Istorija -

Štafeta mladosti, plagijat poznatiji od originala: Jugoslovenska laž ili pionirska romantika VIDEO

Na hiljade učesnika, frenetični aplauzi, smeh i poneka suza radosnica. Tuga jedne zablude ili spektakl? Idolopoklonstvo ili oda mladosti i lepoti?

Jelena JankovićIzvor: B92
Podeli
Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Mnogi će na današnji dan evocirati uspomenu na spektakl održavan tokom postojanja nekadašnje Jugoslavije. Od predškolaca, do vojnika, oko desetak hiljada entuzijazmičnih individua učestvovalo je u demonstraciji radosti zbog rođendana najvećeg sina naroda i narodnosti. Na stranu što je čak i datum bio lažan.

Naime Joška, koji je rođen 7. maja, odredio je ovaj datum zbog jedne od ključnih bitki u Drugom svetskom ratu. Taj datum poklapa se sa nemačkim desantom na Drvar 25. maja 1944. godine, kada je Tito uspeo da se spase prilikom napada iz vazduha nemačkih padobranskih jedinica.

Josip Broz Tito je, sramežljivo, pristao, da se taj datum, tretira kao dan svih mladih Jugoslovena.

U korenu ove odluke ipak, ne krije se ljubav prema omladini, kako je Broz voleo da predstavi tananu emociju prema svojim pionirima, već vrlo lukavo izbegavanje paralele sa staljinizmom. Naime, preimenovanju štafete iz "titove" u "mladosti" kumovala je izjava Hruščova o tome da je gotovo sa Staljinovim utemeljavanjem "kulta ličnosti".
I posle Tita - Tito.

Pokradeni "Sokoli"

Foto: Jelena Janković, B92.net
Foto: Jelena Janković, B92.net

Sama ideja o štafeti i sletu, potekla je 1945. od omladine Kragujevca, čije je Odeljenje za sport i fiskulturu na čelu sa profesorom Josifom Prohaskim osmislilo masovna omladinska štafetna trčanja širom Jugoslavije. Kad se kaže štafeta i slet, prva asocijacija je Tito, međutim, nošenje štafete datira iz perioda između dva svetska rata, kada su u Kraljevini Jugoslaviji formirana Sokolska društva.

Osim što su vežbali na sletovima, organizovali svečane akademije i druge aktivnosti, mladi "sokoli" su nosili i štafete. Najpoznatija sokolska štafeta nošena je 1935. godine, od Sarajeva do Oplenca, kada je prenet plamen radi paljenja kandila na grobu ubijenog kralja Aleksandra Prvog. Ipak nije to jedino što su komunisti ukrali od Sokolskog društva. I himna koju je za njih još u devetnaestom veku napisao slovački pesnik i sveštenik Samo Tomašik "Hej Sloveni" postaće 1977. godine zvanično državna himna.

Titovi poslednji dani: Hrana za kosmonaute i doktori iz Amerike; "Dole idem u jednom komadu"

Parada od kiča do kempa

Ko je sve imao čast da uruči štafetu Josipu Brozu Titu:

1957 — Miko Tripalo, predsjednik Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije

1958 — Mića Prelić, član Štaba omladinskih radnih brigada na izgradnji autoputa Ljubljana-Zagreb

1959 — Stanka Gorišek, radnica iz Celja

1960 — Mile Gavritov, radnik iz Štipa

1961 — Slobodan Jovanović, radnik iz Titovog Užica

1962 — Fuada Midžić, studentkinja iz Sarajeva

1963 — Momčilo Кnežević, učenik iz Pljevalja

1964 — Josip Harcet, radnik iz Zagreba

1965 — Miroslav Cerar, jugoslovenski reprezentativac u gimnastici

1966 — Mirko Anžel, potporučnik JNA

1967 — Miodrag Strunjaš učenik iz Pljevalja

1968 — Edvard Franković auto-mehaničar iz Pazina

1969 — Кatica Stefanović, studentkinja iz Niša

1970 — Ljiljana Žežova, učenica iz Skoplja

1971 — Nazmija Jenjeva, radnica iz Prištine

1972 — Branko Mandić, radnik iz Bihaća

1973 — Milan Ivetić, radnik iz Кikinde

1974 — Vojko Mahnič, radnik iz Izole

1975 — Vjera Begović , studentkinja iz Titograda

1976 — Milivoje Miša Maričić, zemljoradnik iz sela Selevac, kod Smederevske Palanke

1977 — Marica Lojen, učenica iz Кumrovca

1978 — Čede Đorđevski, student iz Skoplja

1979 — Sanije Hiseni, student iz Prištine

1980 — zbog smrti Josipa Broza Tita Štafeta je prekinula svoj put

1981 — Ivan Ižak, mašinbravar iz Beočina

1982 — Ciril Zaplotnik, zemljoradnik iz sela Zaplotnik, kod Кranja

1983 — Miodrag Mrdak, oficir duge plovidbe iz Кotora

1984 — Milibor Antović, rudar iz Bora

1985 — Zoran Vignjević, jugoslovenski juniorski prvak u streljaštvu, sa Кrka

1986 — Tatjana Dodevska, zaposlena, kao najbolja studentkinja, kao pripravnica u SUP-u u Кumanovu

1987 — Rajmonda Borošaj, učenica iz Gnjilana.

U prvoj Titovoj štafeti, učestvovalo je 12.500 omladinaca, koji su pretrčavši trasu dugu 9.000 kilometara, Titu predali prvih devet štafetnih palica i Plavu knjigu sa 15.000 potpisa omladine Šumadije. Centralni događaj odvijao se na stadionu JNA u Beogradu. Od 1957. godine, pa narednih trideset pa do Brozove smrti, samo jednom Tito nije primio štafetu na stadionu JNA: bilo je to 1978. godine, kada se zbog išijasa teško kretao, pa je svečanost upriličena pred rezidencijom na Brionima. Poslednja štafeta živom predsedniku krenula je 23. marta 1980. godine iz Novog Sada.

Organizatori su odredili da iz Vojvodine bude i autor palice. Odluka je pala na tada, mladog umetnika, Lasla Silađija. Za tu priliku kreirao je stilski najsvedeniju moguću sa idejom cveta sa simboličnim pupoljcima koji su odražavali upravo krilaticu pobornika nastavka ideje real - socijalizma "I posle Tita - Tito". Bila je ujedno i prva štafeta koju Broz nije primio. Položena je na odar pored tela dok je bilo izloženo u Saveznoj narodnoj skupštini.

Ideja sleta i parade na beogradskom fudbalskom stadionu održala se i posle Brozovog odlaska u "večna lovišta", tačnije do 1987. godine. Ta poslednja, bila je obeležena brojnim simbolima i skandalima koji će nedvosmisleno ukazati na sled događaja i rušenje jugoslovenske utopije.

Prvi je bio sa ironičnim dizajerskim rešenjem plakata za Dan mladosti ljubljanskog ateljea "Novi kolektivizam". Bio je to ustvari prepravljeni nacistički plakat "Alegorija heroja" Riharda Klajna iz 1936. godine koji slavi Treći rajh, na kojem arijevac drži zastavu sa kukastim krstom. Svastiku su zamenili petokrakom, a nacističku zastavu – jugoslovenskom trobojkom. Novu štafetu, a dizajniranu tako da je imala četiri noge i bila vrlo nezgrapna za nošenje, iznelo je 10 slovenačkih alpinista na Triglav i razvilo državnu trobojku, uprkos nevremenu koje je besnelo. Revoltirani i ogorčeni na organizatore zbog moguće nesreće, Slovenci su u podnožju planine prvom čoveku omladinske Organizacije predali bedž sa natpisom "Štafeta – ne hvala" i zapevali pesmu "Dečko, ’ajde oladi".

Te godine je slet simbolično nazvan "Upalite svetlo",a umesto rodoljubivih pesama, iz zvučnika su se orile popularne melodije, između ostalih i stihovi Đorđa Balaševića "taj orkestar stari, pojma nema u stvari", koji su mnoge asocirali na predsedništvo SFRJ.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 3 idi na stranu