Ponovo taj uzbudljivi odnos domacina i stranaca. Biraci postupaju jednako kao i u Srbiji, instinktivno, refleksno. Prije mjesec dana reagovali su iskreno i dali oduska svojim najintimnijim osjecanjima. Duboka podsvjesna netrpeljivost prema strancima (u Parizu treba satima hodati da se sretne neko kome su se i roditelji rodili u Francuskoj) odrazila se Lepenovim uspjehom. A onda odmah novi refleks: strah. Sta uradismo? U sledecem sloju (krugu) podsvjesti djeluje strah da ce Lepen svojim populizmom nanijeti zapravo vise stete nego stranci. I zato, na sledecim izborima, prvo predsjednickim, pa i parlamentarnim, uspostavila se ravnoteza i vecina je glasala za Siraka kao prihvatljivu alternativu Lepenu. Desnica se tradicionalno tumacila kao zastitnik reda, cistoce, a Sirak svemu tome daje i jednu dozu otmjenosti. Srecom, glasaci ne znaju da je krajnja ljevica jos bliza Lepenu, pa bi se mozda prevarili...
(Petar Antunovic, 17. jun 2002 08:45)
