- Komentari -
  1. Nema te reforme koja moze da spase penzioni sistem, ako trziste rada ne bude (pro)funkcionisalo.

    Francuska ubija svoje regije zarad sve jace centralizacije. Posla ima samo u vecim gradovima, a ponajvise u Parizu i to ne u proizvodnji vec u sektoru usluga. Unutrasnjost je opustosena. Zatvaraju se fabrike, pekare, skole. Mnoga sela i oveca mesta su opustela. Tamosnjene nekretnine prodaju naslednici i to uglavnom Parizanima ili sve cesce strancima za, kako bismo to mi rekli, vikendice. Kad prodjete nekim selom nocu, van praznicnih perioda, to je kao da ste u mestu duhova. Sve pozatvrano, tek pokoji prozor zasvetli.

    Ljudi rade sve duze i da se ne lazemo, tako zauzimaju mesta mladjima. Niko tu nije zadovoljan i niko tu ne zivi zaista kvalitetno.

    Srednja klasa gotovo da vise i ne postoji. Jaz izmedju bogatih i siromasnih je sve veci.

    Markon je samo sirom otvorio vrata lobijima. I nije vazno da li je on svesno igrao na tu kartu i pravio neke zakulisne dogovore, ili su ga samo, kao kandidata koji im odgovara, kao takvog podrzali. Sustina je da sve ide nizbrdo i da drzava vec neko vreme nema pravu vlast. Stalno gubi bitke, sto od lobija farmaceutskih kompanija, sto od lobija privatnih osiguranja.

    Bojim se da ovoliko ignorisanje potreba "obicnog naroda" ne izazove istu rekaciju, koju je izazvala americka elita, a to je izbor ektremne desnice.

    Niko normalan ovde ne zeli njihov dolazak na vlast, ali kad je neko ljut i gladan i nema izbora, taj i ne razmislja mnogo...
    (Ana, 28. januar 2020 00:04)

    # Link komentara