Ognjen Stojanović na putu ka Londonu

Ognjen Stojanović (21) već godinama je najbolji srpski trijatlonac, a u narednih nekoliko meseci pokušaće da se plasira na Olimpijske igre. Stojanovićev put ka svetskom vrhu u jednom od najnapornijih sportova (1500 metara plivanja, 40 kilometara vožnje bicikla, 10 kilometara trčanja) počeo je u ranom detinjstvu, borbom protiv opake bolesti.

Podeli

Kao petogodišnjem dečaku postavljena mu je dijagnoza da boluje od Leg-Kalve-Pertesovog sindroma, zbog čega je pod znakom pitanja bilo da li će uopšte moći da hoda.

Ognjen je morao na operaciju, a kao terapiju lekari su mu savetovali da se bavi plivanjem i vožnjom bicikla.

To je krenulo dosta dobro, Ognjen je počeo da trenira plivanje, čime se bavio punih deset godin. U tom periodu roditelji su ga svakog dana vozili 30km do Novog Sada, da bi mogao da trenira.

Pobedio sam bolest, zapravo sam je potpuno uništio, zahvaljujući neverovatnoj upornosti i majci, koja me je sedam godina vozila na svaki trening“, kaže Stojanović za triathlon.org.

U tom periodu morao je da pliva osam puta dnevno, da bi sačuvao kosti. Danas mu to iskustvo služi da bi se motivisao.

Kada posustanem, kažem sebi – Ogi, kao dečak si plivao osam puta dnevno. Moraš to da odradiš kako treba. Bolest me je naučila disciplini i usadila mi takmčarski duh“.

Ključni trenutak dogodio se 2005, kada je kao petnaestogodišnjak otkrio čari trijatlona. Od 2006. potpuno se posvetio tom kompleksnom sportu i osvojio prvu titulu nacionalnog šampiona u Zaječaru.

Usledili su vezani šampionati Srbije, od 2008. i prvenstva Balkana, a on sâm najvećim uspehom u karijeri smatra zlato na Evropskom juniorskom kupu 2008. u španskom Pulpiju, gde je odbranio naslovi iz Ejlata, u Izraelu.

Dominaciju na Balkanu započeo je u Galipolju 2007, a nastavio ga i narednih godina u Kladovu, Varni i Lutrakiju.

Upravo u to vreme privukao je pažnju čelnika ITU (Međunarodne trijatlonske federacije), koji su ga 2007. uključili u svoj razvojni program.

Upoznao sam ga 2007. u Mađarskoj“, seća se direktor Razvojnog tima ITU Libi Burel. „Ogi je ušao u trijatlon sa mnogo strasti i prosto guta sve informacije vezane za taj sport. Njegova nacionalna federacija se tek razvija, i zbog toga on nema mnogo partnera za trening, koji mogu da prate njegov nivo. On se posvećuje trud i vreme ovom sportu, nije mu teško da otputuje u neku drugu zemlju da bi radio sa takmičarima koji su sličnog kvaliteta. Potpuno je posvećen ovom sportu i jedan je od najboljih reprezenata razvoja ITU“.

Posle velikih uspeha tokom 2008, usledile su dve razočaravajuće sezone, a 2010. se dogodio novi prelomni momenat – posle veoma lošeg nastupa u Budimpešti upoznao se sa Seržom Santušom, koji mu je postao trener. Santuš je pre toga pomogao Žoau Silvi da dođe do četvrtog mesta na svetu.

Samo tri meseca posle susreta u Mađarskoj Stojanović se preselio u olimpijski trening kamp Portugalaca u Rio Majoru.

Nisam mogao da nađem boljeg trenera. Njegova striktna disciplina i osećaj odgovornosti savršeno mi odgovaraju. Posledice će se tek osetiti u narednim godinama. Santuš veoma vodi računa da ne preteram sa treninzima“, kaže Ognjen.

Tokom boravka u Portugalu on ima priliku da radi sa zvezdama trijatlona, kakve su Kris Gemel i Dejvid Haus, koji su mu postali mentori. Ipak, odlučujuću ulogu ima Ognjenova disciplina.

Ono što radim je neka vrsta varanja sopstvenog mozga. Razmišljam samo o onome što radim u tom trenutku i ubeđujem sebe da se osećam odlično. Ako bih razmišljao unapred, ne bih mogao da utičem na sebe na taj način“.

U takmičenjima za Svetski kup Ognjen je triput ulazio među trideset najboljih – Uatulko pretprošle i Guatape prošle godine doneli su mu poziciju 30, a 2010. u Holtenu bio je za dve pozicije bolji. U ITU Svetskoj seriji osvojio je 32. mesto u Jokohami 2009. Prošle godine je u kolumbijskoj Kartaheni osvojio Panamerički kup i Iberoamerički šampionat. Ukupno je nastupio na 54 trke u elitnom, juniroskom i takmičenju do 23 godine.

Na putu ka Olimpijskim igrama u Londonu Stojanović mora da nakupi dovoljno bodova na tri takmičenja u narednom periodu, pre nego što na dva takmičenja Svetskeserije ITU pokuša da ostvari san i izbori mesto u Londonu, kao prvi srpski olimpijski trijatlonac.

Na Olimpijskim igrama u Londonu takmičiće se po 55 trijatlonaca i trijatlonki. Žene nastupaju četvrtog avgusta, muškarci tri dana kasnije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.