"Crk'o akumulator" – mi (kao) Slovenci

Fudbaleri Slovenije plasirali su se na Evropsko prvenstvo prvi put još od 2000. godine – baš kao i Srbija.

Milan Tomić
Podeli
MT/B92.net
MT/B92.net

Da mi je neko pričao da ću odlasku "zmajčeka" na kontinentalnu smotru prisustvovati u tamošnjem gradiću, ne bih mu verovao.

Lokalni pab u mestu Logatec, nedaleko od Ljubljane, bio je praktično jedini lokal, koji je u večernjim satima radio u ovom mestu koje broji oko 7.000 ljudi.

Kolege i ja smo se tu zadesile sasvim slučajno. Dobro, u pabu namerno, ali u ovoj varoši, za koje do tada nismo ni čuli, zahvaljujući nesrećnom slučaju.

Na povratku iz Torina, gde smo pratili Završni masters, koji je Novak Đoković osvojio po rekordni, sedmi put, dogodio se peh.

"Crk'o alternator koji puni akumulator", rekli su nam ljudi koji rade tehnički pregled na jednoj benzinskoj pumpi kod Grosuplja, ali ne vrše popravku.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

"Mi, Slovenci" u poslednje vreme često kao pozdrav koriste navijači te reprezentacije kako bi iskazali pripadnost narodu, državi Sloveniji, koja je 1991. stekla nezavisnost od Jugoslavije.

Ubrzo smo se uverili i da se bez paketa i aplikacije pomoći na putu ne kreće ka destinaciji daljoj više od 1.000 kilometara.

"Hotel je u Ljubljani?", upitali smo momka, čiji je zadatak bio da nas prebaci do smeštaja, gde ćemo sačekati popravku.

"Ne, Logatec, ispod Vrhnika", odgovorio je, a potom u roku od 15 minuta prešao distancu veću od 30 kilometara.

Nije ni čudo, prosečno je vozio brzinom većom od 160 km/h, tako da smo se i do hotela-motela dobacili vrlo brzo.

Vrlo brzo nam je postalo jasno i gde se nalazimo. Ponedeljak veče, hladno, žive duše nema na ulici, ništa ne radi – samo jedan jedini pab.

A u njemu šta drugo nego utakmica. Pomislio sam prvo da je Ukrajina – Italija, koliko sam stigao da ispratim, delovalo je da je meč igran na neutralnom terenu u Leverkuzenu zapravo utakmica večeri.

Buka i navijanje su nam vrlo brzo stavili do znanja da se ne gleda meč aktuelnih evropskih prvaka, već domaće reprezentacije.

Sigurno dvadesetak ljudi u lokalu, neki od njih u obeležjima nacionalnog tima, bučno su pratili meč poslednjeg kola grupe H kvalifikacija za EURO između Slovenije i Kazahstana.

Slovencima “igra” bod na stadionu "Stožice", gostima isključivo pobeda. Prvo mesto ranije je obezbedila selekcija Danske.

Uključujemo se negde u 70. minutu, rezultat je 1:1. Domaći su poveli preko Benjamina Šeška iz penala krajem prvog, da bi Ramazan Orazov na početku drugog poluvremena izjednačio.

Oseća se nervoza, strepnja, da se ne dogodi šok, kako za 16.000 navijača na stadionu, tako i za ove ljude u lokalnom pabu.

Neuspešni napadi izabranika Matjaža Keka su se ređali, baš kao i zabrinuti komentari ljudi za stolovima.

Olakšanje i veliko slavlje Slovenaca doneo je još jedan Benjamin, ali onaj što se preziva Verbič. Sjajnim pogotkom rešio je pitanje pobednika i putnika na završnu smotru.

Veliko slavlje moglo je da počne, nasmejana lica i pozitivni komentari zamenili su grickanje noktiju i uzdahe.

Slovenija je na Evropskom prvenstvu prvi put posle 24 godine, kada su uostalom i debitovali na EURO kao samostalna zemlja.

Dobro se sećamo njihovog učešća u Holandiji i Belgiji, gde su igrali u grupi C zajedno sa Španijom, Norveškom i Jugoslavijom.

Prvi njihov meč na prvenstvu Evrope protiv naše selekcije bio je jedan od najluđih, ne samo na tom šampionatu, nego generalno.

Tim pod vođstvom Srećka Kataneca je vodio 3:0, golovima Zlatka Zahoviča (2) i Mirana Pavlina, da bi Jugoslavija ubrzo, u roku od šest minuta, preko Sava Miloševića (2) i Ljubinka Drulovića izbegla poraz za konačnih 3:3.

Slovenci su takmičenje završili nakon poraza od Španije (2:1) i remija sa Norveškom (0:0), a dalje su prošli "crvena furija" sa šest, odnosno sa četiri boda Jugoslavija, koja je imala bolji međusobni skor od Skandinavaca.

Ta generacija “zmajčeka” bila je i te kako dobra i dve godine kasnije obezbedila je Svetsko prvenstvo 2002. u Japanu i Južnoj Koreji.

EPA PHOTO EPA/SRDJAN SUKI
EPA PHOTO EPA/SRDJAN SUKI

Žreb je tada odlučio da rivali u kvalifikacijama budu opet Jugosloveni, uz Rusiju, Švajcarsku, Farska Ostrva i Luksemburg.

Slovenija je posle pet kola imala samo pobedu nad Luksemburgom, uz razočaravajući remi sa autsajderom, Farskim Ostrvima.

U narednih pet mečeva ostvarila je četiri trijumfa, između ostalog i pobedu nad Rusijom u poslednjem minutu utakmice.

Nisu imali niti jedan poraz, sakupili su 20 bodova, završili kao drugi, sa poenom više od Jugoslavije, te tako obezbedili baraž, u kojem su izbacili Rumuniju ukupnim rezultatom 3:2.

Stari znanci Španci su ih čekali u grupnoj fazi, baš kao i Paragvaj i Južna Afrika.

Od Španije su poraženi sa 3:1 u meču koji je obeležio sukob selektora Kataneca i glavne zvezde Zahoviča. Katanec je najavio ostavku, dok je Zahovič poslat kući. Uz to, pretrpeli su neuspehe protiv Južne Afrike (1:0) i Paragvaja (3:1).

Usledile su neuspešne kampanje za velika takmičenja 2004, 2006. i 2008, da bi Slovenci uspeli da obezbede Mundijal u Južnoj Africi 2010. godine.

Kroz kvalifikacije su prošli tako što su bili drugi u grupi iza Slovačke, što im je omogućilo baraž sa Rusima i prolaz zahvaljujući golu u gostima (1:0, 1:2).

Prvu pobedu na velikim takmičenjima ostvarili su protiv Alžira, golom Roberta Korena (1:0), potom su ispustili vođstvo od 2:0 na poluvremenu protiv Amerike (2:2), da bi nakon poraza od Engleske (1:0) i trijumfa SAD nad Alžirom ispali sa turnira.

Selektor je bio Matjaž Kek, kojeg je nasledio Katanec (2011-2018), da bi onda od 2019. na klupu opet seo Kek.

Od 2010. propustili su šest velikih takmičenja, da bi EURO u Nemačkoj obezbedili sa 22 boda, koliko je imala i Danska. Iza su ostali Kazahstan, Finska, Severna Irska i San Marino.

Slovenija je, baš kao i Srbija, ponovo na završnoj kontinentalnoj smotri i upravo su “orlove” poslali u četvrti šešir na žrebu koji će biti održan 2. decembra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu