Igrači su pokorili NBA, da li je sad red na srpske trenere?

Mnogo puta smo čuli da je Srbija zemlja košarke i ovom prelepom sportu mnogo je toga i dala...

Stefan Nikolić
Podeli
Foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto
Foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto

Srbija je zemlja koja ima mnogo uspeha u svetu košarke bilo reprezentativnom, bilo klupskom i daleko od toga da ćemo se vraćati mnogo godina unazad da sve analiziramo jer će nam za to biti potrebno deset ovakvih tekstova...

Dok pišem ove redove, Nikola Jokić proslavlja šampionsku titulu sa svojim Denver Nagetsima, a sa njim slavi i jedan srpski trener Ognjen Stojaković o kome ćemo nešto više pisati u narednim redovima.

Ova titula je, logično, bacila u drugi plan jednu veliku i lepu vest za srpsku košarku: Darko Rajaković je novi trener Toronto Reptorsa.

Darko Rajaković

Srbin koji živi i radi u Kanadi nije ništa novo i svako od nas zna makar jednog, a sada će jedan srpski trener mnoge ljubitelje košarke držati budnima i oni će malo bliže pratiti ekipu Toronta.

Reptorsi su jedini kanadski tim u NBA ligi i imaju jednu šampionsku titulu, onu iz 2019. godine čiji su protagonisti pre svega bili Kavaj Lenard i Mark Gasol, ali sada ta ekipa izgleda potpuno drugačije.

Imaće Rajaković pune ruke posla u Torontu, a treba reći da se radi o tek drugom neameričkom treneru koji će samostalno voditi jednu NBA franšizu. Ko je prvi?

Još jedan Srbin i naravno bivši selektor "Orlova", gospodin Igor Kokoškov. Rajaković je rođeni Čačanin (baš kao i jedan od najboljih srpskih trenera svih vremena Željko Obradović) i u SAD je od 2012. godine.

On je trener još od 1996. godine kada je radio u mlađim kategorijama Borca iz Čačka, gde je generalno važio za strogog trenera, a koliko zna da bude zahtevan pokazao je i u Crvenoj zvezdi gde je radio sa igračima mlađim od 16, pa 18 godina.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Odmah se videlo da je taletnovan trener i da je pred njim svetla budućnost o čemu govore i dve šampionske titule u kategoriji juniora, a sve vreme je nekako gledao "preko bare".

Posećivao je treninge univerziteta Arizona (gde smo takođe imali naše ljude poput centra Dušana Ristića, prim. aut.) koje je držao legendarni Lut Olson, trener koji je preminuo u avgustu 2020. godine.

Ukoliko niste previše upućeni u NCAA ovo ime vam i ne znači mnogo, ali vam sigurno znači "Coach K" iliti Majk Kšiševski, pošto je Darko Rajaković 2007. godine bio deo timskih treninga i brojnih sastanaka.

Naravno, on nije baš "pao sa neba" na tu poziciju jer je od 2004. godine aktivno bio uključen u rad Letnje Lige u Las Vegasu i učio od još jedne žive legende, Grega Popoviča (možemo ga delom gledati i kao našeg, ali realno je Greg Amerikanac).

Čudan put ga je odveo u Španiju i to u petu ligu u ekipu Espasio Torelodones koju je uspeo malo da izdigne, ali je prepoznat rad u Letnjoj Ligi i stigao mu je poziv Tulsa 66ersa, ekipe koja se sada zove Oklahoma Siti Blu.

Kao što ste pretpostavili to je razvojni tim Oklahoma Siti Tandera, a Sem Presti je bio oduševljen što je Darko u košarci od 16. godine i upoznali su se dok je Presti još uvek bio skaut i tada radio baš za Grega Popoviča u San Antonio Sparsima.

Brzo se Darko privikao na situaciju u kojoj ekipa 50 utakmica odigra na četiri meseca i poredio to sa evropskom košarkom gde se toliko odigra za sedam meseci.

Poredio je tada za američke medije i ponašanje navijača na utakmicama u Evropi i u Americi, govorio o tome koliko mu je na ličnom planu značio poziv Tulse, ali je stigao do problema...

Nije mogao da pronađe lokal sa dobrom espreso kafom čak je u drugim gradovima to lakše pronalazio kada bi bio na gostovanjima, ali se vremenom navikao.

Rajaković se navikao na život, upoznao ekipu i vodio ih do druge runde plej-ofa razvojne lige što pre njega nikako nisu uspevali da urade. Samo obratite pažnju na igrače koje je izbacio iz razvojne lige u NBA:

Redži Džekson, Peri Džons, Džeremi Lemb, Andre Roberson, Mustafa Šakur, Redži Vilijams, Danijel Orton...

Nakon svih njih i Darko Rajaković je dobio poziv NBA lige, kada ga je Sem Presti uvrstio u stručni štab Skota Bruksa i pomogao mnogim igračima da se razviju:

Viktoru Oladipu, Stivenu Adamsu, Terensu Fergusonu, Denisu Šruderu, Aleksu Abrinesu da bi nakon predanog rada dobio poziv da bude na Ol Staru 2014. godine u štabu Zapadne konferencije.

Proći će još par godina dok ne promeni sredinu, pa je nakon odlaska Igora Kokoškova iz Finiksa otišao u Sanse kao jedan od asistenata, ali se tamo nije dugo zadržao i godinu dana kasnije otišao kod Tejlora Dženkinsa u Memfis.

Rajaković je postao drugi srpski trener koji vodi NBA ekipu (prvi je Igor Kokoškov), a to se dogodilo u doba korone kada je pozitivan nalaz imao glavni trener, maločas pomenuti Tejlor Dženkins.

Kada u Americi napredujete, onda baš napredujete i o tome dovoljno govori članak ESPN redakcije o srpskom treneru.

"Svi treneri u Americi, ali i brojni igrači koji su profitirali od rada sa njim, konstantno pričaju i hvale Darka Rajakovića. Kada pogledamo poslednja dva tima i njegov uticaj sve je dosta jasnije, a radi se o Finiksu i Memfisu. Evropski trener koji će tek pokazati koilko može u NBA ligi dolazi iz Srbije i pokazao je zavidan intelekt i strast što ga stavlja u poziciju da bude jedan od favorita za samostalni trenerski posao u ligi. On je akademik pikenrol košarke i sjajan je sa mladim igračima i ostalim trenerima", navodi ESPN.

Svi koji prate NBA malo duže vrlo dobro znaju ko je Masai Uđiri i koliko treba zapravo da budete posebni da takvog čoveka impresionirate, a Rajaković je uspeo upravo to.

U trci za glavnog trenera Toronto Reptorsa pobedio je Serđa Skariola i Đordija Fernandesa bivšeg pomoćnog trenera Denver Nagetsa i sada čoveka u stručnom štabu Sakramento KIngsa koji je takođe veoma talentovan.

Rajaković menja Nika Nursa na klupi Toronta, a biće jako teško ići putem posle čoveka koji je 2019. godine bio NBA šampion sa Torontom. Ipak, razvoj mladih igrača i odnos sa jnima je i bio glavni adut Darka Rajakovića.

Upravo igrači poput Skotija Barnsa i žele da rade sa trenerima kao što je Darko, pa i Ou Dži Anunobi i čak Paskal Sijakam, ali i Fred Vanvlit ukoliko odluči da ostane.
Svojevremeno je Rajaković radio i u stručnom štabu Aleksandra Saše Đorđevića u reprezentaciji Srbije, kada se u matičnu zemlju vratio da radi posle dugog niza godina...

Igor Kokoškov

Ne možemo da imamo ovaj tekst, a da se ne bavimo Igorom Kokoškovim. Prvi neamerički trener u NCAA, prvi neamerički trener u NBA, čovek koji sa Detroit Pistonsima ima šampionski prsten i prvi je neamerički trener koji je samostalno vodio NBA tim.

Nije se proslavio, situacija mu nimalo nije bila pogodna i nakon epohe na klupi Srbije i u Fenerbahčeu vratio se u NBA ligu i bio pomoćni trener Stivu Nešu i Žaku Vonu u Bruklin Netsima, pa se od anredne sezone vraća starom prijatelju Kvinu Snajderu i uspešan tandem nastavlja sa radom.

Kokoškov je imao zanimljiv košarkaški put. On je kao i veliki broj dece u Srbiji počeo sa fudbalskim treninzima, pratio je očeve stope koji je bio profesionalni fudbaler.

