Skajvoker

Neka sila bude s tobom.

Stefan Nikolić
Podeli
Photo by Jed Jacobsohn/Getty Images)
Photo by Jed Jacobsohn/Getty Images)

Svi znaju da ovaj citati dolazi iz filma "Ratovi zvezda" i on je baš na današnji dan, 4. maja, najpopularniji i tim povodom smo vam spremili jednu zanimljivu priču o košarkaškom džedaju.

Ime mu je Dejvid Tompson, a nadimak "Skajvoker".

Zašto Skajvoker? Zato što se radi o košarkašu koji je svojim zakucavanjima podizao publiku na noge iz utakmice u utakmicu i smatra se jednim od najboljih košarkaša ABA i NBA lige.

Među prvima je izvodio "360" zakucavanja, redovno je "posterizovao" protivnike i bio strah i trepet za svakog odbrambenog košarkaša.

Najdublji trag je ostavio u Denver Nagetsima, pa možemo reći da njegove cipele Nikola Jokić tek treba da popuni.

Jedan zanimljivi podatak, Dejvid Tompson je svojevremeno bio drugi najbolji strelac sa jedne utakmice u istoriji lige, kada je u dresu Denvera postigao 73 poena. Tada je ispred njega bio jedino Vilt Čemberlejn sa čuvenom "stotkom".

Možda i najzanimljivija stvar kod “Skajvokera” je bila ta da je mogao toliko visoko da skoči da je znao da pokupi kovanice sa vrha table.

Dejvid je rođen u mestu Šelbi u Severnoj Karolini i imao je desetoro braće i sestara, a najviše se družio sa još jednim budućim NBA košarkašem i današnjim trenerom Alvinom Džentrijem.

Njih dvojica su po čitav dan provodili na košarkaškom terenu koji je bio na nekoj zemljanoj podlozi, a njih dvojica su uz pomoć Dejvidovog starijeg brata napravili i koš.

Zbog tog neobičnog terena za igru, Dejvid je i mogao da skoči više od ostalih i to se posebno osetilo kada su ušli u košarkašku salu i videil koliko su skočniji od ostale dece.

Kada su imali samo 13 godina, Alvin i Dejvid su košarku igrali na lokalnom koledžu gde su se čeličili igranjem sa starijom decom.

U srednjoj školi je Dejvid bio izuzetno dominatnan i univerziteti su se utrkivali oko toga čijem će se carstvu privoleti. Bil Volton kaže da nikada nije igrao protiv boljeg igrača, a kada je dolazio na NC Stejt, oni su služili suspenziju od godinu dana zbog nepravilnosti prilikom regrutacjie košarkaša.

Nepravilnost je bila toliko banalna da su se mnogi smejali. Kada je Dejvid došao u obilazak kampusa momci su ga pozvali da odigraju basket i on je pristao. Problem je bio što je na basketu bio i član tima američkog fudbala NC Stejta.

Mandatory Credit: Stephen Dunn /Allsport
Mandatory Credit: Stephen Dunn /Allsport

Dejvid se ugledao na Čarlija Skota, koji je igrao za Severnu Karolinu i bio velika košarkaška zvezda, pa poređenja dva sjajna igrača nisu izostala, a uz odlične saigrače bilo je jasno da će Tompson imati odlične igre.

"Zvali su nas cirkus. Jer smo imali visokog čoveka na centru, veoma niskog čoveka na poziciji plejmejkera i imali smo čoveka koji može da preskoči svakoga. Rekli su da smo džin, patuljak i crnac", kaže Dejvid Tompson.

Ono što su oni imali tada nije moglo da se vidi. Imali su beka koji može da skoči više od ostalih centara, a imali su i centra koji je bio brži u kontri od ostalih bekova.

Kada pričamo o „ali up“ dodavanju, Tompson ga je maltene izmislio. On je bio taj igrač koji je mogao da skoči toliko visoko da je bilo potrebno samo nabaciti loptu na obruč, a on će završiti ostalo. Tako se danas igra.

On je igrao sve četiri godine za NC Stejt i uspeo je da im pomogne da osvoje šampionsku titulu i ostavio utisak najvećeg mogućeg radnika u čitavoj ligi.

Bio je najbolji igrač te 1974. godine i za to je dobio adekvatno priznanje, a najlepše od svega bilo je osvajanje šampionske titule.

Malo je falilo da do to slavlja uopšte i ne dođe pošto je u prvoj rundi Dejvid krenuo da izblokira jedan šut i u vazduhu udario saigrača pa je napravio salto i pao na glavu.

Odmah je odveden u bolnicu i tamo je dobio 15 šavova.

Kada se vratio na trening svi su bili maksimalno naelektrisani zbog te njegove „ludačke“ energije i u toj epskoj bici sa UCLA Bruinsima izašli su kao pobednici, da bi protiv univerziteta Market došli i do prve šampionske titule.

"Bilo mi je smešno kako se trener NC Stejta Norm Sloun ljutio na nas jer smo draftovali Dejvida još iz srednje škole. Da je u pitanju golfer ili bejzbol igrač nikoga ne bi bilo briga, ali u košarci je to zločin. Zašto? Stalno pričaju kako ih zanima akademsko učenje te dece, a zapravo ih muči gubitak novca kada oni odu. Rekao sam mu: ’Da tvom sinu ponude milion dolara ti bi rekao da treba da prihvati tu ponudu, čak bi se ponudio da mu budeš agent’", ispričao je Džo Mulejni, tadašnji GM Memfis Temsa.

Kada je Dejvid Tompson dolazio u profesionalne vode, prava na njega imala je Virdžinija, ali ih je ona trejdovala Denveru.

"Mogao sam da igram za bilo koji tim u ABA ligi. Kada sam izlazio na draft pitali su me gde želim da igram i liga će mi to omogućiti. Denver je imao odličan tim i sjajne trenere koji su poznavali mog oca veoma dugo. Atlanta je u NBA ligi imala prava na mene, ali mi se tamo nije išlo", iskren je Dejvid Tompson.

Leri Braun kaže da je Dejvid još bolja osoba nego košarkaš i da je zbog njega Denver dobio pažnju košarkaške publike na nivou čitave nacije.

On je dobio trogodišnji ugovor sa 450.000 dolara po sezoni i to je značilo da je najplaćeniji igrač u ligi, a ono što se nezvanično saznalo jeste bilo to da će tim koji draftuje Tompsona biti uključen u spajanje ABA i NBA.

Među novinarima i košarkšakim poznavaocima vodila se diskusija oko toga ko je bolji i ko će imati bolju karijeru – Dejvid Tompson ili Džulijus Irving.

Veliki broj talentovanih i atraktivnih igrača došli su u ABA umesto u NBA, liga je bila veoma kompetitivna, imala je tuče, lepršavu igru, šut za tri poena, šarene lopte i mnogo toga što je činilo ligom ispred svog vremena.

Kažu da je inovacija takmičenja u zakucavanju od strane ABA lige bila očajnički poziv navijačima da dođu u halu, ali je „Sports Illustrated“ to nazvao najboljim izumom još od WC.

Na prvom takmičenju u zakucavanjima učestvovali su Džulijus Irving, Leri Kenon, Artis Gilmor, Džordž Džervin i naš današnji junak, Dejvid Tompson.

To se desilo 1976. godine u Denveru na Ol Star utakmici ABA lige, a kako je to izgledalo pročitajte OVDE.

Zakucavanja su tada bila velika stvar u ABA ligi, mnogi timovi su imali igrače koji na zagrevanjima izvode fantastična zakucavanja i publika je to mnogo volela, tako da nije dugo prošlo otkako je i takmičenje stiglo, a prvo je bilo na poluvremenu pomenute Ol Star utakmice u Koloradu.

Da li znate šta je dobio pobednik tog takmičenja? 1.000 dolara i stereo sistem za automobil.

Bilo je sjajnih igrača koji su se nadmetali te večeri, ali je glavna stvar bila bitka "Skajvokera" i "Doktora Džeja" , a Dejvid je kao domaćin imao podršku gotovo svih prisutnih na tribinama.

Za kraj "Doktor" je ostavio zakucavanje za koje je znao da niko neće moći da ponovi. Zatrčao se i zakucao sa linije za slobodna bacanja i pobedio "Skajvokera".

Ipak, Dejvid je imao priliku da se revanšira Džulijusu nekoliko meseci kasnije, pošto su se Nagetsi sastali sa Netsima u finalu ABA lige.

Već u prvoj utakmici su pokazali koliko su Nagetsi dominantni, a mediji su govorili samo o ali upu koji je izveden, međutim posle šest fantastičnih utakmica titula je pripala Netsima i Irving je po drugi put nadmašio Tompsona.

Dejvid Tompson je odigrao samo jednu sezonu u ABA ligi (od 1976. godine su se ABA i NBA spojile) i to mu je verovatno bila najbolja sezona u profesionalnoj karijeri.

Dejv Tvardzik je bio nešto slabiji košarkaš i jednom priilkom je morao da čuva Dejvida Tompsona. Dejvid je nekoliko puta zakucao preko njega, a on je za nešto više od šest minuta zaradio pet faulova i postao predmet sprdnje saigrača.

To je bilo još pre njegovih problema sa povredama i sa alkoholom i narkoticima, mi ipak pričamo o momku koji je odbio milione kako bi završio fakultet i tako majci ispunio želju.

Džordž Džervin kaže da Majkl Džordan ne bi bio to što jeste da Dejvid nije počeo da konzumira kokain, da niko nije imao pojma da će to postati problem.

Dejvid je bio druželjubiva osoba, svi su ga voleli, a on je voleo da ispija pivo i to je često radio u društvu drugih košarkaša, što nikako nije bilo čudno.

Problemi su počeli tamo negde krajem 1977. godine kada je Dejvid počeo da konzumira kokain svakoga dana i jednom se toliko "ubio" da se sapleo, pao niz stepenice i povredio koleno.

Imao je 29 godina i već su počele priče da je svoje završio, ali pre toga moram nešto da vam ispričam.

Tog 10. aprila 1978. godine, oko 3.500 ljudi okupilo se da pogleda Dejvida Tompsona (koji juri Džordža Džervina) i moram vam reći, nisu zažalili nijednog momenta što su to učinili jer su prisustvovali istorijskoj partiji

Džordž Džervin je imao 14 poena više o Dejvida Tompsona i da se sezona tada završila on bi bio najbolji strelac te sezone, ali je Tompson rekao Leriju Braunu da samo želi da igra košarku, ukoliko se potrefi da sruši Džervina, potrefilo se.

Kada je utakmica počela, Tompson je pogodio prvih 8 šuteva uz nekoliko ali up zakucavanja koja su dodatno podigla atmosferu u hali i posle prvog dvanaestominutnog perioda bilo je 42:36 za Denver protiv Detroita.

Dejvid je pogodio 32 poena i tada postavio NBA rekord po broju postignutih poena za jednu četvrtinu i do poluvremena sam već imao 20 pogođenih šuteva, pa je već mogao da čuje protivnike kako ne žele da im ubaci 100 poena.

Nije im ubacio 100, ubacio 73, što je bio drugi najbolji rezultat ikada. Za to vreme u Nju Orleansu, igrači Sparsa su se dogovarali da pomognu Džervinu da ubaci dovoljan broj poena kako bi prestigao Skajvokera.

"Ajsmen" je meč završio sa 63 poena i zasluženo odneo titulu najboljeg skorera 1978. godine.

Posle Denvera je nešto malo igrao za Sijetl. Pitate se zašto malo? Jer je ubrzo bio uhapšen zbog nasilnog ponašanja i posedovanja narkotika.

Leni Vilkens mu je bio trener u to doba i on tvrdi da to više nije bio isti igrač kada se oporavio od te povrede kolena, a i sam Tompson se nije dugo zadržao u Sijetlu.

Jednostavno, dozvolio je da ga nesportske stvari sputaju i da mu unište karijeru koja je svakako mogla da bude jedna od najvećih. Njegovi problemi nisu bili vidljivi kao kod mnogih drugih igrača koji su zbog tih stvari okončavali svoje karijere.

Mogli ste da čitate o mnogim zanimljivim sudbinama, o ljudima poput Marvina Barnsa, Konija Hokinsa, pa i Džoša Hamiltona i nekako se mogao naći momenat u kome su svi prepoznali tu crtu lošeg momka, ali ovo nije takav slučaj.

Dejvid Tompson je danas totalno zaboravljen, možemo da kažemo da je za tako nešto i sam kriv, ali bi ova priča mogla barem nekoga da zaintrigira, jer se radi o čoveku koji je sam sebe umalo uništio.

Kada je okončao karijeru često je držao govore na temu alkoholizma i narkotika i uvek bio tu da podeli savet mlađim košarkašima, Šarlot Hornetsi su ga čak angažovali kako bi savetovao njihove rukije.

"On je bio moj idol. Divio sam se njegovim inovacijama i uživao gledajući NC Stejt i to sve zbog njega. Umeo je da postigne mnogo poena i da preskoči bilo koga, nije mu bilo ravnog košarkaša i to je zanimljivo svakom detetu", Majkl Džordan.

Stefan Nikoilć

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu