Istorija -

Vek od smrti vojvode Živojina Mišića: "Život je večita borba. Ko sme, taj može"

"Život je večita borba. Ko sme, taj može. Ko ne zna za strah, taj ide napred", reči su veliko srpskoj vojskovođe Živojina Mišića. Danas je tačno 100 godina od smrti vojksovođe koga su nagradili čak i Francuzi i Englezi.

Izvor: B92
Podeli
Ilustracija/Foto:Everett Collection/Shutterstock
Ilustracija/Foto:Everett Collection/Shutterstock

Ovaj vojskovođa, ipak je nekoliko puta bio žrtva u svojoj državi, pa je čak tri puta bio penzinisan, ali i reaktiviran kada su smatrali da je potreban u odbrani naroda.

Mnogi savremenici divili su se Mišiću, detetu sa sela koje je iz opanaka stiglo do najviših srpskih i svetskih odlikovanja. Često je ipak bio žrtva spletkarenja i karijerizma.

Živojin Mišić rođen je u Struganiku kod Mionice 19. jula 1855, a 40 godina službavao je u vojsci. Učestvovao je srpsko-turskim ratovima (1876—1878), kao pitomac-narednik, a kasnije potporučnik. Bio je srpski i jugoslovenski vojvoda (feldmaršal), a u srpsko-turskim ratovima stekao je prva ratna iskustva.

Završio je četvorogodišnju Artiljerijsku školu, pa Austro-Ugarsku školu gađanja u Bruku na Lajti i dvogodišnju pripremu za generalštabnu struku. Učestvovao je i u kratkotrajnom Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine.

Predavao je strategiju na Vojnoj akademiji šest godina, a nakon majskog prevrata bio je primoran da se penzioniše u činu generalštabnog pukovnika. Smatran je naime, previše bliskim svrgnutoj dinastiji Obrenovića. Međutim, nekoliko godina kasnije, tačnije 1909. godine je reaktiviran, tokom aneksione krize na lični zahtev načelnika Vrhovne komande generala Radomira Putnika, koji ga je učinio svojim pomoćnikom.

Nemački vojnici marširaju kroz Paraći, 1915. godina/Everett Collection/Shutterstock
Nemački vojnici marširaju kroz Paraći, 1915. godina/Everett Collection/Shutterstock

Pročitajte još:

Praunuk vojvode Mišića: Mi Srbi brzo praštamo, nije to uvek dobro

Mišić je pomogao generalu Putniku da sastavi srpski ratni plan u eventualnom ratu sa Austro-Ugarskom. Generalu Putniku Mišić je bio desna ruka i u Balkanskim ratovima, a posle Kumanovske bitke unapređen u čin generala.

Usvajanje njegovog predloga imalo je presudan uticaj na dalji tok i konačan ishod odlučujuće bitke na Bregalnici tokom Drugog balkanskog rata. Po završetku ovog rata, Mišić je po drugi put penzionisan na isti način zaslugom oficira pripadnika Crne ruke. Ipak, opet je reaktiviran pred početak Prvog svetskog rata.

Pred kraj rata u junu 1918. godine zamenio je formacijsko mesto sa generalom Bojovićem i postavljen je za načelnika štaba Vrhovne komande. Komandovao je srpskom vojskom prilikom proboja Solunskog fronta u septembru iste godine, i za dva i po meseca je oslobođena Kraljevina Srbija.

Vojvoda Živojin Mišić je u Zapovesti srpskoj vojsci za proboj ovog fronta 13. septembra 2018. rekao:

"Svi komandanti, komandiri i vojnici treba da budu prožeti idejom, od brzine prodiranja zavisi ceo uspeh ofanzive. Ta brzina je u isto vreme i najbolja garancija protiv iznenađenja, jer se njome postiže rastrojstvo neprijatelja i potpuna sloboda u našim dejstvima. Treba drsko prodirati, bez počinka, do krajnjih granica ljudske i konjske snage. U smrt, samo ne stajte! S nepokolebljivom verom i nadom junaci napred u otadžbinu".

Foto: Profimedia/Jasa Josimovic
Foto: Profimedia/Jasa Josimovic

Pročitajte još:

Sto godina od Velikog rata; Mišić: "U smrt, samo ne stajte"

Proboj ovog fronta se desio gotovo samo u jednom danu. Naime, već prvog dana probijeno je 11 kilometara fronta, drugi dan je širina proširena na 40 km i time otpočinje slom centralnih sila na solunskom frontu čija linija se raspada.

Zabeležena je i izjava francuskog maršala Franše d'Eperea o srpskim vojnicima:

"To su seljaci skoro svi, to su Srbi, tvrdi na muci, trezveni, skromni, to su ljudi slobodni, nesalomivi, gordi na sebe i gospodari svojih njiva. Ali, došao je rat. I eto kako su se za slobodu zemlje ti seljaci bez napora pretvorili u vojnike, najhrabrije, najistrajnije, najbolje od svih. To su te sjajne trupe, zbog kojih sam gord što sam ih ja vodio, rame uz rame sa vojnicima Francuske, u pobedonosnu slobodu njihove otadžbine..."

Borbe su nastavljene sve do kraja septembra, kada su u noći između 29. i 30 septembra bugarski delegati potpisali kapitulaciju. Tada je Bugarska stavljena pod kontrolu sila Antante.

Povodom obeležavanja 100. godišnjice smrti vojvode Živojina Mišića, danas je u kompleksu beogradskog Novog groblja održano komemorativno okupljanje, kojem su prisustvovali i državni zvaničnici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 4 idi na stranu