Međutim, Igor se nije dugo zadržao na fudbalu (iako je deo omladinske karijere proveo u Radu) i postaje član škole košarke "Vojvoda Stepa" odakle odlazi u Crvenu zvezdu.

U Zvezdi je tada bila interesantna generacija, koju su predvodili Nebojša Ilić (sadašnji tim menadžer Crvene zvezde) i Saša Obradović (trener Monaka), a Kokoškov je tada bio najmlađi član tima. Igor je imao sve isplanirano – odlazak na služenje vojnog roka, potom povratak u Beograd kako bi mogao da upiše fakultet i da se uporedo bavi košarkom.

Kažu da se sve u životu dešava s razlogom, a Igor je pravi primer toga. Za vreme boravka u Nišu doživeo je saobraćajnu nesreću u kojoj je povredio koleno i skočni zglob.

Tokom svoja prva dva meseca usavršavanja u Sjedinjenim Državama, Kokoškov je radio sa čuvenim koledž trenerom Džimom Kalhunom, da bi nastavio na Djuku sa još čuvenijim trenerom Majkom Kšiševskim do koga je došao preko profesora matematike sa Djuka, poreklom iz okoline Čačka, gospodina Branija Vidakovića.

Ipak, tu je mnogo važnija bila njegova saradnja sa Majkovim dugogogdišnjim asistentom Kvinom Snajderom, maločas spomenutim glavnim trenerom Atlanta Hoksa.

Znate onaj osećaj kada sa nekim jednostavno "kliknete" nakon dve rečenice? E to se upravo dogodilo ovom dvojcu i kada je nedugo posle tog upoznavanja Snajder dobio priliku da trenira Mizuri, pozvao je upravo Igora Kokoškova, koji je postao prvi Evropljanin na poziciji asistenta u NCAA ligi.

Na Mizuri je u to vreme igrao sjajni plejmejker Kijon Duling, koji je pre nekoliko godina otkrio da je bio seksualno zlostavljan u detinjstvu, što mu je prouzrokovalo i neke psihičke probleme kasnije tokom karijere...

Na početku smo spomenuli da je Igor Kokoškov ispisao istoriju postavši prvi neamerikanac koji je postao NBA asistent. E to se dogodilo 2000. godine, na samom početku drugog milenijuma kada ga je angažovao Alvin Džentri.

Potom je radio u Detroit Pistonsima i bio NBA šampion, da bi potom bio asistent u Finiksu, Klivlendu, Orlandu, Juti i Sakramentu, a narednu sezonu počeće u Atlanti, a više o Kokoškovu čitajte OVDE

Nenad Trajković

Photo: STARSPORT/ Pedja Milosavljevic
Photo: STARSPORT/ Pedja Milosavljevic

Kada smo već spomenuli Alvina Džentrija, treba se podsetiti na sezonu 2010/11 u Finiks Sansima, kada je Srbija imala još jednog NBA trenera. Nenada Trajkovića.

Za oni koji nisu znali i one koji su zaboravili, Nenad Trajković je 1999. godine bio trener Partizana i to godinu dana nakon Kimeta Bogojevića i Mute Nikolića kada je igran Fajnal For Evrolige.

Trajković je počeo trenersku karijeru uz Duška Vujoševića, a kasnije radio sa Božom Maljkovićem, Dudom Ivkovićem, pa i trenerima današnjih "večitih" rivala Željkom Obradovićem i Duškom Ivanovićem, pa i Rankom Žeravicom i Borislavom Džakovićem.

Bio je i selektor Irana i Jordana, ali kažem, fokus nam je danas na NBA ligi. Pre nego što je Trajković bio u stručnom štabu Alvina Džentrija, radio je za Klivlend Kavalirse kao skaut.

Pričali smo o igračima koji su radili sa Darkom Rajakovićem i koliko su mu verovali, a sada ćemo obratiti pažnju na neke igrače koji su sa Trajkovićem radili pre ili nakon dolaska u NBA ligu.

Vlade Divac, prvi Evropljanin u NBA koji je draftovan u prvoj rundi i igrao tamo je sarađivao sa gospoodinom Nenadom Trajkovićem, baš kao i Goran Dragić, Nikola Vučević, Saša Danilović, Marko Jarić, Željko Rebrača, Saša Đorđević, Rašo Nesterović, Saša Vujačić, Predrag Drobnjak, Brendon Dženings, Klej Tompson, Amari Stodemajer, Elton Brend...

