Neugasivi žar Predraga Ejdusa: "Ja se u nekom epileptičnom luku tresem na samoj sceni"

Tvrdoglavi trgovac u stalnom strahu od bolesti i mogućnosti da će umreti u bedi učinio je da se u narodu komedija Jovana Sterije Popovića ne zove više "Tvrdica", nego upravo Kir Janja. Zlatoljubac, kakav je Kir Janja, opsednut je novcem, ali i strahom da će da izgubiti – bilo da je ukraden ili potrošen. On tretira svoj novac kao sagovornika i stalno ga prebrojava, on je ćifta kom nema pomoći.

Sanja DojkićIzvor: B92
Podeli
Foto: depositphotos/jjspring
Foto: depositphotos/jjspring

Pročitajte još:

Mija Aleksić: ''Znao sam kako je kad si gladan i kako je kad si sit''

Reditelj Egon Savin je ponudio nov i izuzetno zanimljiv koncept "Kir Janje". Uspeo je da tu veliku komediju o tvrdičluku pretvori u tragikomediju.

"Glavna osobina Kir Janje nije pitanje karaktera, već životnog problema stranca u jednoj sredini, koja pokušava sa svih strana da ga orobi. Naš 'Kir Janja' nastao je 1992. godine, u vreme velikih rasejavanja i etničkih sukoba, pa su same okolnosti pomerile težište s komedije. To je i najuzbudljivije u ovoj predstavi", rekao je tada glumac koji je tumačio Sterijinog glavnog junaka Predrag Ejdus.

Pregrad Ejdus je uneo novo značenje u poznatu misao da je glumcima pozorište novi dom. Sa preko 250 odigranih uloga i pola veka u glumi, Ejdus je nekada morao istog dana da igra dve različite predstave – čak bi se ponekad i zbunio i došao u pogrešno pozorište, pa je taksijem, kako se kaže u našem narodu "u minut do 12", odlazio na pravo odredište.

Govorio je da je komedija najzahtevniji žanr u glumi i da je za nju potreban neverovatan dar, jer je komedija pitanje ritma, brzine i osećaja za paradoks. Nekada su se glumci delili na komičare i tragičare, ali Ejdus je smatrao da dobar glumac može da bude oba, a kao briljantan primer iz našeg glumišta koji je mogao sve naveo bi Miju Aleksića.

Ejdus se kalio prvo na vračarskim ulicama, kada je zbog svog mangupluka i pesnica, ali i zahvaljujući žilavosti nakon što je pobedio reumatičnu groznicu, dobio nadimak Peca Čelik. Potom je u Omladinskom pozorištu Dadov, pun ambicije i želje, počeo da razvija svoje glumačko umeće, vođen gotovo bezuslovnom ljubavlju prema teatru, čije su temelje bespovratno udarili JDP i Narodno pozorište.

Pročitajte još:

"Posle predstave otišao je u bolnicu, a onda je otišao"

U poslednjem intervjuu koji je dao, glumac se prisetio da je u "Braći Karamazovima" svojevremeno igrao Aljošu Karamazova, a da je u to doba u Narodnom pozorištu imao svoju malu ekipu koja je igrala poker.

"Ja sam voleo da igram karte, i dan-danas ih volim. Dakle, ja sam u mantiji, igram pravoslavnog iskušenika, ali imam duboke džepove u mantiji, koji se ne vide. Bila je jedna vrlo napeta situacija u pokeru, gde je bilo hoće li partner platiti nešto ili neće. Na kraju partner plati, ja dobijem, sakupim sve te novce, cigarete, upaljač... Trpam u te džepove od mantije i u poslednjem trenutku stižem na scenu. Kraj scene te velike čuvene predstave je epileptični napad Aljoše Karamazova, koji smo mi izmislili, a koji je Ljubiša Georgijevski režirao, te se ja u nekom epileptičnom luku tresem na samoj sceni, ali nisam svestan da u tom trenutku iz moje mantije, toga kaluđera, isposnika mladog, ispadaju karte, novac, cigarete, upaljač i to se sve prosipa ispred publike. A ja pritom uopšte nisam svestan da se to sve događa, jer sam u velikom epileptičnom transu", pričao je tada Ejdus.

Svojevremeno je rekao da ga želja za glumom nikada nije napuštala, ali ga zato nisu napuštali ni njegovi maniri. Uvek je važio za velikog gospodina koji se sa velikim poštovanjem ophodio prema svojim kolegama.

Samo nekoliko dana pred početak pozorišne sezone, 28. septembra, Predrag Ejdus je preminuo.

"Ako ne igram, umro sam", svojevremeno je govorio. Poigravao se sa Dekartovim filozofskim iskazom "Mislim, dakle postojim", govoreći "Igram, dakle postojim".

On je smatrao da njegovo biće nije celovito ukoliko ne glumi, ukoliko nije na sceni.

Njegov žar za glumom i umetnošću neće se ugasiti ni dve godine nakon njegove smrti, ni decenijama posle nje, i ostaće budućim generacijama kao svedočanstvo o izdržljivosti, životnoj snazi i talentu, koji su besmrtni.

Priredila: Sanja Dojkić

28.09.2018- 28.09.2019 U turskom jeziku postoji jedna predivna reč, sensizlik, koje nema ni u jednom drugom jeziku....

Posted by Vanja Ejdus on Friday, 27 September 2019

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 3 idi na stranu