Pipen i Rodman – defanzivni temelj Džordanove dinastije

Čikago Bulsi iz devedesetih će uvek biti pamćeni kao tim Majkla Džordana, ali nadmoć ove dinastije se bazirala znatno šire od najboljeg košarkaša svih vremena.

ESPN
Podeli
Foto: Reuters/Scott Olson
Foto: Reuters/Scott Olson

Džordan je bio nezaustavljiv, prosečno je postizao oko 30 poena po meču u karijeri, a još impresivniji je bio u plej-ofu gde je zabeležio ukupan prosek od 33,4 poena po susretu.

Međutim, u korenu dominacije Bulsa i savršenog učinka 6-0 u finalima NBA lige bila je ni manje ni više nego odbrana.

Džordan je uz sebe imao nekoliko sjajnih saigrača, a kad god se pomenje njegova dominacija devedesetih, uvek je tu neko da doda da to ne bi bilo moguće bez momaka koji su mu "čuvali leđa"

Analitičar ESPN Kirk Goldsberi nam uoči treće i četvrte epizode dokumentarnog serijala "Poslednji ples" (The Last Dance), o poslednjoj šampionskoj sezona Bulsa, daje uvid u to kako su Skoti Pipen i Denis Rodman u stvari bili jednako bitan temelj te dinastije i koliko utiču i na modernu košarku.

Goldsberi je bivši predsednik strateškog istraživanja San Antonio Sparsa, nekadašnji analitičar reprezentacije SAD, te istraživač na Harvardovom institutu za kvantitativne društvene nauke.

Jedan je od lidera u naprednim metričnim pokretima u košarci te pionir heksahonalne grafičke karte šuteva u košarkaškoj analitici.

"Dinastija Bulsa počela je krajem prve četvrtine druge utakmice finala 1991", počinje svoju priču Goldsberi.

Preokret

Foto: Reuters/Colin Braley
Foto: Reuters/Colin Braley

Čikago je izgubio prvi meč na svom terenu od Los Anđeles Lejkersa predvođenih Medžikom Džonsonom, pa im je ovaj susret bio "biti il' ne biti", jer niko ne želi da bude na 0-2 pred put u Los Anđeles protiv ekipe koja je osvojila pet od prethodnih 11 titula.

Fil Džekson je seriju protiv Lejkersa počeo sa Džordanom kao čuvarom Džonsona, što je imalo smisla jer je tada bio član najboljeg defanzivnog tima NBA lige.

Međutim, Džordan se mučio protiv Džonsona, brzo je ušao u faulove u prvom meču, a Medžik tripl-dablom predvodio Lejkerse do "brejka" u Čikagu.

Kada je Džordan napravio drugi faul posle samo osam minuta druge utakmice, izgledalo je da su Bulsi u velikom problemu.

"Tada je 25-godišnji Pipen uskočio da čuva najboljeg plejmejkera svih vremena. Bila je to prinudna promena, ali maestralan potez. Pipen i Bulsi su odmah naterali Lejkerse da im istekne napad. Posle brzog polaganja Horana Grenta sa druge strane, Pipen je preuzeo Medžika na tri četvrtine terena, jurio ga je dok se mučio da pokrene akciju Lejkersa. Njegov intenzitet igre je pokrenuo publiku koja je počela da bodri Pipena", piše analitičar ESPN.

"Osetivši trenutak, Džonson nije dodavao loptu. Umesto toga, povlačio je Pipena za sobom. Njih dvojica su se sudarala i plesala skoro 20 metara potpuno sami, dok je ostalih osam igrača to samo posmatralo. Džonson se uvukao u reket i pokušao nemoguć šut preko Pipenovih beskonačnih ruku. Teško je promašio. Menjala se klima cele serija. Na drugoj strani, Džordan, sada oslobođen opterećenja čuvanja Medžika, brzo je pronašao Bila Kartrajta za lagano polaganje. Kad su Lejkersi ubacili loptu u igru do Džonsona, Pipen ga je čekao već na liniji za slobodna bacanja. Džonson je driblao do sredine terena i tražio tajm-aut. Serija više nikad nije bila ista. Lejkersi više nikad nisu bili isti. Liga više nikad nije bila ista", poentira Goldsberi.

Kada je Pipen preuzeo obavezu da čuva Medžika, Bulsi su vodili 20:18. Do kraja meča su nadigrali Lejkerse 87:68, a Džonson je šutirao iz igre 4/13.

"Pokušavali su da me izbace iz igre ili uzmu loptu iz ruku. Skoti je fizički jači od Majkla pa je duel bio malo drugačiji", prokomentarisao je Medžik Džonson posle utakmice.

Pipen je do kraja serije konstantno čuvao, pritiskao i saplitao Medžika. Bulsi su dobili četiri uzastopne utakmice i osvojili prvu NBA titulu.

"Džonson nikad nije video defanzivca kakav je Pipen. Niko nije",
ističe Goldsberi.

"U neku ruku, Pipen je bio u odbrani ono što je Medžik bio u napadu. Džonson je kobinovao veštinu i veličinu na način na koji ga je u to vreme činilo najnadarenijim plejmejkerom u istoriji NBA. Visok 203 ceintimetra i težak 95 kilograma, Pipen je bio dovoljno snažan da fizički kontroliše igru, ali mu je telo omogućavalo i hitrost. A tek njegove ruke. Pipen je zahvaljujući rasponu ruku od 220 centimetara mogao da konstantno skuplja skokove, blokira šuteve, preseca dodavanja koja bi bila van dometa normalnih igrača".

U poređenju sa modernom erom, Pipen je imao "promenljivost". Mogao je da čuva igrača sa svake pozicije na vrhunskom nivou, ali to je bio samo početak. Pipen nije bio samo fanatični defanzivac "jedan na jedan", bio je takođe i okrutan u pomaganju u odbrani sa besprekornim tajmingom, pokazujući vrstu instinkta koji dolazi samo sa izvanrednim talentom.

"Morali smo da brinemo o Skotiju u odbrani jednako kao što smo morali da brinemo o najboljim igračima u napadu",
objasnio je kako su ga videli protivnički igrači Brent Beri.

Međutim, protivnički treneri nisu morali da razmišljaju o Pipenu samo kada su pravili napadačke akcije, ni njegova ofanziva nije bila loša.

Bio je jedan od najboljih tranzicionih košgetera u ligi, a takođe je bio vrlo koristan i u napadačkim akcijama. Mapa njegovih šuteva iz poslednje Ol-star sezone 1996/1997 pokazuje da je bio opasan iz reketa, sa poludistance i sa distance.

U odlučujućoj, petoj utakmici finala 1991. protiv Lejkersa, Pipen je pokazao svetu svoj raskošan napadački arsenal – 32 poena, 13 skokova, 7 asistencija, 5 ukradenih lopti uz svih 48 minuta na parketu u meču u kojoj su Bulsi okončali dinastiju Lejkersa i počeli sopstvenu.

"Pipen je ostavio svoje nasleđe igri. Najbolji igrači današnjice su mahom veliki, univerzalni krilni igrači koji donose mnogo napadačkoj igri. Danas takvi igrači zarađuju mnogo više nego što je Pipen u Bulsima", ističe Goldsberi.

"Gledajući imena igrača koji su bili MVP u finalima poslednjih godina, nemoguće je videti Pipenov uticaj. Mnogi danas najuticajniji igrači su građeni kao Pipen. Od Kavaja Lenarda, preko Lebrona Džejmsa do Andrea Igudale, igrači čuveni po vrhunskim nastupima u ključnim trenucima u plej-ofu igraju umnogome kao Pipen. Ispostavilo se da je dvostranost vrlo praktična kada je najvažnije".

Pipen je u drugoj epizodi dokumentarca "Poslednji ples" istakao da se dok je odrastao ugledao na Džulijusa Irvinga.

Logično s obzirom da je Doktor Džej bio jedna od prvih super-zvezda koja je pokazala da polaganje na drugi obruč može da bude i lepo i efikasno.

"Ali uz dužno poštovanje Doktoru, Irving nije igrao odbranu kao Pipen, a danas su najvrednija krila sposobna da "zaključaju" igru na način koji podseća više na Skotija nego na Džulijusa"
, kaže ESPN-ov stručnjak.

Pipenovo nasleđe pomalo pati zbog prirodnog napadačkog diskursa košarke. Iz druge utakmice finala 1991. svi će uvek pamtiti Džordanovo polaganje u kojem je u vazduhu prebacio loptu iz desne u levu ruku.

"Tako i treba da bude, ali pobeda Bulsa nad Lejkersima bila je moguća samo zahvaljujući Pipenovoj odbrani, pre svega sposobnosti da samostalno frustrira najboljeg plejmejkera svih vremena", dodaje Goldsberi.

Dve decenije kasnije Lenard (2014) i Igudala (2015) su osvojili MVP priznanja finala zahvaljujući izvanrednim defanzivnim nastupima protiv Lebrona Džejmsa, koji je najbliži igrač Medžiku koji smo videli. Takvi nastupi podsećaju na Pipena jednako kao na Džordana.

Čovek za "prljave poslove"

Foto: Reuters/Mike Blake
Foto: Reuters/Mike Blake

Dinastija Bulsa se završila 1998. sa pobedom Čikaga u Juti. Džez je umesto Medžika imao Karla Melouna, jednog od najdominantnijih krilnih centara u istoriji igre.

Iako će se ova serija zauvek pamtiti po šutu kojim je Majkl Džordan rešio pitanje pobednika, Bulsi ne bi mogli da pobede Jutu bez uticaja harizmatičnog Denisa Rodmana.

Rodman je bio savršen odgovor na "Poštara", i fizički i psihički. Saletao je, rugao se i obuzdavao najboljeg igrača Džeza.

Koliko je bio dobar Meloun? Danas je potcenjena njegova dominacija. "Poštar" je u to vreme bio drugi najbolji igrač lige.

On je 1997. izabran za MVP-ja NBA, dok je sledeće godine bio drugi posle Džordana. Goldsberi Melouna savršeno opisuje uz pomoć jedne reči – "čudovište".

"Dok se većina visokih "pik-en-rol" igrača specijalizovala za napad na obruč i lako zakucavanje ili jednostavno polaganje, Meloun je mogao da vas uništi u oba smera. Bio je građen kao Hulk Hogan (zvezda profesionalnog rvanja tokom osamdesetih, prim. aut) ali sa rukom "mekanom" kao kod najboljih šutera".

Meloun je mogao da poentira sa svake tačke u zoni za dva poena, pa da bi imali ikakvu šansu da dobiju Jutu, Bulsima je bilo potrebno da ga Rodman uspori.

Rodman nije morao da razmišlja o postizanju koševa jer je Čikago imao najbolji napad u NBA, uprkos tome što je on retko poentirao.

Te sezone je retko postizao više od 12 poena po meču, ali to ne znači da nije imao važan uticaj u napadu.

"Rodmanova odbrana protiv "Poštara" je počinjala upravo u napadu. "Crv" je bio pošast na ofanzivnom skoku. Neverovatna napadačka sposobnost Džordana, Pipena i Kukoča oslobodila je Rodmana da konstantno gnjavi Melouna jureći ofanzivni skok. Zaustavljanje Bulsa nije značilo samo naterati Džordana i Pipena da promašuju šuteve, kao da to već nije dovoljno teško, već i naterati Rodmana i njegove saigrače da propuštaju skokove", kaže Goldsberi.

Tokom sezone 1996/1997 Rodman je pokupio neverovatnih 19% dostupnih ofanzivnih skokova. Meloun je morao da troši mnogo energije da zaštiti svoj obruč tokom finalnih serija 1997. i 1998. U njegovu odbranu, Meloun je dobio više skakačkih bitaka nego što ih je izgubio od Rodmana, ali ga je to usporilo u celokupnoj igri.

Bulsi su zadržali Melouna ispod njegovog sezonskog poenterskog proseka u svakoj od četiri pobede u finalu 1997. Iako je "Poštar" izabran za MVP-ja regularnog dela sezone, Džordan je bio najkoristniji igrač finala, umnogome zahvaljujući velikom odbrambenom doprinosu saigrača. Melon je sa 55% pogođenih šuteva tokom regularnog dela, pao na svega 44% u finalu.

"Rodman i Bulsi su sveli "Poštara" na nivo prosečnog poentera", ističe analitičar ESPN-a.

Slično je bilo i u finalnoj seriji 1998. Rodman i Bulsi su opet uspeli da obuzdaju Melouna. Trener Jute Džeri Sloun je bio zaprepašten.

"Ne znam da li sam ikad video da jedan tim igra takvu odbranu otkako sam u ovom poslu. Pojeli su nas žive. Nismo mogli da igramo svoj napad, nismo mogli da se krećemo po terenu. Oni su stalno dolazili i hvatali nas. Ne znam da li sam ikad video tako brzu odbranu nekog tima", rekao je Sloun.

Rodman nije počeo nijednu od šest utakmica finalne serije 1998, ali je imao četvrtu najveću minutažu posle Džordana, Pipena i Kukoča.

Fil Džekson je koristio naizmenično Rodmana i Luka Longlija u odbrani na Melounu, ali je Rodman bio na parketu u ključnim trenucima meča. Posebno je bio impresivan u četvrtom meču finalne serije.

Meloun je uništavao Longlija od starta i konstantno, postigao je 17 od svojih 21 poena te večeri u duelu s njim. Međutim, Rodman je potpuno frustrirao Melouna u odlučujućim momentima. Van "garbidž-tajma", Meloun je bio potpuno zaustavljen u napadu.

Foto: Reuters/Str Old
Foto: Reuters/Str Old

"Kao što je Pipen učinio 1991, Rodman je uradio izuzetno ključan prljav posao", poentira Goldsberi.

"Rodman je bio neponovljiva vrsta igrača. Nije mogao više da bude nezainteresovan za postizanje koševa. On je živeo za skokove i sjajnu odbranu. Tada je bio retka zverka, i danas je retka zverka".

U poređenju sa modernom erom, Rodmanova fizička građa i defanzivna fleksibilnost sa visinom od 202 centimetra uz nezainteresovanst za koševe, Goldsberi umnogome vidi u Drejmondu Grinu iz Golden Stejt Voriorsa.

"Grin ne skače kao Rodman, ali donosi veću odbrambenu vrednost na ostalim mestima. Njegova sposobnost da čuva i visoke igrače, kao što je Rodman mogao, je nešto što se očajnički traži na draftu. Toga nema često"
, kaže Goldsberi.

Nakon jednog impresivnog defanzivnog nastupa 2014, Grin je prokomentarisao jednu draft analizu koja je kritikovala njegov potencijal u odbrani.

"Rekli su da ću biti nisko na draftu jer "koju poziciju mogu da čuvam?" Nikad to neću zaboraviti", rekao je Grin.

Konačni odgovor je – sve pozicije.

Na kraju, Goldsberi ukazuje na mogućeg naslednika Rodmana u modernoj eri.

"Možemo da vidimo neke tragove Rodmana i Grina u Zajonu Vilijamsonu. Ova kombinacija sposobnosti je vrlo poželjna i retka. Ali znamo kada je vidimo, i neverovatna je", zaključuje analitičar ESPN.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 3 idi na stranu