Ima diplomu saobraćajnog inženjera, ali i profesora fizičkog vaspitanja, ali mnogi će ga nazvati košarkaškim inženjerom zbog načina rada.

Aleksandar Džikić

Srdjan Stevanovic/Starsport
Srdjan Stevanovic/Starsport

Na poziv Sijetl Supersoniksa, pomoćni trener košarkaškog kluba Partizan, Aleksandar Džikić, našao se u stručnom timu tog NBA ligaša koji se trenutno takmiči na turniru letnje lige u Long Biču, u blizini Los Anđelesa.

Kao što vidite i sami, čitava plejada srpskih trenera je tada išla u Vegas, Kaliforniju, Jutu i ostala mesta i prisustvovala turnirima Letnje Lige, a Džikić je tada otišao još 2003. godine i to među prvima.

"Ja sam insistirao da ne budem posmatrač ili gost, već da budem što aktivniji, i s te strane sam izuzetno zadovoljan svojim boravkom u SAD-u. Prisutan sam na svim sastancima i aktivnostima vezanim za trenerski posao, pa i na utakmicama. Timski rad je ovde veoma naglašen, glavni trener Mekmilan je sve vreme prisutan iako ne vodi tim na utakmicama. Moja uloga je da pomognem na terenu, da dam mišljenje, predlog... Ponašam se potpuno kao da sam deo te njihove, pod znacima navoda, porodice. Ekipu na utakmicama vodi jedan od pomoćnih trenera Din Dinopulos. On je u trenerskoj ekipi Sijetla stručnjak za zonske odbrane", rekao je tada Džikić za b92.net

Šta uopšte znači biti trener u NBA ligi, kakav je izazov biti trener u bilo kojoj ekipi ?

"Sigurno da je najveći uspeh u karijeri svakog trenera doći do posla u nekom u timu u NBA ligi, koja je evidentno najkvalitetnija. Najbolji trenerski posao se obavlja u ovoj ligi, i samim tim to je izazov za mnoge, pa i za mene", rekao je pomoćni trener Partizana iz tog perioda i za naš sajt opisao kako je sve to izgledalo.

Džikić će i doćo do NBA lige, samo će to biti 2005. godine kada će dobiti poziv Dvejna Kejsija i Minesota Timbervulvsa koji su mu ponudili trogodišnji ugovor.

To je tada bilo pravo čudo jer je pre Džikića samo Igor Kokoškov bio deo NBA lige od neameričkih trenera i bio deo ekipe koja je 2004. godine igrala plej-of i na naredno doigravanje će 15 godina čekati Mineapolis.

Legendarni Flip Sanders je takođe bio deo tima u to vreme, kao i jnegov sin Rajan, a radio je Džikić i sa Rašadom Mekentsom, Reksom Kalamijanom, Vinsom Tejlorom, pa i igračima poput Sema Kasela i Kevina Garneta.

Rendi Vitmen će 2007. godine zameniti Dvejna Kejsija u Minesoti, a Džikić se nakon toga vraća u Evropu...

Dejan Milojević

Dejan Milojević je "tek" 2021. godine došao u NBA ligu i to na poziv Boba Majersa u redove Golden Stejt Voriorsa koji su nedugo pre toga draftovali Džejmsa Vajzmena, veoma perspektivnog centra.

Vajzmen je bio pomalo problematičan pre dolaska u ligu, pa su Stiv Ker, Majers i ostali mislili da bi bilo dobro pronaći čoveka koji bi bio dobar za razvoj mladih igrača, a posebno za Džejmsa.

Dejan Milojević je preporodio karijeru Bobana Marjanovića, radio naporno sa njim svakog dana i gorostasnog centra vratio na evropski put gde je u Crvenoj zvezdi bio MVP, a potom postaje i NBA igrač.

Pričao je i Ratko Varda kako je izgledalo raditi sa Milojevićem, pa i Novica Veličković koji je pun poštovanja, ali i jedan od najboljih igrača u NBA ligi, dvostruki MVP, NBA šampion i MVP finala Nikola Jokić.

Teško da ćete dobiti bolju reklamu od toga da vas Nikola Jokić hvali po NBA ligi i nekadašnji kapiten i centar Partizana dobio je svoj NBA angažman.

