Maskirna forma
Na izvestan način, dometi filma koji je otvorio Sinemaniju, Četvrtog čoveka Dejana Zečevića, dobar su pokazatelj ispoljenih ambicija pri odabiru onoga što se ove godine nudi na našoj maloj "distributerskoj reviji"—pod pretpostavkom, naravno, da je mogućnost izbora uopšte i postojala. Površno, nemaštovito, neretko bleferski (da ne upotrebim neku oštriju reč), i prvi celovečernji film i celonedeljni program mahom su sklopljeni tako da već na prvi pogled s razlogom izazovu skepsu oko kakvog kumulativno-pozitivnog utiska kod svakoga ko prati šta se inače dešava u zapadnoj kinematografiji. Rekoh zapadnoj kinematografiji, zato što se i Zečević idejno najradije poziva na nju kad preslikava njene obrasce, dok se program u nastavku revije, izuzev pokojeg britanskog kvazibiografskog kvazispektakla, u celosti zasniva na zbrda-zdola nabacanim proizvodima iz američkog asortimana.
piše: Gavrilo Petrović