Novak, kralj decenije: GOD, ali biće i GOAT

Decenija u svetskom tenisu, prohujala je s vihorom. Da je on dunuo sa švajcarskih Alpa ili sa Pirineja, verujte da bi se o tome dugo pričalo. Ali nije, stigao je sa Balkana.

Zoran Kecman
Podeli
Photo: REUTERS/Kai Pfaffenbach
Photo: REUTERS/Kai Pfaffenbach

Pogledajte šta još ima u Novogodišnjem paketiću B92.net

Otuda se valjda i ta priča o igraču koji je obeležio proteklih deset godina u belom sportu prenosi u svetskim medijima gotovo nečujno, šapatom.

Mnogi bi, da ne bude ikakve sumnje, voleli da se, ako ikako može, sve sakrije i gurne pod tepih, jer kruna nije na glavi Rodžera Federera ili Rafaela Nadala, već Novaka Đokovića.

Ipak, koliko god se trudili, postoje brojni navijači, statističari, entuzijasti, koji iz fanatične ljubavi prema tenisu prate sve i poput nekih „etičkih policajaca“ s vremena na vreme pošalju medijima signal gde su pogrešili ili još bolje, o koga su se ogrešili.

Spisak ogrešenja, kada je reč o Novaku Đokoviću, kao nekom ko nije miljenik kolumnista u brojnim zapadnoevropskim i američkim medijima, podugačak je i ne bi imalo smisla navoditi ga.

Jedino što ima smisla na ovom izdisaju ove burne, kovidne, nepredvidljive 2020. godine jeste servirati brojke. I to kakve!

A sve one nedvosmisleno potvrđuju činjenicu – Đoković je kralj dekade od 2011. do 2020.

„GOD“ a ne „GOAT“

Photo: REUTERS/Kai Pfaffenbach
Photo: REUTERS/Kai Pfaffenbach

Mediji u Americi, Velikoj Britaniji ali i dugim zemljama, vole da se bave rangiranjem, poređenjem, izborom najboljih u raznim kategorijama i sferama života, pa i u tenisu.

Ma koliko da ta već čuvena priča o izboru GOAT, „najboljeg svih vremena“, nema smisla, ona se i dalje forsira posebno kada je reč o neverovatnom rivalstvu u trouglu igrača koji su, kakve smo sreće, deo ere u kojoj živimo.

Zaista je bila privilegija (i još je) gledati okršaje Đokovića, Federera i Nadala u proteklih barem 15 godina, koliko su najsjanije zvezde u teniskoj galaksiji.

Reč je o zvezdama najprefinjenijeg sjaja, igračima koji su u tom periodu uspeli da podignu teniski sport na višu dimenziju i brojnim podvizima obogate prelepu istoriju ovog sporta.

Koliko magični i magnetični, toliko su i različiti i po stilu igre, žitovnoj filozofiji i karakternim crtama. Ali nezaobilazni u svim računicama i rekapitulacijama, poput ove, o dekadi za nama.

I dok traje bitka za taj takozvani naziv GOAT, jer nijedan od njih još nema nameru da okači reket o klin, jedno znamo, Novak je GOD. „Greatest of decade“, što bi se tamo reklo.

To, priznaćete nije loše, ako se ima u vidi sa čim se Novak suočavao svih ovih godina i na kakve je prepreke nailazio.

To se zove - dominacija

Photo: REUTERS/Andrew Couldridge
Photo: REUTERS/Andrew Couldridge

U sportskoj terminologiji, reč dominacija se ishabala od upotrebe. Reč latinskog korena, nastala od „dominatio“, što znači „vlast“, „vlada“, „vladanje“.

Novak Đoković, priznaćete, možda nema apsolutnu dominaciju u odnosu na svoja dva velika rivala u svakom smislu, naročito kada je reč o faktorima koji se tiču popularnosti među navijačima ili po dobijanju sponzorskih ugovora, ali ima onu najvažniju – na terenu.

Da li je iko od teniskih fanatika, posle one ubitačne serije od januara do kraja maja 2011. godine, od Australije do Rolan Garosa i skora od 41-0, ipak imao dovoljno hrabrosti da prognozira da će Novak, na kraju 2020. godine, biti ispred svojih najljućih protivnika?

Ili posle Novakove maestralne 2015. godine?

Teško, mada je ta 2011. bila inicijalna grudva snega, koja se polako pretvarala u lavinu i na kraju zatrpala teniski svet.

Svaka decenija imala je, na neki način, svoje teniske heroje. Mekinro i Lendl su uglavnom vladali osamdesetih.

Sampras je bio obeležje decenije od 1991. do 2000. Sa primesom rivalstva sa Agasijem.

Naredna dekada bila je u znaku Rodžera Federera, ali ova poslednja je da ne bude nikave zabune, Novakova, i to ostvarena pod najtežim okolnostima, u borbi sa dvojicim po mnogima uz njega, najboljih igrača svih vremena.

Otuda je vrednija, bitnija, otuda je njen sjaj jači, iako će mnogi skrenuti pažnju da je Federer, u ovoj trci, ušao na svom vrhuncu, na prelazu u tridesete godine svoje fantastične karijere.

Šta kažu brojevi?

Photo: REUTERS/Toby Melville
Photo: REUTERS/Toby Melville

Ako se pogledaju podaci koji govore o tome koliko je ko od članova „velike trojke“ proveo godina na vrhu ATP liste u proteklih deset godina, Đoković je neprikosnoven.

Setite se, na to mesto je prvi put zaseo 4. jula 2011. godine, posle one veličanstvene pobede u finalu Vimbldona nad Rafaelom Nadalom.

I kada se podvuče crta sa ovim poslednjim danima 2020. godine, stigao je do ukupno 301 nedelje na tronu u svetu tenisa. Dakle, sve to u ovoj protekloj dekadi.

Rafael Nadal je daleko iza sa 132 nedelje, a Rodžer Federer je u tom periodu bio svega 25 nedelja bio na čelu liste. Jasan podatak koji govori koliko je zaostao za najvećim rivalima.

Novak je prvi i u tim parametrima kada se gleda ukupan broj nedelja u Top 2 i Top 3 na ATP listi.

I kada se gleda broj godina koje je završio na prvom mestu – uradio je to šest puta, Nadal tri, jednom je to pošlo za rukom Endiju Mariju.

Svakako, dominantan je i po ukupnom broju poena osvojenih na turnirima, sa čak 106.165 poena. Nadal je osvojio 76.840, a Federer 66.145.

Da li su Nadal i Federer u prednosti u onom najvažnijem, titulama?

Ukupan učinak u karijeri za sada im daje prednost u trci po broju grend slem trofeja, jer imaju po 20 grend slemova, naspram Novakovih 17, ali trka kao što svi znamo, ni izbliza nije gotova.

Ako se gleda učinak u ovoj deceniji, Đoković je i tu apsolutno dominantan.

Osvojio je 16 grend slemova, Nadal 11, a Federer četiri, dakle Novak je osvojio više nego Španac i Švajcarac zajedno!

I sa ukupnim brojem turnira je slična priča, Novak je akumulirao 63 titule, Nadal 43, Federer 37.

Obrni, okreni – stvar je ista. Čak i ako gledamo ukupan broj pobeda u tom desetogodišnjem razdoblju, pobeda u mečevima u krugu „velike trojke“, protiv igrača iz Top 5, Top 10, Top 20...Svuda je Novak na čelu.

U skoru sa Fedederom i Nadalom je u celini u prednosti, ali kada se gledaju mečevi u pomenutom periodu sa njima dvojicom, vodi rukometnim rezultatom, sa 43-21. Na grend slemovima, 16-6.

I tu dolazimo do kraja. Do svođenja računa, barem za ovih deset neverovatnih godina u svetu tenisa.

Možda će narednu deceniju obeležiti neki novi heroji, jer i priroda i vreme čine svoje, niko i ništa ne traje večno.

Međutim, ovo su agrumenti pred kojima niko od teniskih analitičara neće moći da kaže, „da, ali...“, jer brojevi sve govore.

Nema tog tepiha ispod kog će moći da se gurne ovakva planina.

Novak to dobro zna, a znamo i mi i oni kojih se sve ovo tiče.

Jedino što je nepoznanica jeste šta nam donose naredne godine u svetu burnih promena i velikih izazova.

Novak je, ako ništa drugo, i dalje speman da sija istim sjajem, jer kako kaže, svoju misiju još nije završio.

Na sreću svih ljubitelja tenisa, voleli ga neki ili ne.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 3 idi na stranu