Sevilja, palata španskih kraljeva, podignuta nakon osvajanja, u mavarskom stilu; Foto: Ivana Dukčević
Sevilja, palata španskih kraljeva, podignuta nakon osvajanja, u mavarskom stilu; Foto: Ivana Dukčević

Sevilja, raskošna lepotica u središtu Andaluzije FOTO

Podeli

Sevilja je jedan od najvećih i najraskošnijih gradova Španije. Osim Kordobe i Granade, deo je čuvenog "zlatnog trougla" gradova najjužnije i najvrelije španske pokrajine Andaluzije.

Ko još nije čuo za čuvenu đavolicu Karmen iz fabrike duvana, seviljskog berberina, ili romantične kočije kojima se danas pretežno voze turisti? Osim Atine, Sevilja je nezvanično i najtopliji grad Evrope, jer je početkom XXI veka u njoj izmerena najviša ikada temperatura od 47,2 stepena, u hladu. Sevilja je nalik atraktivnoj devojci odevenoj u vedre boje, doterana za večernji izlazak. Njene predivne kuće u starom gradskom jezgru sa jarkim okerastim, indigo-plavim, bordo i smeđim detaljima na fasadama, i zastakljenim doksatima, kao da ponosno ističu nekadašnji sjaj i stepen važnosti koji je grad stekao tokom Doba Otkrića.

Reka Gvadalkivir; Foto: Ivana Dukčević
Reka Gvadalkivir; Foto: Ivana Dukčević

Sevilja je grad od nepunih milion stanovnika, sa starim delom grada na istočnoj strani reke Gvadalkivir koji je prilično je veliki. Iako je u arhitekturi gradskih kuća prisutan uticaj Mavara, Sevilja je najpoznatija kao prvi značajan andaluzijski grad osvojen od strane katoličkih monarha Španije. S obzirom da je pre pet vekova Gvadalkivir bio plovan od Kordobe sve do juga - između Kadiza i Uelve, sva blaga koja su donošena brodovima iz Amerike rekom su prvo stizala u Sevilju i jednim delom prebacivana u kulu Tore del Oro, smeštenu uz obalu reke. Kameno zdanje današnjeg Pomorskog muzeja nekada je imalo sasvim drugačiju namenu. "Kula zlata", kako glasi njen prevod sa španskog, nakon prvobitne zatvorske namene postala je mesto koje je prema nekim izvorima punjeno zlatom domorodačke Amerike. Mnogi tvrde da priče o zlatu ipak nisu istinite i da je naziv kule potekao od zlatnih odsjaja kule u reci, u suton.

Zvonik četvrte najveće crkve na svetu, Katedrale u Sevilji, bivši je minaret džamije; Foto: Ivana Dukčević
Zvonik četvrte najveće crkve na svetu, Katedrale u Sevilji, bivši je minaret džamije; Foto: Ivana Dukčević

Kada je u kuli ponestalo mesta, zlatom je u narednom periodu kompletno obložena tavanica velelepne seviljanske Katedrale. Sazidana na temeljima srušene džamije u centru grada, u periodu između XIII i XVI veka Katedrala je postala najveća gotska crkva i četvrta po veličini katedrala na svetu. Osim tavanice od čistog zlata, najposećeniji deo katedrale čini navodni grob Kristofora Kolumba – kitnjasti sarkofag kojeg pridržavaju bronzane skulpture četiri viteza u punoj ratnoj opremi. Međutim, istorija još uvek nije potvrdila da li je Kolumbo sahranjen na jednom od karipskih ostrva gde je umro, ili je njegovo telo ipak prenešeno za Španiju.

Pogled sa vrha tornja La Hiralde, Foto: Ivana Dukčević
Pogled sa vrha tornja La Hiralde, Foto: Ivana Dukčević

Radi panoramskog pogleda u krug čitave Sevilje, do vrha La Hiralde, božanstvenog kitnjastog, u osnovi kvadratnog minareta iz kasnog XII veka pretvorenog u crkveni toranj, krenuli smo pešice. Mavari, veliki graditelji, potomci čuvenih arapskih matematičara koji su izmislili algebru, algoritme, stepene uglova i nulu, ovde su se dosetili da na put do vrha tornja ne postave stepenište već strmu stazu koja uspon do vrha čini lakšim. U podnožju, izlaz iz crkve i zvonika vodi pravo u Dvorište pomorandži, nekadašnje veliko ograđeno dvorište, šumarak pravilnih zasada narandžastih plodova jarko-zelenih listova tipičan za džamije srednjovekovne Andaluzije.

Španski trg; Foto: Ivana Dukčević
Španski trg; Foto: Ivana Dukčević

Preko puta katedrale, na samom trgu ušli smo u Real Alkazar, nekadašnju palatu mavarskih kalifa, kasnije preuređenu za potrebe španskih kraljeva, ukrašenu božanstvenim duborezima kamenih fasada i oslikanih pločica, unutrašnjih dvorišta sa raznovrsnim biljkama i fontana, uređenih za potpuno uživanje. Po izlasku iz palate krenuli smo uličicom Kaljehon de Aguas, putem kojim je od palate voda stizala do stare jevrejske četvrti Huderije, dela grada kasnije preimenovanog u naziv blizak poslednjim osvajačima - Sveti Krst. Na istoimenom trgu sa malenom baštom, nalazi se Kuća-muzej poznatog španskog slikara Murilja. Neki se možda sećaju njegovih radova, motiva mnogobrojnih kasnijih goblena sa decom na ulici, macama, kucama, voćem i slomljenim krčazima, koji su 1970-tih godina bili prilično zastupljeni i u nekim našim domovima.

Foto: Ivana Dukčević
Foto: Ivana Dukčević

Nadomak centra, zavirili smo u veliko staro zdanje - kompleks koji je pre stotinak godina postao Univerzitet u Sevilji. Zgrada koja pokriva čitav jedan blok između ulica, nije međutim uvek imala tu namenu - sazidana kao fabrika duvana, tokom XVIII i XIX veka bila je najveća zgrada Španije. Upućeni turisti posećuju je iz razloga što se unutar zdanja odigrava prvi čin čuvene Bizeove opere "Karmen", gde su glavna junakinja i njene drugarice, radnice u fabrici. Zli jezici tvrde da nasuprot raskošnoj andalužanskoj lepotici kakvom je u operi ovekovečena, stare fotografije radnica u fabrici prikazuju prilično drugačiju sliku. Iako u današnjem kompleksu Univerziteta ne postoji više ništa što bi govorilo u prilog prvobitne namene ovog zdanja, nekadašnja fabrika duvana u XVIII i XIX veku proizvodila je čak 75 odsto ukupnih potreba evropskog tržišta.

Torre de Oro, Foto: Ivana Dukčević
Torre de Oro, Foto: Ivana Dukčević

U blizini Univerziteta prostiru se parkovi i nekoliko zdanja podignutih 1929. godine za potrebe paviljona, u Sevilji prvi put održane Svetske izložbe. U jednom delu nalazi se najlepši od svih, raskošan, monumentalni Španski trg. Obodom trga, postavljena je nesvakidašnja dekoracija u vidu 50 razdvojenih niša sa motivima iz istorije svake od 50 španskih oblasti, oslikanih na gleđosanim pločicama. U sklopu trga, u istom maniru podignuti su kitnjasti mostići sa kandelabrima koji su poslužili i kao scenografija filmova "Lorens od Arabije" i "Ratovi zvezda“.

Casa de Pilatos, Foto: Ivana Dukčević
Casa de Pilatos, Foto: Ivana Dukčević

Ispred Španskog trga iznajmili smo žuto-crne seviljanske kočije i kočijašu saopštili: "Por favor, Plaza de Torros de Real Maestranza de Caballeria" – pravac seviljanska korida! Ako je madridska korida najveća u Španiji, Real Maestranca (kako je skraćeno zovu) u Sevilji je sigurno najčuvenija. I samom imenicom "Real", što znači "kraljevska", svetla budućnost joj je osigurana. Na obalama reke Gvadalkivir, u koridi i muzeju saznali smo neke od malih tajni velikih majstora i njihovih protivnika, videli gde gde je čije mesto na borilištu, a u muzeju pogledali kostime najpoznatijih toreadora, preparirana poprsja neustrašivih ali posrnulih bikova - čak majke jednog od najpoznatijih bikova ikada, borca španske koride. Naime, krava koja ga je donela na svet, po uginuću je preparirana i ovekovečena kao majka herojskog bika koji je 1947. okončao život najčuvenijeg toreadora Španije ikada – Manoleta, za kojim je plakao veliki deo Španije. Život ovog sjajnog toreadora prikazan je u holivudskom filmu iz 2008, sa Adrijenom Brodijem i Penelopom Kruz u glavnim ulogama.

Piše: Ivana Dukčević

Izvor: Knjiga, Internet, Instagram i Facebook stranica "Umetnost putovanja"

Tekst i fotografije, zaštićeni Zakonom o autorskim i srodnim pravima. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 502 idi na stranu