Srdjan Stevanovic/Starsportphoto
Srdjan Stevanovic/Starsportphoto

Voriorsi su prošle godine kao trećeplasirani tim Zapada redom eliminisali Denver Nagetse 4-1, Memfis Grizlise 4-2 i Dalas Meverikse 4-1 i zakazali finale sa najtrofejnijim timom lige Boston Seltiksima.

A među pojedincima koje je rad sa Milojevićem lansirao u prvi plan bio je centar Kevon Luni. Prema statistički podacima Luni je pokupio 21,62 odsto dostupnih skokova kada je na parketu u ovom plej-ofu.

To je jedna od najboljih stopu skokova u jednoj postsezoni. Luni je imao bolji procenat uspešnosti od NBA legendi Karima Abdul-Džabara (21,59 odsto 1977) i Tima Dankana (21,38 odsto 2008).

Koliko je uspešan Luni bio najbolje pokazuje rekordna postsezona koja pripada Viltu Čemberlenu sa 21,74 odsto 1973. Još bolji pokazatelj Lunijevog napretka je poređenje sa njegovim prethodnim sezonama – 12,6 odsto dostupnih skokova 2018. i tek 12,5% sezoinu kasnije.

"To nije pitanje mogućnosti. U proseku ima nešto manje minuta po utakmici ove godine (19,9) nego u plej-ofu 2019 (20,6). A ni njegova prva postsezona u 2018. nije bila drastično niža u minutima (18,4). Čini se da je razlika u Milojeviću, u timu poznatom kao Deki. Doveden je, verovatno, da izvuče maksimum iz Džejmsa Vajsmana, drugog pika iz 2020. za koga su Voriorsi označili da je njihov centar. Ali Milojevićev uticaj je zasijao u Lunijevom rastu kao skoku", piše Tompson.

"Mislim da je ove godine postao zaista elitni skakač",
rekao je trener Stiv Ker za Lunija, "Mislim da je Deki, naš pomoćni trener koji radi sa našim centrima, uradio sjajan posao u pomaganju Luniju u kategoriji skokova".

Lunijev napredak u skoku bio je ključan u probijanju Voriorsa do finala NBA lige. Golden Stejt je peti tim sa najboljim skokovima u ovoj postsezoni, po broju poena po utakmici (44,8) i stopi skokova (52,4 odsto).

Zgrabio je 22 skoka u finalnoj utakmici protiv Grizlisa, a posle svog 21. skoka, u napadu, pronašao je Tompsona za ključnu trojku. Luni je ranije obično kraj utakmica dočekivao na klupi za rezerve, ali mu je dominacija u skoku sada donela mesto na parketu do poslednje sekunde.

"Skokovi su nešto u čemu sam oduvek uživao",
rekao je Luni, "Samo se spustim u reket i fizički se bavim prljavim poslom. Napravio sam veliki napredak ove sezone. Osećam se kao da sam uvek bio prilično dobar u tome. Uvek sam imao svoje momente, ali ove sezone sam bio mnogo dosledniji i zaista više fokusiran na to, i to je je napravilo razliku".

"Ono što je Milojević, 45-godišnji srpski košarkaški trener, uradio je nadogradio Lunijev talenat za skokove. Iako se hvatanje skokova često opisuje kao posledica želje, Milojević smatra da je to veština kao i svaka druga. Ponosi se time što kaže da su visoki igrači sa kojima je sarađivao, pre svega Nikola Jokić, dobri skakači. Milojević je definitivno primetio kako je Vajzman sakupio 15 skokova za 42 minuta u dve utakmice u G ligi", piše Atletik.

"U kontaktu smo. Stvarno ne znam dokle on može da igra sve bolje. Uvek pomislim kako ne može bolje i da bi bilo lepo da ponovi prethodnu sezonu, ali on omera granice. Samo neka bude zdrav i oboriće još mnogo rekorda. Želim mu da osvoji titulu, a mislim da će to i uraditi. To je ono što izdvaja igrače ovde. Oni sa trofejima ipak imaju malo evću težinu", rekao je Milojević u razgovoru sa Aleksandrom Žigićem, dopisnikom RTS-a iz Čikaga.

Ognjen Stojaković

Da, Dejan Milojević je pretpostavio da će Nikola Jokić moći do šampionske titule ove sezone, ali jedan od ljudi koji su zaslužni za titulu je trener Ognjen Stojaković.

Ognjen Stojaković je od 2004. do 2011. godine radio u FMP Železniku kao trener mlađih kategorija i sarađivao sa brojnim talentovanim igračima u Srbiji tokom sedam godina rada u beogradskom klubu.

Stojaković je u NBA došao 2013. godine kao video koordinator Denver Nagetsa, a poznato je da je u video sobama svoju karijeru počeo i Erik Spolstra, jedan od najboljih trenera današnjice.

Ognjen 2016. godine postaje pomoćnik glavnog trenera Majka Melouna i dan danas je na toj poziciji, pošto je prethodno od 2018. do 2022. godine bio zadužen za razvoj igrača u Nagetsima.

"Nikola i Marej su sjajan tandem, tu je Majkl koji je elitni šuter. Prema načinu na koji mi igramo falio je tip igrača za odbranu i šut za tri. Dovedeni su baš ti igrači, eiltni su u tom segmentu, ne treba to zanemariti. Odlični su u tome što rade, ne možemo svi da budemo Jokić, Luka Dončić ili Majkl Džordan. Bilo bi lepo naravno, ali mora neko i njima da pomogne", uz osmeh je izjavio srpski stručnjak.

A, što se tiče Evrobasketa i Jokićevog povratka u reprezentaciju...

"Kao trener se trudim da više gledam i analiziram. Mi smo temperamentan narod. Nikola je i sam rekao da mi volimo da pobeđujemo, to je suština i realnost. To su nezgodna pitanja, imamo kvalitet, mora da se shvati i da ti momci nisu imali vremena za trening i sve. Ne treba im stavljati pritisak, to su naši najbolji momci, predstavljaju nas. Da li bih voleo da osvojimo zlato? Da, naravno. Da li oni to hoće? Da, naravno. Međutim, treba generalno spustiti taj pritisak sa njih i treba da im pružimo podršku. Oni su najbolje što Srbija ima"
, podvukao je Stojaković.

Srbija može da se pohvali ovim stvarima jer niko drugi to nema. Evropska košarka je možda godinama malo drugačije gledala na srpske klubove, ali ne i na srpske igrače i trenere.

NBA liga trenutno ima bolje mišljenje o srpskim košarkaškim radnicima nego o bilo kojim drugim na svetu, ali da budemo realni nisu samo gore navedeni ljudi za to zaslužni.

I oni su do svojih pozicija došli kroz razvojnu pa ćemo samo da prođemo kroz podatak iz 2018. godine i da pgoledamo koliko je Srbija imala trenera u Letnjoj Ligi tada:

Saša Obradović, Petar Božić, Vladimir Jovanović, Veselin Petrović, Bogdan Karaičić, Dušan Alimpijević i Nemanja Jovanović.

Treba istaći da je tada Božić bio deo razvojne lige, a da je Dejan Milojević kao član Mege stigao u Letnju Ligu. Božić Pera, dugogodišnji kapiten Partizana, radi za Ostin Sparse u razvojnoj ligi od 2017. godine.

On je četiri godine bio asistent, da bi već dve pune godine bio prvi trener razvojnog tima San Antonio Sparsa. On je tamo jedini Evropljanin, ako ne računamo naturalizovanog Bosanca Henrija Domerkanta iz Vindi Siti Bulsa.

Darko Miličić je prvi, a Nikola Jokić poslednji srpski igrač koji je postao NBA šampion i zanimljivo je da su obojica centri, kao i najuticajniji srpski igrač (za sada jedini srpsk košarkaš u Kući slavnih NBA) Vlade Divac, ali o tome ćemo drugom prilikom.

NBA šampioni su još postali Ognjen Kuzmić, Nemanja Bjelica i Predrag Stojaković, ali su njihove uloge u finalima bile neuporedivo manje nego Jokićeve, a Nikola je drugi Evropljanin sa titulom MVP Finala.

Prvi je bio Janis Adetokumbo 2021. godine.

Gledali smo čisto trenerski ugao i uticaj Srbije na razvoj košarke u svetu, na razvoj mladih i talentovanih igrača. Videli smo iz ovog kratkog osvrta na to koliko je ova zemlja zapravo značajna u košarkaškom pogledu.

Stefan Nikolić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu