Vesti -

Bobi Fišer je jednim gestom pridobio Srbe: "Američkoj vladi poručujem..." VIDEO

Bila je jeziva 1992. godina, svuda oko nas je mirisao rat. Vlasnik "Jugoskandika" Jezdimir Vasiljević organizovao je na Svetom Stefanu i u Beogradu sudar šahovskih titana, za tablom su snage odmerili Bobi Fišer i Boris Spaski.

Jelena JankovićIzvor: B92, Politika
Podeli
Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Tadašnja, već okrnjena Jugoslavija je bila pod sankcijama, rafovi su se praznili, hiperinflacija je na velika vrata ušla u zemlju, a vlasnik piramidalne štedionice "Jugoskandik", Jezdimir Vasiljević, odlučio je da uloži više od pet miliona nemačkih maraka u šahovski spektakl.

Mečevi su zakazani u Beogradu i na Svetom Stefanu, a u Jugoslaviju su stigli šahovski velemajstori, Amerikanac Bobi Fišer i Rus Boris Spaski. Na samom startu, Fišer je pokupio simpatije srpskog življa, zbog evidentnog neslaganja sa politikom velesile iz koje je došao. Naime, na konferenciji za štampu, sedeći pored ushićenog Gazda Jezde, izvadio je papir koji mu je uručila američka vlada.

"Sada ću vam pokazati papir koji mi je američka uprava za trezor uručila", započeo je Fišer. "Ovde piše da mi ne preporučuju putovanje i da svojim angažmanom kršim embargo koji je američka vlada uvela Jugoslaviji... Evo ja ću im odmah odgovoriti..." - i onda je uradio ono što niko nije očekivao, sočno je pljunuo na dokument, dok je u konferenciskoj sali vladala euforija.

Odigrano je 30 partija. 15 je završeno remijem, deset pobeda je upisao Fišer, dok je Spaski dobio upola manje - samo pet.

Beograd, razne banje, a onda i milioni preko Horgoša

Naravno, zbog kršenja američkog zakona i igranja na turniru u zemlji koja se nalazi pod njihovim sankcijama, za Bobijem Fišerom je raspisana poternica. Povratak u Ameriku nije dolazio u obzir, a on je sve do avgusta 1993. godine živeo u Srbiji.

Isprva je bio stacioniran u Beogradu, onda je proveo neko vreme u Vrnjačkoj banji, da bi onda otišao na sever zemlje i našao utočište u dve tamošnje banje, Junaković i Kanjiži.

Svojevremeno je dr Ferenc Agošton, tadašnji direktor u lečilištu Banje Kanjiža, za "Politiku" otkrio detalje boravka šahovskog genija u tom gradu.

"Kod nas je došao da se leči, odmori i da bude u azilu. Za njim je bila raspisana poternica u Americi, zbog meča u Jugoslaviji kojim je prekršio poreska pravila i sankcije protiv naše zemlje. Osim toga, on je, iako Jevrejin, bio izraziti antisemita i davao je ekstremne izjave, zbog čega je imao velikih problema", naveo je svojevremeno on.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Kao sportski urednik "Mađar soa" i direktor šahovskih olimpijada u Novom Sadu i Atini, Janoš Kubat poznavao je Fišera i doveo ga u Banju Kanjiža. Tako je Fišer boravio na krajnjem severu Srbije, od marta do avgusta 1993. godine.

"Popravio je kod nas zdravlje, ali mi se čini da se i psihički oporavio. Po mom mišljenju on je imao ozbiljnih psihičkih problema. Za jedne je bio genije, a za druge ludak. Ja bih ga opisao kao čudaka. Imao sam utisak da se svega plašio, i od stvarnih i od nestvarnih stvari. Živeo je na prvom spratu, u apartmanu 219, dok su njegovi telohranitelji i lični sekretar boravili u susednim sobama. Fišer je tražio da sekretar drži odškrinuta vrata 24 sata dnevno, jer je strahovao da će neko da ga napadne. Imao je malu kuhinju sa šankom, dnevni boravak i spavaću sobu sa odvojenim toaletom i kupatilom" ispričao je dr Agošton.

Fišerov boravak bio je pod najstrožim velom tajne, ali novinar nemačkog "Šterna" je nekako saznao na kojoj je lokaciji i skoro mesec dana je spavao u holu, kako bi napravio intervju sa njim. Za 10 minuta intervjua nudio mu je 150.000 maraka, ali Fišer nije pristao.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Dr Agošton je tada ispričao da je Bobi imao jako puno problema sa spavanjem i da je noći provodio u pešačenju, naravno, u društvu svojih telohranitelja:

"Išli bi usred noći do 15 kilometara udaljenog Horgoša. Prepešačili bi tako po 30 kilometara skoro svake noći! Ili barem do Novog Kneževca, na pet kilometara odavde. Pored toga, po nekoliko sati je plivao u bazenu. Bio je atleta, krupan, razvijen. Broj cipela mu je bio 48. Tražio je posebnu ishranu, najviše je voleo da jede kašikom: riblju i paradajz čorbu, ali i mnogo voća i povrća. Pio je dnevno na litre soka od borovnice. Alkoholna pića veoma retko i malo. Organizovali smo mu da odlazi u Sentu, u riblju čardu. I tamo je tražio da kafana bude prazna, samo muzičari su smeli da ostanu.

Sa njim je često u društvu bio novinar Kubat, a velemajstor Svetozar Gligorić dolazio je jednom nedeljno i satima su igrali šah. Fišer je u Kanjiži svaki dan vežbao šah. Dva ili tri puta nedeljno jedan od njegovih telohranitelja išao je u Segedin i kupovao mu inostranu štampu."

Novac koji je dobio od Jezdimira Vasiljevića, 3,5 miliona maraka, prenet je u torbama preko Mađarske granice, a zatim deponovan u banku i prebačen na njegov švajcarski račun. Spaski je za svoje učešće dobio 1,5 miliona.

Fišer je napustio Jugoslaviju u avgustu i otišao u Mađarsku. Tamo je proveo neko vreme da bi onda živeo na Filipinima i u Japanu, gde su ga tamošnje vlasti i uhapsile pošto je američka vlada opozvala njegov pasoš. Posle izlaska iz pritvora, umesto deportacije u Ameriku, odleteo je na Island, gde su mu pružili utočište. Preminuo je posle duge i teške bolesti u Rejkjaviku 2008. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 129 idi na stranu