Novak Đoković

Izdržati sve, šampionski tvrdoglavo

Biti svetlo u gradu svetlosti. Isijavati tako jako, da se razbiju i najtamniji uglovi tame. Izdržati sve, šampionski tvrdoglavo.

Zoran Kecman
Podeli
Foto: Profimedia/Mylene Deroche/IP3
Foto: Profimedia/Mylene Deroche/IP3

"Encore une fois, Novak!" Još jednom, Novače! Pardon, što bi rekli Francuzi. Sedmi put! Voila!

Kakvi su to energetski izvori kraj Sene, tu kraj Akor arene, tako srećnog mesta za Novaka u trofejima krcatoj karijeri? To samo on zna, jer očigledno je da mu tamo nešto prija.

Osvojiti sedam masters trofeja u Parizu, upisati ga u istoriju rekorda kao svoj najuspešniji masters i zaokružiti brojku na 40 "hiljadarki", pa to je savršeno!

Ako je teniska konstanta u poslednje dve decenije da Rafaelu Nadalu pripada prolećno kraljevstvo Pariza, na crvenoj šljaci Rolan Garosa, Novak je, možemo sa sigurnošću reći, pariski kralj jeseni!

Tamo gde je Rafina svetlost gotovo redovno bledela, u finišu sezone, Novak je obično isijavao svetlost, jače nego svetla na Jelisejskim poljima

I sada je, na turnir pre kraja sezone, ostalo da se desi ona poetska pravda, da u godini kada su mu takođe podmetani klipovi pod točkove, završi tamo gde mu je i mesto, na tronu, na čelu ATP liste teniskog karavana.

Koji klipovi? Recimo zabrana takmičenja na dva mastersa proletos u Americi. Gde je moglo da se akumulira 2.000 bodova.

To što su teška čelična vrata Amerike teška srca Novaku otvorena tek letos, pokazalo je da bi on žario i palio i tamo, da je mogao, kao što je uradio na savršen način u Sinsinatiju i na US Openu.

Ali Pariz? Posle pauze od skoro dva meseca bez odigranog meča? U vreme kada je mlađani rival iz Španije, Karlos Alkaras, samouvereno hitao ka tome da on godinu završi kao broj jedan?

Srećom, Novak zna da se do vrha ne dolazi rečima. Otuda je Pariz bio savršen prikaz u malom njegovog šampionskog puta kroz karijeru.

Ono što Alkaras nema, a Novak toga ima u izobolju, jesu utabane staze iskustva, put kojim se ide do najvećih vrhova.

Zato Pariz i jeste dostignuće - osvojiti ga posle skoro dvomesečne pauze bez takmičenja, bez provere takmičarske forme, u danima kada su ga mučili stomačni virus i povremeni bol u leđima, protiv daleko mlađih i spremnijih protivnika, to jeste veličanstveno.

Foto: Profimedia/Mylene Deroche/IP3
Foto: Profimedia/Mylene Deroche/IP3

Novak je na tom putu ka sedmom peharu koji simbolizuje drvo (ili što možda više asocira na jelenske rogove), morao da u rasponu ima od najmlađeg Runea, do najstarijeg, Dimitrova u finalu.

Da od protivnika do protivnika drži pravu koncepciju igre. Podatak da je na terenu u pet mečeva proveo 708 minuta i 13 sekundi, kako je precizno preračunao ATP, svedoči da mu je u proseku za pobedu trebalo oko dva sata i 21 minut po meču.

Za njegove standarde igranja mečeva u dva dobijena seta, mnogo, ali ako se uzmu u obzir date okolnosti - duga pauza, motivisani mlađi rivali, problemi fizičke i zdravstvene prirode, onda i nije neočekivano.

Ono što je njegov davni šampionski žig jeste da je iz svih tih okolnosti uvek izlazi kao pobednik - dva puta je imao mečeve u kojima je gubio početni set (Grikspor i Rubljov), a morao je da se suoči da jedno poznato lice, čoveka koji se sa njim osvojio mnogo toga u periodu od dve i po godine, Borisa Bekera, vidi sada u suparničkoj loži.

Dakle, trebalo je prevazići emotivne i psihološke barijere, situaciju da neko ko vas izuzetno dobro poznaje, ko zna mnoge tajne vaše igre, sada šapuće u uho vašem suparniku.

A pritom, Novak nije mogao da se osloni na svog prvog trenera Gorana Ivaniševića, kog nije bilo protekle nedelje u nekadašnjem Bersiju.

Imao je Splićanin doduše dostojne "zamene", suflere u vidu Karlosa Gomeza-Erere i fizioterapeuta Marka Panikija. Kada god bi Novak imao kakvu dilemu šta da radi, stizalo je iza njegovih leđa glasno bodrenje ili čak prekorevanje tipa, "spusti se u kolenima" ili "hoću da ubrzaš tempo u narednom poenu". Četvoro ili šestoro očiju, vide bolje nego dvoje. Vide i ono naizgled nevidljivo. I to je pomoglo Novaku da trijumfalno završi nedelju.

Foto: Profimedia/Mylene Deroche/IP3
Foto: Profimedia/Mylene Deroche/IP3

Što se same igre tiče, ona je bila takva da je frustrirala izvanrednog Andreja Rubljova, kidala nerve iskričavom Skandinavcu Holgeru Runeu i taktički uplela u paučinu hazarderski sklonog Grigora Dimitrova. Svakom po meri, onako po Novakovom aršinu.

U finalnom okršaju, Novaku je fantastično funkcionisao servis, kao u ostalom i tokom čitavog turnira.

Forhend, koji je u poslednje vreme digao na drugi nivo, u potpunosti je opravdao očekivanja, a ni povremena iskakanja iz ritma na bekhendu nisu bila takva da u pravi čas ne proradi ona čuvena bekhend paralela koja rešava poen. Pritom, raznovrsnost u izboru udaraca, kontrola tempa u poenu i fantastična anticipacija toga šta će protovnik uraditi, još jednom su pokazali da Novak i sa 36 i po ima savršen radarski sistem i da njegov odbrambeni štit radi na 100 odsto. Grigor Dimitrov se, pošteno rečeno, "navukao" na pomisao da će mu naškoditi na bekhend strani, ali taj plan mu je u potpunosti propao.

Za kraj, bitka koju je imao sa publikom u Parizu, posebna je tema, ali to nije od juče. To je deo kontinuiranog scenarija koji se prenosi iz sezone u sezone, sa posebnim eruptivnim tačkama, kakva je bila prošlonedljna u Parizu.

Novak se time hrani, jer kao što reče, "kada sam ih molio da mi zvižde još, dobio sam osam poena u nizu!"

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Otuda, ne treba ga osuđivati ni za povremena iskakanja iz granica pristojnosti u toj relaciji sa tribinama, jer publika koja sebe drži za pristojnu, često je zasluživala da joj se uzvrati na određeni način. Na onom koji uzvraća, to je da proceni kako. Preterano ili ne, druga je priča i sada, kada se prašina polako sleže, postaje i nevažna.

Bitno je da je publika u Parizu, a i šire, mogla da svedoči još jednoj epizodi u serijalu Novakove teniske genijalnosti.

Rafaelu Nadalu tamo na Majorci i njegovom mlađem nasledniku, Karlosu Alkarasu, ostalo je samo da slegnu ramenima i konstatuju da im sledeće sezone neće biti ništa lakše u borbi sa Novakom.

Jednom u povratničkoj, ali najverovatnije i poslednjoj sezoni, a drugom u onoj koja bi trebala da ga potvrdi kao konačnog naslednika Novakovog trona.

Mada, kako igra, i kolikom snagom još isijava njegovo svetlo, moglo bi da se osvetli barem nekoliko kvartova Pariza.

Autor: Zoran Kecman

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu