpljeni, neispavani, napeti i depresivni, ograničeni u socijalnom pogledu, sa gubitkom samopouzdanja i stalnim strahom od nevoljnog mokrenja i potrebom da su blizu toaleta, bez koncentracije i sa manjkom produktivnosti, često na bolovanjima, koja imaju za posledicu ugroženu egzistenciju. Zbog značajnog narušavanja kvaliteta života, nije čudno što su lekari nevoljno mokrenje svrstali u kategoriju "socijalnog kancera".

Na edukativnoj tribini o nemogućnosti kontrolisanja mokrenja "Problem o kome se ćuti", ginekologica dr Mima Fazlagić napomenula je da se prvi problemi sa inkontinencijom kod većine ljudi javljaju oko pedesete godine života, ali da i mlade žene pate od ovog problema, najčešće zbog teških ili višestrukih porođaja prirodnim putem.

Foto: Promo
Foto: Promo

"Mišići i tkivo najčešće slabe zbog starosti, trudnoće, vaginalnog porođaja, gojaznosti, dijabetesa, histerektomije (hirurško odstranjivanje materice). Sve promene koje nastaju u periodu menopauze utiču na zdravlje i na kvalitet života, a jedna od njih je i stres inkontinencija. Do popuštanja urina kod ove vrste inkontinencije dolazi prilikom kijanja, kašljanja, smejanja ili skakanja", objasnila je doktorka Fazlagić i dodala:

"Neke žene misle da je ovaj problem neizbežni deo procesa starenja, da ga treba prihvatiti, što nije tačno. Slabost bešike obično počinje kada nivo estrogena počne da opada. U zrelim godinama, mišići karličnog dna počinju da se opuštaju. Oba ova faktora mogu dovesti do stres inkontinencije".

Gorica Đokić, predstavnica Udruženja pacijenata obolelih od raka jajnika i grlića materice "Progovori", sa problemom nekontrolisanog mokrenja se susrela nakon dijagnostikovanja raka jajnika i nakon što joj je odstranjena materica, jajnici, deo trbušne maramice i deo limfnih žlezda (histerektomija).

"Jedan od razloga nekontrolisanog mokrenja je histerektomija. Posle godinu dana od hemioterapije počela sam da osećam simptome, ali nisam odmah obraćala pažnju na to jer sam smatrala da će se problemi sa kontrolisanjem mokrenja svakako dešavati sve više sa godinama. Kasnije sam vodeći neku svoju evidenciju i u razgovoru sa lekarima shvatila da nemam organe da budu u harmoniji sa bešikom, kao ni trbušne mišiće i da se to zato dešava", otkriva Gorica Đokić.

Ni muškarci nisu pošteđeni

I kod muškaraca se takođe javljaju dva tipa inkontinencije, kako stres, tako i urgentna. Prvi tip je, kako objašnjava prof. dr Aleksandar Vuksanović, urolog u Univerzitetskom kliničkom centru Srbije, izražen pri fizičkom naporu, kijanju i kašljanju.

"Urgentna inkontinencija je opet nevoljni gubitak mokraće, pri čemu količina urina u bešici ne mora da bude velika, ali se impulsi šalju da je bešika puna, zbog čega dolazi do grčenja mišića bešike koja izbacuje urin napolje. Ovo je dosta čest poremećaj kod žena i muškaraca koji dramatično narušava kvalitet života. Inkontinencija je često progresivna, a koliko će brzo da se razvija to u početku ne znamo", ističe prof. dr Vuksanović.

Postoji više rešenja

Danas nijedan pacijent ne mora da trpi, pa makar imao i blage tegobe. Pre 20 godina teški oblici su se rešavali isključivo hirurškim putem i većina žena, koje su imale stres inkontinenciju, nisu želele da se na ovaj način leče. Danas postoje minimalno invazivne procedure kojima se ova vrsta inkontinencija koriguje.

"Isto tako postoje lekovi kojima urgentnu inkontinenciju možemo da popravimo, a da pri tome neželjeni efekti te terapije budu mali. Sa druge strane, imamo pacijente koji imaju minimalan gubitak urina i kod kojih bi klasična farmakološka terapija možda bila previše jaka ili bi mogla da daje neke neželjene efekte. Tada se u terapiju uključuju fitopreparati koji sadrže ekstrakt semena tikve i izoflavone iz semena soje, čiju delotvornost su potvrdila brojna naučna ispitivanja. Fitoterapeutici su nam izuzetno korisni, ne samo za blage oblike, već kao i dopuna terapije kod težih oblika kada možemo izbeći povećanje doze lekova koji bi mogli da daju neželjene efekte", naglašava prof. dr Vuksanović.

Kegelove vežbe su veoma značajne, posebno u prvim fazama bolesti, kada lekari preporučuju i uzimanje suplemenata fitoestrogena (hormona biljaka) koji jačaju mišiće karlice i esktrakte semena bundeve.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 9 idi na stranu