B92.net GOAT – Metak

Majkl Felps je ubedljivo najuspešniji sportista u istoriji Olimpijskih igara.

Milan Tomić
Podeli
Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

B92.net GOATs

Ovaj Amerikanac je na najvećem sportskom takmičenju uspeo da osvoji 28 medalja, od čega čak 23 zlatne uz tri srebrne i dve bronzane.

Naredna na večnoj listi je sovjetska gimnastičarka Larisa Latinjina sa 10 medalja manje.

Ono što je fascinantno jeste da Felps ima više nego duplo najsjajnijih odličja od Latinjine, finskog atletičara Pava Nurmija i, ono što je najvažnije za celu ovu priču, od Marka Špica, zemljaka i glavnog konkurenta u plivačkoj GOAT trci.

Dugo se verovalo da rekord Marka Špica na Olimpijskim igrama, u vidu sedam zlatnih medala u Minhenu 1972, neće biti oboren. Sve do Pekinga 2008, kada je Felps osvojio osam!

Majkla mnogi vide ne samo kao plivačkog, nego i sveukupnog GOAT-a, a u ovom tekstu ćemo se pozabaviti njegovim uspesima, životu, kontroverzama...

Kada smo već kod kontroverzi, valjalo bi se podsetiti i čuvene trke i "pobede" Felpsa nad Miloradom Čavićem u trci na 100 metara delfin stilom u Pekingu.

Biografija

EPA/ESTEBAN BIBA
EPA/ESTEBAN BIBA

* Ko su najbolji sportisti svih vremena?

Felps je rođen u Baltimoru 30. juna 1985. godine, a sa plivanjem je počeo da se bavi u klubu "Severni Baltimor".

Odgajala ga je majka Debi, zajedno sa sestrama Hilari i Vitni, a kao dečak je imao velikih problema sa hiperaktivnošću, odnosno poremećajem nedostatka pažnje. Ali, o tome nešto kasnije.

Na prve Olimpijske igre, u Sidneju 2000, otišao je sa samo 15 godina, čime je oborio tadašnji rekord, kada je u pitanju najmlađi član američkog tima.

Postolju je najbliže prišao u disciplini 200 metara leptir, u kojoj je završio kao peti. Već na narednim krenuće njegova dominacija.

U Atini je osvojio šest zlatnih i dve bronzane medalje, da bi u Pekingu je podigao lestvicu. Ne samo podigao, nego i postavio rekord, koji verovatno niko nikada neće uspeti da obori.

Osvojio je osam zlata u osam disciplina u kojima se takmičio, pritom oborivši sedam puta svetski rekord.

U Londonu 2012. je takođe ostvario velike rezultate – četiri zlata i dva srebra. Nakon ovih OI odlučio je da se penzioniše. Međutim, predomislio se.

Vratio se 2016. na Igrama u Riju, stigao do još pet zlata i jednog srebra i tada, ipak, doneo odluku da se konačno povuče.

Kako je jedan poremećaj pomogao?

EPA/PATRICK B. KRAEMER
EPA/PATRICK B. KRAEMER

* B92.net GOAT – rođeni šampion

"Jedan od njegovih učitelja mi je rekao da se Majkl ne može fokusirati ni na šta. Konsultovala sam se sa lekarom, koji je dao dijagnozu – ADHD, poremećaj pažnje je bio u pitanju", rekla je Debi Felps jednom prilikom i dodala da ju je to baš bogodila, te da će u saradnji sa Majklom pokazati da su svi pogrešili i da ništa nije nemoguće.

Debi je imala svoje metode, a u kooperaciji sa Majklovim učiteljima, pokušavala je da reši problem.

Kada bi Majkl "maltretirao" svoje drugove, oni bi ga terali da sedne za svoj sto. Kada je urlao na sav glas kako ne voli da čita, oni bi mu predavali ono što ga zanima – čitali bi mu novine i knjige koje se tiču sporta.

Problem nepažnje tokom časova matematike npr, oni su prilagođavali Majklovim interesovanjima: "Koliko bi trebalo plivaču da prepliva 500 metara ako pliva tri metra u sekundi?".

Debi je za Majkla bila uvek tu, i na plivačkim juniorskim takmičarima. Imali su i svoje simbole, signale, koje bi mu ona davala u trenucima kada je bio frustriran, pod stresom...

U šestom razredu Majkl je majci rekao da želi da prestane da uzima lekove. Uprkos ozbiljnim sumnjama, odlučila je da ga pusti – i dobro je prošlo.

Zgusnut raspored treninga, takmičenja, škole, pomogao je Majklu da ostane fokusiran i bez lekova. Tako je to prebrodio.

Majkl je cenio sve što je njegova majka uradila za njega, te je tako posle prve olimpijske medalje u Atini, nakon dodele priznanja, cveće i venac, kojim se kite najbolji, poklonio njoj.

"Bila sam srećna, sva u suzama", prisetila se jednom Debi.

A Špic?

EPA PHOTO FILES/STAFF/GL
EPA PHOTO FILES/STAFF/GL

Jako je teško porediti dvojicu plivača iz različitih era. Ne samo plivače, sportiste generalno.

Kao što su nekada svi bili oduševljeni Marko Špicom, njegovim rezultatima, pojavom, tako su tri, četiri decenije kasnije u nebo dizali Felpsa.

Špic i Felps su se takmičili u relativno sličnim disciplinama. Fokus je bio na slobodnom i delfin stilu. Kada se stavi sve na papir, jasno je.

Felps je pomerio granice svog sporta, oborio rekord Špica u broju zlatnih medalja na jednim Olimpijskim igrama. Ali, pokazao i kontinuitet.

Špic je pre Minhena 1972. osvojio još i dva zlata, te po jedno srebro i bronzu u Meksiku četiri godine ranije.

I tada je odlučio da se penzioniše. Sa samo 22 godine. Pitanje šta bi još sve postigao, koliko bi dominirao. Ali, nije.

U 41. godini, 1992, pokušao je da se vrati iz čisto finansijskih razloga. Jedan reditelj mu je ponudio da snime taj pokušaj dostizanja olimpijske norme, koji se neslavno završio.

Doduše, plasirao se u finale kvalifikacija, u kojima je zauzeo poslednje mesto, dve sekunde sporiji od predviđene norme.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Plivanje je tih ranih sedamdesetih bilo amaterski sport. Dakle, taj finansijski aspekat, bio je odsutan.

U jednom intervjuu mnogo godina kasnije, Špic je zapravo objasnio da je to bio ključni razlog njegovog nenadanog, preranog povlačenja iz bazena.

"Sigurno je da bi profesionalizacija sporta bila u najboljem interesu, ne samo za mene, nego i za sponzore. Da sam nastavio, naredne Igre bile bi one u Montrealu 1976. Pitanje šta bih tamo uradio. Sigurno je da ne bih plivao u sedam disciplina. To je teško izvodljivo. Izabrao bih nekoliko: štafete, 100 i 200 metara slobodno, 100m delfin i koncentrisao bih se na te trke, u kojima bih imao najveće šanse za zlato. Imao bih samo 26 godina, što bi bilo novi standard tada. Ranije su karijere završavali sa 22,23, 24 godine...", rekao je Špic.

Špic je pre dolaska Felpsa na scenu svoj uspeh shvatao kao neku referentnu tačku za druge plivače, koji će na njegove rezultate gledati kako bi procenili svoje mogućnosti.

"Nikad nisam shvatao svoju veličinu dok mi Majkl Felps nije oborio rekord. Drago mi je što sam bio živ kad se to dogodilo. Ono što sam ja uradio na dve Olimpijade, on je udvostručio na tri. To je samo jedna dodatno takmičenje. Sa te tačke gledišta, ruku na srce, pregazio je moj uspeh. Učinio sam sve to pre njegovo rođenja što je postalo reper koji mu je služio kao procena. Kako to može biti loše za mene?", rekao je Špic, te napomenuo da se sa Felpsom baš retko viđa i komunicira.

Felps je, takođe, retko davao izjave u vezi sa slavnim prethodnikom, ali jedna će ostati upamćena.

"Ne želim da budem novi Mark Špic. Želim da budem prvi Majkl Felps".

Kontroverza

EPA/PATRICK B. KRAEMER
EPA/PATRICK B. KRAEMER

Kada pomislimo na Felpsa, barem mi u Srbiji, uvek nam na pamet padne i čuvena, kontroverzna trka u finalu 100 metara delfin stilom na Olimpijskim igrama u Pekingu.

Ceo sportski svet je pratio duel Felpsa i Milorada Čavića, pošto je Amerikanac tada imao priliku da obori rekord Marka Špica.

Znalo se i da će od svih osam trka za koje je prijavljen, ova biti najteža, dramatična. Dramu smo i dobili, ali i večito pitanje, ko je prvi stigao do cilja?

Snimci, fotografije, govore nam da je brži bio Čavić, međutim, kompanija "Omega", zadužena za merenje vremena, rekla je svoje – zlato pripada Felpsu.

Objašnjenje je glasilo: Postoji ogromna razlika između dodirnuti i udariti taster. Čavić je klizio kroz vodu i dodirnuo, dok je Felps jurio prema tasteru i snažno ga udario, pre Čavića, navodno.

Milorad je morao da se pomiri sa ovom odlukom, komentara je bilo zaista mnogo, i ovakvih i onakvih, a čuven je i onaj od ruskog plivača Aleksandra Popova, upućen srpskim novinarima:

"Prenesite Čaviću da taster nije žena, pa da ga treba milovati, nego da kad stigne prvi na cilj udari lepo taj taster i pobedi."

Uz ovu trku, ono što je kroz celu karijeru pratilo Majkla Felpsa bilo je dopingovanje. Ta priča nikada nije dokazana i potkrepljena.

Doping (?)

 EPA-EFE/ETIENNE LAURENT
EPA-EFE/ETIENNE LAURENT

Felps je nedavno kazao da se nikada u karijeri nije takmičio, a da su svi oko njega bili "čisti".

"Tokom karijere sam sumnjao da neki sportisti varaju, a u nekim slučajevima su te sumnje bile potvrđene. S obzirom na sve testove koje smo drugi i ja prolazili, uvek mi je bilo teško da to shvatim. Mislim da nisam učestvovao na međunarodnom takmičenju na kojem su svi u bazenu bili ’čisti’", rekao je Felps tada.

Na sve prozivke, kako javnosti, tako i kolega, rivala, Felps je demantovao i samouvereno govorio kako je pred svake Olimpijske igre bio testiran dvocifren broj puta.

Pamtimo i upravo Čavićem komentar da se brzina oporavka Majkla Felpsa može porediti sa naučnom fantastikom.

"Možete da odete i da vidite sve rezultate koji su došli posle mojih testova na doping, samo napred... Ako mislite da sam varao, to je onda vaše mišljenje. Smešno je gde se današnji sport nalazi. Nije pošteno da postoji toliko sportista koji su uzimali supstance za poboljšavanje performansi. Više od 1.900 sportista nije testirano nijednom u godini pre Olimpijskih igara u Riju. U periodu od šest meseci pre Igara USADA me je testirala 13 puta. To je ono što je tužno u današnjem sportu. Znam da sam sve radio sportski, da sam naporno trenirao da bih došao do rezultata i znam šta ide kroz moje telo, a doping nije jedna od tih stvari", odgovorio je Felps.

Felps je sve ove priče o dopingu u sportu zaključio komentarom "ljudi koji padnu na doping testu ne zaslužuju drugu šansu jer su učinili nešto što drugi rade treningom."

Nakon karijere, Felps i njegova fondacija se bave društveno odgovornim radom, između ostalog i promovisanjem unapređenja antidoping mera.

Zašto je GOAT?

EPA/Kay Nietfeld
EPA/Kay Nietfeld

Pored statističkih parametara, medalja, pobeda, rekorda, postoje još neke stvari koje Felpsa stavljaju u prednost u odnosu na ostale rivale u tzv. GOAT trci.

Amerikanac je uspeo da transformiše sport, kojim se bavi. Maltene, da postane sinonim. Felps je u plivanju ono što je Džordan u košarci, Tajger Vuds u golfu, Jusein Bolt u atletici.

Naterao je sve učesnike, od trenera do plivača, da drugačije razmišljaju o budućnosti. Njegova građa, duge ruke i telo, džinovska stopala poput peraja, tehnika plivanja... Sve to postaje standard na koji svi žele da se ugledaju.

Važan je i kontinuitet. Dakle, duži vremenski period dominacije, a Felps je to imao. Debitovao je 2000, a povukao se nakon Olimpijskih igara 2016. godine u Riju.

Pored onih 28 medalja sa Igara, ne treba zaboraviti ni 33 sa Svetskih prvenstava (26 zlata, šest srebra, jedna bronza).

Na kraju ćemo se i malo našaliti. Felps je nakon karijere očigledno bukvalno shvatio ono "da je prevazišao svoj sport", te je 2017. odlučio da se trka sa velikom belom ajkulom.

Koristio je peraja i stigao sa dve sekunde zakašnjenja u simuliranoj trci na 100 metara.

Trka je organizovana za potrebe istraživanja Diskaveri kanala u okeanu u Južnoj Africi.

Autor: Milan Tomić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu