OPŠTA DEKLARACIJA UJEDINJENIH NACIJA
O PRAVIMA ČOVEKA
UVOD
Pošto je priznavanje urodjenog dostojanstva i jednakih
i neotudjivih prava svih članova ljudske porodice
temelj slobode, pravde i mira u svetu;
pošto je nepoštovanje i preziranje prava čoveka vodilo
varvarskim postupcima, koji su vredjali savest čovečanstva,
i pošto je stvaranje sveta u kojem će ljudska bića
uživati slobodu govora i verovanja i biti slobodna
od straha i nemaštine proglašeno kao najviša težnja
svakog čoveka;
pošto je bitno da prava čoveka budu zaštićena pravnim
sistemom kako čovek ne bi bio primoran da kao krajnjem
izlazu pribegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja;
pošto je bitno da se podstiče razvoj prijateljskih
odnosa medju narodima;
pošto su narodi Ujedinjenih nacija u Povelji ponovo
proglasili svoju veru u osnovna prava čoveka, u dostojanstvo
i vrednost čovekove ličnosti i ravnopravnost muškaraca
i žena i pošto su odlučili da podstiču društveni napredak
i poboljšaju životni standard u većoj slobodi;
pošto su se države članice obavezale da u saradnji
s Ujedinjenim nacijama obezbede opšte poštovanje i
primenu ljudskih prava i osnovnih sloboda;
pošto je opšte shvatanje ovih prava i sloboda od
najveće važnosti za puno ostvarenje ove obaveze,
GENERALNA SKUPŠTINA PROGLAŠAVA
OVU OPŠTU DEKLARACIJU O PRAVIMA ČOVEKA kao
zajednički domet koji treba da postignu svi narodi
i sve nacije da bi svaki pojedinac i svaki organ društva,
imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, težio da učenjem
i vaspitavanjem doprinese poštovanju ovih prava i
sloboda da bi se postupnim unutrašnjim i medjunarodnim
merama obezbedilo njihovo opšte i stvarno priznanje
i poštovanje kako medju narodima samih država članica,
tako i medju narodima onih teritorija koje su pod
njihovom upravom.
Član 1.
Sva ljudska bića radjaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu
i pravima. Ona su obdarena razumom i svešću i treba
jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.
Član 2.
Svakom pripadaju sva prava i slobode proglašene u
ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase,
boje, pola, jezika, veroispovesti, političkog ili
drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porekla,
imovine, rodjenja ili drugih okolnosti.
Dalje, neće se praviti nikakva razlika na osnovu
političkog, pravnog ili medjunarodnog statusa zemlje
ili teritorije kojoj neko lice pripada, bilo da je
ona nezavisna, pod starateljstvom, nesamoupravna,
ili da joj je suverenost na ma koji drugi način ograničena.
Član 3.
Svako ima pravo na život, slobodu i bezbednost ličnosti.
Član 4.
Niko se ne sme držati u ropstvu ili potčinjenosti:
ropstvo i trgovina robljem zabranjeni
su u svim oblicima.
Član 5.
Niko ne sme biti podvrgnut mučenju ili svirepom, nečovečnom
ili ponižavajućem postupku ili kazni.
Član 6.
Svako ima pravo da svuda bude priznat kao pravni subjekt.
Član 7.
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve
razlike na podjednaku zakonsku zaštitu. Svi imaju
pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije
kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja
na ovakvu diskriminaciju.
Član 8.
Svako ima pravo da ga nadležni nacionalni sudovi efikasno
štite od dela kršenja osnovnih prava koja su mu priznata
ustavom ili zakonom.
Član 9.
Niko ne sme biti proizvoljno uhapšen, pritvoren, niti
proteran.
Član 10.
Svako ima potpuno jednako pravo na pravično javno
sudjenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom koji
će odlučiti o njegovim pravima i obavezama, i o osnovanosti
svake krivične optužbe protiv njega.
Član 11.
1. Svako ko je optužen za krivično delo ima pravo
da bude smatran nevinim dok se na osnovu zakona krivica
ne dokaže na javnom sudjenju na kojem su mu obezbedjene
sve garantije potrebne za njegovu odbranu.
2. Niko ne sme biti osudjen za dela ili propuste koji
nisu predstavljali krivično delo po nacionalnom ili
medjunarodnom pravu u vreme kada su izvršeni. Isto
tako ne sme se izricati teža kazna od one koja se
mogla primeniti u vreme kada je krivično delo izvršeno.
Član 12.
Niko ne sme biti izložen proizvoljnom mešanju u privatni
život, porodicu, stan ili prepisku, niti napadima
na čast i ugled. Svako ima pravo na zakonsku zaštitu
protiv ovakvog mešanja ili napada.
Član 13.
1. Svako ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja
u granicama pojedine države.
2. Svako ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uključujući
svoju vlastitu, i da se vrati u svoju zemlju.
Član 14.
1. Svako ima pravo da traži i uživa u drugim zemljama
utočište od proganjanja.
2. Na ovo pravo se niko ne može pozvati u slučaju
gonjenja za krivična dela koja nisu političkog karaktera
ili progona zbog dela koja su u suprotnosti sa ciljevima
i načelima Ujedinjenih nacija.
Član 15.
1. Svako ima pravo na državljanstvo.
2. Niko ne sme samovoljno biti lišen svog državljanstva
niti prava da promeni državljanstvo.
Član 16.
1. Punoletni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja
u pogledu rase, državljanstva ili vere, imaju pravo
da sklope brak i da osnuju porodicu. Oni su ravnopravni
prilikom sklapanja braka, za vreme njegovog trajanja
i prilikom njegovog razvoda.
2. Brak se zaključuje samo slobodnim i potpunim pristankom
lica koja stupaju u brak.
3. Porodica je prirodna i osnovna ćelija društva i
ima pravo na zaštitu društva i države.
Član 17.
1. Svako ima pravo da poseduje imovinu, sam kao i
u zajednici s drugima.
2. Niko ne sme biti samovoljno lišen imovine.
Član 18.
Svako ima pravo na slobodu misli, savesti i vere;
ovo pravo uključuje slobodu promene vere ili ubedjenja
i slobodu da čovek, bilo sam ili u zajednici s drugima,
javno ili privatno, upražnjava svoju veru ili ubedjenje
putem nastave, vršenja kulta i obavljanja obreda.
Član 19.
Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja,
što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog
mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obaveštenja
i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.
Član 20.
1. Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i
udruživanja.
2. Niko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.
Član 21.
1. Svako ima pravo da učestvuje u upravljanju svojom
zemljom, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.
2. Svako ima pravo da na ravnopravnoj osnovi stupa
u javnu službu u svojoj zemlji.
3. Volja naroda je osnova državne vlasti: ova volja
treba da se izražava na povremenim i slobodnim izborima,
koji će se sprovoditi opštim i jednakim pravom glasa,
tajnim glasanjem ili odgovarajućim postupkom kojim
se obezbedjuje sloboda glasanja.
Član 22.
Svako, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje
i pravo da ostvaruje privredna, društvena i kulturna
prava neophodna za svoj? dostojanstvo i za slobodan
razvoj svoje ličnosti, uz pomoćdržave i medjunarodne
saradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima
svake države.
Član 23.
1. Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja,
na pravične i zadovoljavajuće uslove rada i na zaštitu
od nezaposlenosti.
2. Svako, bez ikakve razlike, ima pravo na jednaku
platu za jednaki rad.
3. Svako ko radi ima pravo na pravednu i zadovoljavajuću
naknadu koja njemu i njegovoj porodici obezbedjuje
egzistenciju koja odgovara ljudskom dostojanstvu i
koja će, ako bude potrebno, biti upotpunjena drugim
sredstvima socijalne zaštite.
4. Svako ima pravo da obrazuje i da stupi u sindikate
radi zaštite svojih interesa.
Član 24.
Svako ima pravo na odmor i razonodu, uključujući razumno
ograničenje radnog vremena i povremeni plaćeni odmor.
Član 25.
1. Svako ima pravo na životni standard koji obezbedjuje
zdravlje i blagostanje, njegovo i njegove porodice,
uključujući hranu, odeću, stan i lekarsku negu i potrebne
socijalne službe, kao i pravo na osiguranje u slučaju
nezaposlenosti, bolesti, invalidnosti, udovištva,
starosti, ili drugih slučajeva gubljenja sredstava
za izdržavanje usled okolnosti nezavisnih od njegove
volje.
2. Majke i deca imaju pravo na naročito staranje i
pomoć. Sva deca, rodjena u braku ili van njega, uživaju
jednaku socijalnu zaštitu.
Član 26.
1. Svako ima pravo na školovanje. Školovanje treba
da bude besplatno bar u osnovnim i nižim školama.
Osnovna nastava je obavezna. Tehnička i stručna nastava
treba da bude opšte dostupna, a viša nastava treba
da bude svima podjednako pristupačna na osnovu utvrdjenih
kriterijuma.
2. Školovanje treba da bude usmereno punom razvoju
ljudske ličnosti i jačanju poštovanja ljudskih prava
i osnovnih sloboda. Ono treba da unapredjuje razumevanje,
trpeljivost i prijateljstvo medju svim narodima, rasnim
i verskim grupacijama, kao i delatnost Ujedinjenih
nacija za održavanje mira.
3. Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu
školovanja za svoju decu.
Član 27.
1. Svako ima pravo da slobodno učestvuje u kulturnom
životu zajednice, da uživa u umetnosti i da učestvuje
u naučnom napretku i u dobrobiti koja otuda proističe.
2. Svako ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih
interesa koji proističu iz bilo kog naučnog, književnog
ili umetničkog dela čiji je on tvorac.
Član 28.
Svako ima pravo na društveni i medjunarodni poredak
u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji
mogu biti potpuno ostvareni.
Član 29.
1. Svako ima dužnost prema zajednici koja jedina omogućava
slobodno i puno razvijanje njegove ličnosti.
2. U vršenju svojih prava i ostvarivanju sloboda svako
može biti podvrgnut samo onim ograničenjima koja su
predvidjena zakonom u cilju obezbedjenja nužnog priznanja
i poštovanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja
pravičnih zahteva morala, javnog poretka i opšteg
blagostanja u demokratskom društvu.
3. Ova prava i slobode ni u kom slučaju ne mogu se
izvršavati protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih
nacija.
Član 30.
Nijedna odredba ove Deklaracije ne može se tumačiti
kao pravo za ma koju državu, grupu ili lice da preduzima
bilo koju aktivnost ili da vrši bilo kakvu radnju
usmerenu na poništenje prava i sloboda koji su u njoj
sadržani.
|