15 godina tapkanja u mestu

Gotovo 15 godina porodica i novinari insisitraju na rasvetljavanju ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Brat ubijenog Slavka, Jovo Ćuruvija nedavno je uputio otvoreno pismo specijalnom tužiocu Miljku Radisavljeviću sa porukom: Tužioče, optužnica ili idite.

B92
Podeli

Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999, na Uskrs, u vreme NATO bombardovanja u centru Beograda. Upucan je u pasažu ispred ulaza u zgradu u Svetogorskoj 35, u kojoj je Ćuruvija stanovao i u kojoj se nalazio deo poslovnih prostorija njegovog Dnevnog telegrafa.

Krajem 1998. godine počela su drastična kažnjavanja i zabrana novina koje je Ćuruvija vodio i uređivao po drakonskom Zakonu o informisanju.

Dnevni telegraf zabranjen je oktobra 1998. godine, a zbog tekstova i ilustracija u nedeljniku Evropljanin oktobra 1998. godine sud u Beogradu izrekao je Ćuruviji i njegovom preduzeću ukupnu kaznu od 2,4 miliona dinara. Nova kazna od 1,2 miliona dinara preduzeću DT, tada registrovanom u Crnoj Gori, usledila je novembra 1998. godine zbog kršenja Zakona o informisanju.

Zajedno sa dvojicom novinara Dnevnog telegrafa marta 1999. Slavko Ćuruvija je osuđen na pet meseci zatvora zbog uznemiravanja javnosti.

24. marta 1999. godine počelo je bombardovanje SRJ, da bi početkom aprila u listu "Politici ekspres" Ćuruvija optužen da je "izdajnik koji je priželjkivao bombe". Prethodne večeri tekst "Ćuruvija dočekao bombe" pročitan je u drugom Dnevniku RTS-a. Ta dva teksta mnogi smatraju za svojevrsnu presudu Ćuruviji.

Na prvu godišnjicu ubistva Slavka Ćuruvije postavljala su se pitanja koja su bila aktuelna i gotovo 14 godina kasnije.

Ubrzo nakon promena 5. oktobra Jovo Ćuruvija je tvrdio da se ubistvo njegovog brata namerno zataškava. Zahtevi za rešavanje ubistva predavani su tadašnjem šefu države i minsitru policije Vojislavu Koštunici i Dušanu Mihajloviću.

Na svaku godišnju ubistva ponavljala su se ista pitanja - ko je naredio ubistvo Slavka Ćuruvije i zašto se ne istraži umešanost DB-a u ubistvo.

Ta pitanja je uporno postavljala B92, a ekipa emisije Insajder gotovo 10 godina je istraživala ovaj zločin tragajući za istinom. Sedam godina nakon ubistva, Specijalno tužilaštvo za organizvani kriminal je počelo je procesuiranje slučaja.

B92 je godinama pre toga objavio da su Slavka Ćuruviju pred ubistvo 24 sata dnevno pratila 27 pripadnika Državne bezbednosti, raspoređenih u tri grupe.

Naredbu za njegovo praćenje izdao je načelnik DB-a Radomir Marković, koji je na tom mestu ostao tri meseca posle petooktobarskih promena. Na čelo Beogradskog centra DB-a Marković postavlja Milana Radonjića, koji je po zahtevu svoga šefa naredio da ga operativci na svakih 10 minuta izveštavaju o kretanju Slavka Ćuruvije. Ne znajući da su pod stalnim praćenjem, Slavko Ćuruvija i Branka Prpa su, kao i obično, i tog 11. aprila, na Uskrs, izašli u popodnevnu šetnju. Pripadnici Državne bezbednosti iznenada, nekoliko minuta uoči ubistva, povučeni sa "zadatka".

Početkom 2007. godine počelo je saslušavanje svedoka. Na osnovu zahteva Specijalnog tužilaštva istražni sudija saslušao je više od 100 predloženih svedoka. Pored ostalih saslušano je i 27 "pratilaca", pripadnika DB, niz bivših funkcionera te službe, obavljeno je medicinsko-balističko veštačenje, a prikupljeni su i drugi materijalni dokazi.

U serijalu "Službena tajna" Insajder je rekonsturisao mehanizam funkcionisanja Službe DB-a kada su u pitanju bila politička ubistva za vreme Radomira Markovića među kojima je počinjeno i ubistvo Slavka Ćuruvije.

Godišnjice ubistva međutim nastavile su da se obeležavaju uz konstataciju da ni posle 9, 10, 11....godina od ubistva Slavka Ćuruvije, taj zločin nije rasvetljen.

Mediji su takođe podsećali na navode iz dokumenta "Ćuran", izveštaja o praćenju Slavka Ćuruvije na dan ubistva od strane pripadnika Državne bezbednosti Srbije, čija autentičnost nikada nije osporena, u kojem se navodi da je njegovo nadziranje počelo nedelju dana pre likvidacije.

Tokom 2010. godine kada je Dragan Đilas bio gradonačelnik Beograda, Skupština grada jednoglasno je donela odluku da Ćuruvija dobije ulicu u Beogradu, na predlog Udruženja novinara Srbije čija je predsednica Ljiljana Smajlović.

Novinarska udruženja nisu prestajala da opominju vlast na obećaja koja je godinama davala da će ravetliti ubistva novinara u Srbiji.

Početkom 2013. godine formirana je Komisija za istragu ubistava novinara koja je ponovo otvorila predmet Ćuruvija, ali i ubistva Milana Pantića i Dade Vujasinović.

Nakon više najava u medijima u poslednja dva meseca da se u slučaju Ćuruvija steže obruč oko bivšeg šefa DB-a Radeta Markovića, da je blizu podizanje optužnice protiv čelnika DB-a za koje se više od decenije pominju da su umešana u ubistvo, 14. januara 2014. godine u okviru istrage ubistva Slavka Ćuruvije uhapšeni Ratko Romić i Milan Radonjić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.