Hrvati od početka godine zaštitili geografsko poreklo već tri proizvoda, među najbržima u EU

Kupci na hrvatskom tržištu sve su osvešćeniji i nije im problem da odvoje nešto više novca za delikatese.Hrvati su svoju slaninu zaštitili u EU, a mi našu? Srpski med, sir i malina &quot;na putu&quot; za Brisel I pirotska peglana kobasica dobija EU oznaku?U ovoj godini, preciznije do kraja februara, registrovana su tri nova naziva hrvatskih proizvoda na nivou Evropske unije – Rudarska greblica, Dalmatinska pečenica i Dalmatinska panceta.Time je Hrvatska kao najmlađa članica EU na devetom mestu po broju registrovanih naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a prvi na listi njihovih proizvoda koji je dobio oznaku bio je Krčki pršut. Koliko oznaka pomaže u plasmanu proizvoda i proboju na strana tržišta otkrili su sami proizvođači. Imaju i dodatnih 15 proizvoda koje su zaštitili na nacionalnom nivou te su u pripremi za postupak ili već jesu u postupku registracije na nivou EU, te još šest proizvoda za koje se vodi nacionalni postupak zaštite. Zaštitom naziva proizvođači štite ugled svog proizvoda od zlouptrebe i narušavanja, a upravo taj znak potrošaču jamči kupovinu autentičnog i kontrolisanog proizvoda, priznatog kvaliteta i lokalnog porekla. Prepoznatljivost proizvoda povezana je i s prepoznatljivošću područja na kojem se proizvodi, što doprinosi jačanju turističke ponude, ali i održivom razvoju ruralnih područja. Značaj registracije i zaštite je i u tome što osigurava i svrstavanje u višu cenovnu kategoriju što za proizvođača znači bolju pozicioniranost na tržištu i veći dohodak. Prema podacima Evropske komisije ti proizvodi postižu u proseku dva, tri puta višu cenu u odnosu na sličan proizvod bez oznake, a prema podacima iz ankete koju je tamošnje ministarstvo sprovelo nad 50 sertifikovanih proizvođača, čak 68 posto njih primetilo je porast potražnje za njihovim proizvodom otkad su korisnici oznake, ističu iz Ministarstva poljoprivrede Hrvatske. Senzorska svojstva Ante Madir, izvršni direktor Klastera Hrvatskog pršuta ističe kako upravo zbog senzorskih svojstava i specifične tradicionalne tehnologije proizvodnje hrvatske pršute imaju veliki izvozni potencijal i potencijal za plasman u turizmu kroz gastronomsku ponudu. Kako kaže, kroz Klaster Hrvatskog pršuta i udruge pršutara promovišu te zaštićene proizvode, svake godine u drugom gradu organizuju i Dane hrvatskog pršuta fokusirane isključivo na zaštićenim pršutama, a predstavnici Klastera učestvuju i na svim specijalizovanim sajmovima u zemlji i u inostranstvu. &ldquo;EU oznake zaštićenog geografskog porekla koju nose krčki, drniški i dalmatinski pršut, te izvornosti koju nosi istarski pršut, jamac su kvaliteta i to sve više prepoznaju domaći kupci. Strani turisti odavno su osvešćeni kad su takve oznake u pitanju, znaju razliku i kvalitet uvek stavljaju ispred cene. Oznake zaštićenog geografskog područja i izvornosti nisu važne samo zbog prepoznatljivosti, nego imaju i funkciju zaštite od sivog tržišta. U Hrvatskoj proizvodnja pršute iz godine u godinu raste, no to još nije dovoljno da bi se pokrila njena potrošnja. Tačnije, godišnje pojedemo oko milion komada pršuta, a proizvedemo oko 450 hiljada. Porast proizvodnje nije zaustavila ni korona, no, nažalost usporila je plasman. Turizam kao najbolja mogućnost plasmana naših pršuta i naše najveće tržište svojim padom uzrokovao je i pad prodaje pršuta u Hrvatskoj. Kad je u pitanju izvoz, imamo trend porasta prodaje naših pršuta u EU. Pojedine pršutarske firme su na stranim tržištima imale porast prodaje u 2020. bez obzira na koronu, čak do 30 posto u odnosu na 2019. godinu&rdquo;, ističe Madir, prenosi Poslovni dnevnik. Pršute izvoze u sve zemlje u okruženju, ali i u one zemlje gde ima hrvatske dijaspore, na primer Austriju i Nemačku. &ldquo;Krajem prošle godine jedna naša pršutarska firma je izvezla prve količine pršuta u Ukrajinu. Imali smo izvoz i prema Novom Zelandu i Hong Kongu. Naša pršuta se prodaje u Srbiji, Severnoj Makedoniji, BiH. Udruženje proizvođača Dalmatinskog pršuta izradilo je dokumentaciju te se prijavilo na konkurs M3.2.1-2. Potpora za aktivnosti informisanja i promovisanja. Ako se ostvare sredstva kroz konkurs iskoristićemo ih za promociju i prepoznatljivost pršuta kao zaštićenog EU proizvoda&rdquo;, kaže Madir.Siguran plasman Jedan od proizvođača zaštićene pršute, tačnije dalmatinske je i Vlade Prančić, vlasnik pršutane Smjeli u Dugopolju, koji godišnje proizvede oko stotinu tona pršute. Kako kaže, u ovoj pandemijskoj krizi prodaja je pala za dvadesetak posto, no Prančić smatra da kvalitetni proizvodi uvek pronađu put do kupca pa s optimizmom gleda na budućnost. &ldquo;Kad su zaštićeni proizvodi u pitanju, kupci na domaćem tržištu sve su osvešćeniji i nije im problem odvojiti nešto više novca za takve proizvode. S druge strane kupci na inostranom tržištu poput Nemačke ili Austrije, odavno su prepoznali kvalitet zaštićenih proizvoda i to je naša jedina šansa s obzirom na to da količinom ne možemo konkurisati španskim i italijanskim proizvođačima. Naša pršutana gotovo 75 posto naše proizvodnje plasira kroz HoReCa sektor u čitavoj Hrvatskoj, a izvoz iz godine u godinu raste pa tako 25 posto od ukupne proizvodnje ide u Nemačku, Austriju, Sloveniju i Češku. Manifestacije, poput Dana hrvatskog pršuta, pridonose brendiranju zaštićenih proizvoda, no to nije dovoljno. Većina proizvođača su male porodične pršutane, majstori su za pršute, ali ne i za marketing i brendiranje pa nam u promociji zaštićenih proizvoda i te kako treba pomoć institucija i kontinuirane kampanje koje bi edukovale i kupce i ostale proizvođače&rdquo;, ističe Prančić. Napomenuo je i da se kriza odrazila i na proizvodnju i na plasman te su u mnogim pršutanama pršute ostale da vise, a s njima i kapital koji je u njih uložen, te mnogi pršutari nisu imali dovoljno obrtnih sredstava za novi ciklus proizvodnje. Autentično i kontrolisano Među proizvodima koji su nosioci oznake je i Brački varenik koji nastaje od crnog ili belog grožđa, a proizvodi se od autohtonih sorti poput crljenka kaštelanskog, babića, plavca malog ili od bele sorte maraštine. Po pravilima, ove sorte moraju biti zastupljene pojedinačno ili zajedno u najmanjem procentu od 80 posto, a preostali deo mogu da budu druge sorte grožđa s Brača. Kako objašnjavaju proizvođači, za njegovu pripremu potrebno je strpljenja jer se mošt iskuvava i po 15 sati kako bi se dobio koncentrat stoga ne čudi da litra bračkog varenika stoji oko 500 kuna (66 evra). Ipak, ističu kako im je plasman siguran zahvaljujući turizmu - kroz turističku potrošnju. Miodrag Komlenić, predsednik udruženja Baranjski kulen ističe kako je u pitanju jedan od prvih hrvatskih proizvoda zaštićenih u EU. Njihovo udruženje deluje od 2007. godine te su godinu dana kasnije pokrenuli proces zaštite geografskog porekla Baranjskog kulena uz podršku Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. &ldquo;ZOZP znak na ambalaži Baranjskog kulena jamči kupovinu autentičnog i kontrolisanog proizvoda, priznatog kvaliteta i načina proizvodnje koji je karakterističan za područje Baranje. Prema nekoliko objavljenih istraživanja vezanih za zaštićene oznake EU potrošači su svesniji zaštićenih oznaka u južnoj Europi, a razlog tome možda leži u činjenici da Italija, Francuska i Španija imaju oko 700 zaštićenih proizvoda. Iskustva koja imamo iz 2020. godine su nam dobro pokazala koliki je značaj domaće proizvodnje u svim segmentima. Domaći potrošači dobro poznaju kvalitet i vrednost Baranjskog kulena, a mogu reći da se iz godine u godinu povećava i izvoz. Belje, najveći proizvođač Baranjskog kulena, prošle godine je izvezlo 10 posto ukupne proizvodnje kulena na tržišta zapadne Europe, prvenstveno u Nemačku. Naša dodatna prednost je i činjenica da su kineskim potrošačima poznati proizvodi začinjeni paprikom i da oni generalno preferiraju začinjenu hranu&rdquo;, poručuje Miodrag Komlenić.