Pakmen

Mani Pakjao, filipinski bokser, objavio je da odlazi u penziju i da će se posvetiti političkoj karijeri u svojoj zemlji.

Stefan Nikolić
Podeli
Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Mani Pakjao važi za jednog od najboljih boksera svih vremena i čoveka koji je jedini u istoriji sporta bio šampion u osam različitih težinskih kategorija:

Muva, bantam, pero, super pero, laka, lakša velter, velter i polu srednja ili lakša srednja kategorija – "oktupl šampion".

Njegova životna priča je veoma zanimljiva i teška jer se radi o osobi koja je u ranom detinjstvu morala da napusti roditelje i svoj dom zbog siromaštva, a situacija je posebno eskalirala kada je Manijev otac pojeo njihovog psa.

"I dalje razumem taj bol i jasno mi je kroz šta prolaze siromašni ljudi, cilj mi je da im pomognem"
, rekao je Mani Pakjao jednom prilikom.

On na Filipinima ima status Boga, svi će vam tamo reći da je on najbolji bokser svih vremena ako ni za koga drugog onda za njih, a verovali ili ne, Pakjao će se okušati u politici i kandidovaće se za predsednika Filipina.

Kažu da je zaradio više od 500 miliona dolara od boksa, a da je oko 300 miliona dao u dobrotvorne svrhe na Filipinima. Kada je 2011. tajfun pogodio njegovu zemlju dao je preko 500.000 dolara iz svog džepa za obnovu više od 1.000 kuća.

Selo su nazvali po njemu "Pakmen selo".

Veliko srce velikog boksera i ovo je njegova priča.

Kao što je već rečeno, Pakjao je sa 14 godina napustio roditelje i otišao u Manilu kako bi nastavio da trenira boks, veštinu za koju je smatrao da je dovoljno dobar da bi mogao da zarađuje od nje.

Živeo je na ulici i spavao u parkovima ili u bokserskom ringu u sali u kojoj je trenirao, ali to mu je vlasnik sale izričito zabranio da radi. Izgladneli Pakjao je tražio način da zarađuje na svaki način, bio je ulični prodavac i sve vreme sanjao o tome da postane profesionalni bokser.

Sa 16 godina je imao profesionalni debi. Da, dobro ste pročitali sa 16 godina iako je 18 minimum, a razlog je jednostavan – Pakjao je slagao za godine kako bi makar nešto novca zaradio.

Tog 22. januara 1995. godine je Mani Pakjao debitovao sa oko 4 kilograma manje od protivnika i uspeo da ga nokautira. Ljudi nisu mogli da veruju da osoba veličine "palčića" uspeva da upropasti iskusnije, veće i na oko snažnije borce.

Verovali ili ne, Pakjao je u to vreme zarađivao 20 dolara po borbi. Ništa to nije uobičajeno, setimo se samo priče "Bekstvo iz ropstva".

Sa 17 godina je Pakjao već imao skor 10 pobeda i 0 poraza i pronašao je sponzora, kompaniju koja se bavila pravilnom ishranom i dodelila mu nutricionistu i finansirala ishranu kako bi njegovo telo moglo normalno da se razvija.

Nije baš učinkovito imati izgladnelog boksera u profesionalnom sportu, a kako je njegovo telo napredovalo tako je imao problema da ostane u muva kategoriji i po prvi put je poražen, nokautiran je udarcem u telo, tačnije u jetru.

Ma koliko bio talentovan, Pakjao je i dalje bio dete i gde god bi se pojavio navijači bi prosto podivljali i zasipali ga aplauzima i povicima, a sa 23 pobede i 18 godina kreće po prvi internacionalni pojas.

Pakjao je brzo došao do 33 pobede i očekivala ga je najvažnija borba u životu – šampionski pojas ili povratak u siromaštvo.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Tog 4. decembra, Mani Pakjao se borio sa nečim većim od sebe. Nije smeo da dozvoli da se vrati na niske grane, u glavi su mu bili svi teški momenti detinjstva i kako je sa 14 godina zbog nemaštine morao da napusti svoj dom i ode u Manilu.

Tajlandski bokser Čačai Sasakul nije imao šansu i Pakjao ga je nokautirao udarcem u jetru i postao svetski šampion po prvi put u svojoj, ispostaviće se, grandioznoj karijeri.

Imao je 18 godina u tom periodu i pobedio je Sasakula koji dugo nije znao za poraz, pa je svima bilo jasno da se radi o budućem velikanu, a na Filipinima je dočekan kao nacionalni heroj.

Kao najveću prednost su tadašnji novinari i bokserski eksperti navodili sposobnost Pakjaa da udara baš kada treba, a ne sme se zaboraviti činjenica da po prvi put u životu ima tri obroka dnevno i mesto gde može da spava. Normalno da spava.

Ta "sitna" promena je učinila čuda.

Pakjao je dobio na masi i sve mu je bilo teže da skida kilograme, pa je bio podvrgnut ekstremnom dehidracijom kako bi prošao vagu za odbranu šampionske titule.

Medgoen Singsurat ga je pobedio tehničkim nokautom i preuzeo pojas muva kategorije. Bio je to drugi poraz u karijeri Manija Pakjaa uz 26 ostvarenih pobeda, drugi šamar koji ga je stavio na pravi put.

Prešao je na super bantam kategoriju do 55 kilograma i veoma brzo došao do borbe za pojas, protiv takođe Filipinca Rejnantea Džamilija, čoveka koji nikada u karijeri nije bio nokautiran.

Ispravka, nije bio nokautiran dok nije ušao u ring sa Manijem Pakjaom.

Bilo je vreme za sledeći korak, za veliki korak i odlazak u Sjedinjene Američke Države. Ipak, postojao je tu jedan problem: Pakjao dolazi iz Azije i pored dokazanog šampionskog talenta nije mogao da pronađe promotera.

To je promenio jedan veliki čovek. Bivši bokser i jedan od najboljih trenera u istoriji boksa: Fredi Rouč.

Fredi Rouč je sarađivao sa brojnim bokserskim šampionima poput Majka Tajsona, Reja Beltrana, Endija Ruiza, Hulija Sesara Čavesa, Izraela Vaskesa, Migela Kota, Vladimira Klička, Bernarda Hopkinsa, Oskara de la Hoje, ali i Šekila O'Nila i Marka Volberga.

"Ušao je u moju salu pravo niotkuda zajedno sa svojim menadžerom i zamolio za trening. Odradio sam jedan minut sa njim na fokuserima i rekao 'Vau, ovo je neverovatno'. Taj susret mi je rekao mnogo toga. Viđao sam ja brze borce i viđao sam borce koji mogu da udare vrlo snažno, ali nikada nisam video borca koji ima i jedno i drugo", rekao je Rouč.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Uskoro će za njega čuti Amerika, ali i ceo svet. Super bantam šampion je dve nedelje pred borbu ostao bez protivnika i prihvatio je okršaj sa bokserom iz Južne Afrike, sjajnim Lehnololom Ledvabom.

Ovo je bio Pakjaov prvi meč u Las Vegasu, u čuvenom MGM Grandu i vrlo je interesantno da komentatori još uvek nisu znali da mu pogode prezime.

Ledvaba je smatran za jednog od deset najboljih "pound for pound" boraca tog vremena, zvezda u usponu i veliki favorit u meču sa Pakjaom za IBF super bantam pojas.

Već u prvoj rundi ga je Pakjao uzdrmao, ovo nikada ranije nisu videli, Ledvaba je bio snažan i opasan bokser i Pakjao ga je slomio u 6. rundi tehničkim nokautom i na velika vrata ušao u svetsku boks scenu.

Živa legenda, sportska ikona, bokserski Bog. To su sve bili superlativi kojima su opisivali neverovatne uspehe Menija Pakjaa i šampionske titule.

Horhe Hulio, kolumbijski bokser, ušao je u ring da zapreti Pakjau i napravio veliku grešku i završio na podu u drugoj rundi, pa je sudija bio primoran da prekine borbu.

Marko Antonio Barera je veliko ime, sjajan meksički bokser iz pero kategorije, iznad Pakjaove, pa je "nabio" nekoliko kilograma kako bi prihvatio još jedan izazov.

Barera je bio trostruki šampion sveta i jedan od najboljih na svetu u lakšim kategorijama pa se govorilo da je Mani opet preterao i da će ga Meksikanac brzo nokautirati.

Neće.

Još jednom je Pakjao pokazao da favoriti nisu favoriti u ringu, da se u boksu ništa ne sme uzeti zdravo za gotovo i u 11. rundi tehničkim nokautom pobedio Marka Antonija Bareru.

Uništio je Bareru i krenuo ka vrhu sa tri šampionska pojasa iz tri različite kategorije. Ljudi nisu mogli da veruju šta "Azijski Elvis" radi, pa je jako brzo dobio šansu da bude i glumac i pojavljivao se u nekoliko filmova i serija.

Često se u bokserskom svetu priča o velikom rivalstvu Manija Pakjaa i Huana Manuela Markesa, a sve je počelo spektakularnom borbom za "The Ring" pojas pero kategorije 8. maja 2004. godine.

Borba je počela čuvenim komentarom:

"Još od Majka Tajsona nismo videli da toliki broj poznatih ličnosti dolazi da gleda nekog boksera kao što gledaju Manija Pakjaa"

Prva runda uopšte nije bila kompetitivna, jer je Pakjao razbio Markesa i tri puta ga slao u nokdaun, ali se slavni Meksikanac vratio u meč na najbolji način i uspeo da uzdrma Pakjaa pa posle 12 rundi pobednika nije bilo i sudije kažu – remi.

Erik Morales i Mani Pakjao su se borili u superborbi 19. marta 2005. godine, a u prvoj rundi je Morales raskrvario Pakjaa ispod oka i borba je umalo zaustavljena od strane doktora.

Ipak, videli smo 12 rundi u kojima je srce ostavljeno u ringu, pa je jednoglasnom odlukom Morales pobedio Pakjaa.

Rouč i Pakjao su postali jako bliski nakon ovog poraza.

"On meni nije samo trener, on je moj savetnik, nešto poput oca", objasnio je Pakjao.

Fredi mu je promenio način treninga, naučio ga da koristi obe ruke i da svu snagu ne upotrebi za nekoliko udaraca kada pokušava da nokautira protivnika, već je od njega napravio pravog ratnika.

Mani je po sat vremena pre treninga preskakao konopac, a kada bi išao na trčanje, narod bi ga pratio baš kao u filmu Roki.

Pakjao je bez većih problema savladao Ektora Velaskesa i dobio priliku za revanš sa Erikom Moralesom, bilo je tu mnogo toga što je Pakjao hteo da uradi što nije uspeo u prvom meču.

Videlo se koliko je bio naelektrisan pred početak borbe, da je jedva čekao da izađe iz ugla i udari Moralesa. Udarao ga je konstantno, bio agresivniji nego ikada, Morales nije navikao na ovakvog Pakjaa.

Rat je trajao, a upravo se isplaćivala Roučova taktika i u 10. rundi je Morales završio na podu u dva navrata, a sudije su rekle da je gotovo. Mani "Pakmen" Pakjao se osvetio i pobedio Moralesa.

Ne postoji osoba koja voli boks, a da nije priželjkivala trilogiju. Moralo je da se odredi ko je bolji – Pakjao ili Morales i 18. novembra 2006. godine u Thomas & Mack centru u Las Vegasu smo odgovor i dobili.

"Lets get ready to rumble", čuveni Majkl Bafer je izgovorio svoju rečenicu, a filipinsko-meksički rat dobio je svoj epilog.

Nije bilo dileme i u 3. rundi Morales je nokautiran. Legenda o Pakmenu nastavila je da raste, svi na svetu su znali ko je on, a Filipini bi stali kada god bi on ušao u ring.

Znalo se da će obični ljudi, normalni ljudi, dobiti deo novca Manija Pakjaa jer nikada nije zaboravljao na njih. Nikada.

Nakon ove velike pobede, na red su došli Horhe Solis, Marko Antonio Barera i Huan Manuel Markes, da bi i David Diaz bio žrtva Manija Pakmena Pakjaa.

U ovom momentu Pakjao odlučuje da ode dve težinske kategorije iznad i suoči se sa živom legendom boksa, zlatnim momkom, Oskarom de la Hojom.

Ljudi su se smejali i govorili da je ovo laka situacija za Oskara de la Hoju i malo ko je verovao da će u MGM Grandu Mani Pakjao moći da sruši velikog favorita.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Istorija se ponovila. Pakjao je iskoristio situaciju u kojoj niko ne veruje u njega, situaciju u kojoj su svi okrenuti ka dosta slavnijem protivniku i potpuno šokirao Oskara de la Hoju.

Jedna od najboljih borbi ikada viđenih, borba o kojoj se i dan danas govori sa velikim žarom, a tog 6. decembra 2008. godine je Mani Pakjao udarao de la Hoju u glavu i telo i naterao njegov ugao da u 8. rundi prekine meč.

"Mani Pakjao je jedan od najboljih boksera koje sam ikada video", rekao je Oskar de la Hoja nakon ovog poraza.

Novinari i komentatori nisu mogli da veruju šta se upravo dogodilo i pobedu Pakjaa nad de la Hojom na ovako brutalan način nazivali nezamislivom, nelogičnom i jednom od najspektakularnijih ikada.

"Meksikutor" (egzekutor Meksikanaca prim. aut.) je bio nadimak Manija Pakjaa nakon trijumfa nad još jednim borcem meksičkog porekla.

Niko nikada nije mogao da se tako dobro snađe u toliko različitih kategorija, a istorija je ispisana 2. maja 2009. godine kada je Mani Pakjao pobedio Britanca Rikija Hetona i postao šampion u šest različitih kategorija.

Hetona je Pakjao nokautirao u drugoj rundi...

Ništa bolje nije prošao ni slavni Migel Koto, koga je Pakjao nokautirao za WBO pojas velter kategorije i to je bio četvrti u nizu trijumf nokautom/tehničkim nokautom za Manija Pakjaa.

Ovo je bio njegov sedmi pojas u sedam različitih kategorija, a istorijski osmi je došao protiv još jednog meksičkog boksera Antonija Margarita, 13. novembra 2010. godine kada je Pakmen uzeo WBC pojas super velter kategorije.

Margarita bokserski fanovi nisu voleli jer je bio varalica i koristio nedozvoljene bandaž trake ispod rukavica kako bi mu ruke bile čvršće, pa je mnoge borce pobeđivao "rukama od betona".

"Lets get ready to rumble", rečenica od koje se naježiš predstavila je borbu Pakjaa i Margarita. Margarito je dosta veći od Pakjaa i opet nije uspeo da ga sruši, 12 rundi sjajnog boksa su njih dvojica priredila, a sudije su jednoglasno rekle – Pakmen je pobednik i WBC super velter šampion.

Ovo je bila osma šampionska titula u osam različitih kategorija, uspeh koji nikada niko nije uspeo da izjednači...

Kako je pokojni reper Bigi Smols znao da kaže: "Najgore je kada dođeš na vrh jer odatle možeš samo dole" i bio je potpuno u pravu.

Pakjao je još dva puta uspevao da odbrani svoj pojas, prvi put protiv Šejna Mozlija i drugi put protiv Huana Manuela Markesa, oba puta odlukom sudija posle 12 odrađenih rundi.

"Pogledam Manija i on mi je tu negde u visini brade. Možda malo viši od moje brade i rekao sam sebi da nema šanse da me ovaj tip pobedi. Nema teoretske šanse. Odjednom sam samo pao, a udarac i nije bio toliko jak. Ustanem i sve mi se vrti. Čekaj, čekaj, nikada nisam bio ovako uzdrman i dočekalo me je 12 rundi toga", rekao je Šejn Mozli.

Kao što rekoh, nakon što je upropastio Šejna Mozlija Pakjao se borio sa Huanom Manuelom Markesom po četvrti put u karijeri i pobedio, a onda kreće pad.

Markes je živa legenda i borac koga mnogi vole, a borbu sa Pakjaom označio je kao borbu za hispano nasleđe i najvažniju u svom životu, a Fredi Rouč ga je upozoravao na to.

Mani je već krenuo da se bavi glumom, pevanjem i da igra košarku više nego ikada ranije, situacija koja neodoljivo podseća na film Roki 3.

Huan Manuel Markes je u petoj borbi uspeo da nokautira Manija Pakjaa, po prvi put u karijeri je Pakjao "poljubio patos" u ringu i ostao bez svesti.

Govorio je da su godine samo broj, da se on i dalje bori zbog naroda Filipina i posle dva poraza u nizu i prvog nokauta uspeo je da poveže nekoliko pobeda nad Brendonom Riosom, Timotijem Bredlijem i Krisom Algijerijem da bi na red stigla superborba za sva vremena.

Flojd "Money" Mejveder.

Kažu da je Flojd predugo izbegavao Pakjaa i da njegov neporaženi učinak ničemu neće služiti ukoliko se ne bude borio sa Pakjaom, pa kada je ta borba ozvaničena naslovi u štampi su glasili:

"Meč napravljen u raju"

Rekordan broj 4,7 miliona ljudi je platilo da gleda ovo (PPV) i borba je prihodovala više od 400 miliona dolara, što je veće od BDP–a 30 svetskih zemalja.

16.000 ljudi je uživo gledalo ovaj meč u MGM Grandu u Las Vegasu i posle 12 spektakularnih rundi, "Borba veka" je otišla u ruke američkom bokseru Flojdu Mejvederu.

Do kraja karijere je imao još sedam borbi i ostvario je pet pobeda i dva poraza. Ono što će ostaviti gorak ukus u ustima jeste poraz u tom poslednjem meču u karijeri protiv Jordenisa Ugasa, 21. avgusta 2021. godine.

Mani Pakmen Pakjao je definitivno jedan od G.O.A.T. kandidata, ako smatrate da tako nešto postoji. Sva ta velika imena sa kojima je ušao u ring, sve te humanitarne stvari koje je uradio tokom života...

Ni deset ovakvih tekstova ne bi mogli tako nešto da dočaraju. Ipak, Pakjao uzdignute glave odlazi u penziju sa ciljem da nastavi svoj san – da Filipincima život promeni na bolje.

Stefan Nikolić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu