Foto: mandritoiu/depositphotos
Foto: mandritoiu/depositphotos

Njujork Josifa Brodskog - Sankt Peterburg na Hadsonu

Podeli

Kada ste u Njujorku, mala je verovatnoća da ćete u toj raskoši nebodera i uzbudljivog života pomisliti na Evropu, konkretno, na Rusiju. Ipak, i Rusi su u Velikoj jabuci imali svoj dom, svoj azil, poput poznatih književnika i umetnika, Josifa Brodskog, Mihaila Barišnjikova, Sergeja Dovlatova i mnogih drugih.

Piše: Zoran Kecman

Brodskog je sudbina naterala na egzil - posle problema koje je tokom šezdesetih godina prošlog veka imao sa ruskim vlastima, zbog čega je 18 meseci bio osuđen na progonstvo u severnoarhangelsku oblast i selo Norenskaja, Brodski je konačno početkom juna 1972. zauvek “dobrovoljno” napustio Sovijetski savez.

Nikada se nije vratio u svoju zemlju, a u Njujorku je proveo veći deo svojih izgnaničkih godina.

"Osamnaest godina provedoh na Menhetnu", početni je stih njegove pesme "Bluz" napisane u Njujorku, 1992. godine.

Generalno, Brodski je o Njujorku pisao škrto i retko, kao da je stisnut tim soliterima na Menhetnu, osećao teskobu za čoveka naviknutog na širok baltički vidik Venecije severa, njegovog rodnog Sankt Peterburga. Ili na Veneciju, grad u koji je odlazio redovno punih sedamnaest godina, svakog decembra, gde je, na kraju, po ličnoj želji i sahranjen, na groblju na ostrvcu San Mikele.

Nekadasnji stan Brodskog u ulici Morton broj 44./Foto: B92
Nekadasnji stan Brodskog u ulici Morton broj 44./Foto: B92

Ipak, tih 18 godina na Menhetnu bili su u stvari uglavnom vezani za stan u Ulici Morton u Vest Vilidžu, gde je Brodski po dolasku u Ameriku, posle jednogodišnjeg nastanjivanja u En Arboru u Masačusetsu, živeo eto bezmalo dve decenije.

Nedavni boravak u Njujorku naveo me je da krenem putevima slavnog ruskog pesnika, dobitnika Nobelove nagrade 1987. godine.

Do Morton ulice, i zgrade broj 44 stiže se najlakše sa stanice na Tajms skveru metroom broj 1, 2 ili 3 i izlaskom na stanici Kristofer. Odatle je još tri do četiri minuta hoda ka južnom delu Menhetna, sve do raskrsnice sa Ulicom Morton. Nedaleko od skretanja, na samoj krivini ulice, sa leve strane je trospratna zgrada broj 44, izgrađena 1844. godine.

Brodski je u tom stanu, u prizemlju, proveo najplodnije godine svog pesničkog stvaranja u Americi, najčešće pišući na senovitoj terasi koja je vodila u omanje dvorište sa druge strane zgrade.

Pogled sa dokova Hadsona/Foto: B92
Pogled sa dokova Hadsona/Foto: B92

Iz Morton ulice Brodski bi najčešće voleo da prošeta do dokova Hadsona, gde bi sedeo satima i uz obaveznu cigaretu bistrio misli ili se susretao sa prijateljima, kojih je u Njujorku imao dosta.

Voda je bila opsesija Brodskog, o njoj je pisao najviše i sa takvim žarom i osećajem s kakvim samo pesnik retkog dara ume da piše. Ostavio je brojne pesme inspirisane Venecijom, Petrogradom i gradovima na vodi, kao i jedan od najboljih putopisa ikada napisanih o Veneciji, zbirku "Vodeni žig".

Godine provedene u Njujorku u stvari nikada nisu ubile nostalgiju Brodskog za gradom u kom je rođen. Otuda je nešto od domaćeg, ruskog, morao da pronađe ili stvori i u Njujorku i to se dogodilo 1986. godine, kada je zajedno sa velikim prijateljima, baletskim umetnikom Mihailom Barišnjikovim i Romanom Kaplanom, uložio novac u otvaranje restorana “Ruski samovar”, koji je sada najpopularniji ruski restoran u Njujorku.

Kada krenete od Tajms skversa Sedmom avenijom, pa nalevo Brodvejom ka Central parku, skrenete levo ka Osmoj aveniji na uglu sa 52. ulicom. Nedaleko odatle ugledaćete "Ruski samovar".

Kada ste ispred, nemate utisak da je u pitanju restoran drugačiji od ostalih u Njujorku, ali čim uđete, shvatite da ste na teritoriji koja je "parče Rusije" usred Njujorka.

Ruski samovar/Foto: B92
Ruski samovar/Foto: B92

Uzanim hodnikom ulazite u nevelik restoran, koji je i tokom dana sav u prigušenom svetlu sa crvenih lustera, lampiona. Sve je mirno, gotovo svečano, i tako je obično radnim danima kada nema gužve.

Na zidovima okolo fotografije na kojima su Brodski, vlasnik Kaplan, Barišnjikov, brojni ruski umetnici, pijanisti, pisci, svi oni kojima je ovo mesto bilo i ostalo omiljeno stecište dugi niz godina.

Menadžerka restorana, Ruskinja Julija Čagajeva, bila je ljubazna da odgovori na sva moja pitanja, čak i više. Osetio sam se kao "svoj na svome".

"Beli klavir koji je u sredini sale poklon je Mihaila Barišnjikova našem restoranu. I sada, vikendom, obično dolaze pijanisti, imamo divne ruske večeri, ne može se naći slobodno mesto. Uvek je veselo, raspevano, ljudi se ovde zaista opuste i lepo provedu", priča mi Julija, koja je poreklom iz Lenjinovog rodnog grada, Uljanovska, ali je već pet godina ovde na poslu u Njujorku.

Kada sam došao, dvoje starijih ljudi taman je ustajalo sa stola u samom uglu, sa polukružnom kožnom sofom.

"Sto Josifa Brodskog, najpopularniji sto u restoranu. Josif je tu uvek sedeo, nekada satima, do jutra. Pio je 'horsrediš' ili ako ga nemamo, 'džindžer' votku. Uvek mnogo kafe, uz cigarete, mnogo je pušio", kaže Julija.

Za stolom Brodskog sa Julijom/Foto: B92
Za stolom Brodskog sa Julijom/Foto: B92

Imao sam tu čast da sednem za sto za kojim je sedeo ruski pesnik. Kraj stola njegova fotografija, poznati stihovi na zidu.

"Ćerka vlasnika restorana Vlada, koja je sada upravnica, kaže da je ovde sedeo veče pred smrt, 27. januara 1996. Otišao je u svoj stan i nekoliko sati kasnije preminuo", dodaje Julija.

Kako život može da poveže neobične stvari. Sećam se da sam te večeri 28. januara čitao upravo knjigu eseja Josifa Brodskog "Less than one", kod nas naslovljene kao “Udovoljiti senci”, kada je uveče na vestima na radiju Studio B saopšteno da je u Njujorku preminuo slavni ruski pesnik. Knjiga mi je samo ispala iz ruku…

Za stolom Brodskog ispijao sam crni ruski čaj, poslužen uz krišku limuna i predivno slatko od trešanja.

Sto Josifa Brodskog u restoranu Ruski samovar/Foto: B92
Sto Josifa Brodskog u restoranu Ruski samovar/Foto: B92

"I dalje, svake godine na Josifov rođendan 24. maja održava se poetsko veče i čitaju njegovi stihovi", kaže Julija, koja me potom odvodi na gornji sprat.

Iza crvenih plišanih zavesa, sala prepuna umetničkih slika, uramljenih fotografija, kolekcije ruskih samovara koje je gazda Kaplan sakupljao godinama.

"Ovde je Miša Barišnjikov snimio onu scenu sa Sarom Džesikom Parker u seriji Seks i grad", pokazala mi je Julija.

Slika iz restorana, sa likovima Brodskog, Barisnjikova, Dovlatova i drugih/Foto: B92
Slika iz restorana, sa likovima Brodskog, Barisnjikova, Dovlatova i drugih/Foto: B92

Barišnjikov i Brodski drugovali su u Njujorku, sve do Josifove smrti. Sada čuveni baletan obilazi svet sa predstavom “Brodski/Barišnjikov” koja je spoj pesnikove poezije i Mišinog baletskog majstorstva. Imali smo prilike i da je vidimo na “Beogradskom festivalu igre” 2017.

Još koja reč sa Julijom, srdačan rastanak uz ono obavezno "dođite nam opet". Izlazak na ulicu, u divljinu pulsirajućeg života Njujorka.

Klavir koji je poklonio Mihail Barišnjikov/Foto: B92
Klavir koji je poklonio Mihail Barišnjikov/Foto: B92

"Sad znam zašto su dolazili ovde", pomislio sam dok sam žurio nazad ka Sedmoj aveniji.

"Mogu te prognati iz domovine, ali domovinu iz tebe, nikad"….

Ruski caj i slatko od tresanja/Foto: B92
Ruski caj i slatko od tresanja/Foto: B92

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 502 idi na stranu