Balkanski klasik
Postoje mnoga rivalstva širom sveta u raznoraznim sportovima, ali malo koje može da se poredi sa onim između Srbije i Hrvatske.
MSOduvek je na Balkanu postojao veliki motiv da se pobedi komšija, kako na klupskom, tako i na reprezentativnom planu.
Imali smo i utakmice koje su pokrenule "više stvari" kao što su dešavanja na Maksimiru pre utakmice Dinama i Crvene zvezde, Partizana u Mostaru protiv Zrinjskog...
Ipak, bez premca su dueli Srbije (računajući Jugoslaviju) i Hrvatske u ekipnim sportovima od 1991. godine, odnosno osamostaljenja naših zapadnih komšija.
Često veliki prijatelji van terena, odnosno kada su zajedno u inostranstvu u klubovima, ali kada se obuče nacionalni dres preko puta igrači dve selekcije ne poznaju ni rođenog brata.
Što je i normalno...
Napravili smo listu od nekoliko upečatljivih, može se reći epskih, utakmica dva velika rivala u fudbalu, košarci, vaterpolu, rukometu i tenisu.
Pa krećemo od fudbala, najpopularnijeg sporta na planeti.
Maksimir prvi deo
Maksimir, 9. oktobar 1999. godine, revanš baraža za plasman na EURO 2020.
"Gori" Zagreb u odlučujućem sudaru u kvalifikacijama tako što 99% tamošnjeg stanovništva očekuje pobedu zvanično treće reprezentacije sveta.
4:0, 5:1, samo se licitira koliko će tim sa Davorom Šukerom, Mariom Stanićem, Alenom Bokšićem i ostalima da ubaci lopti u mrežu Ivice Kralja, odnosno našoj poslednjoj velikoj generaciji.
Bokšić je "zapalio" Maksimir na startu, ali su momci u plavim dresovima preokrenuli nakon slobodnih udaraca Siniše Mihajlovića i golova Predraga Mijatovića i Dejana Stankovića.
Stanić je ulio nadu Hrvatima, ali je tadašnja Jugoslavija izdržala i, uz kiks Republike Irske u Skoplju, otišla na EURO.
Meč će ostati upamćen i po isključenju Zorana Batice Mirkovića u 41. minutu kada je uhvatio za međunožje Roberta Jarnija.
Maksimir drugi deo – Mihin debakl
Na revanš "kockasti" su čekali 14 godina i to opet na istom mestu.
Selektor Srbije Siniša Mihajlović se inatio novinarima i izveo sulud tim na Maksimir, koji je lako "poginuo" 2:0 i već u četvrtoj rundi kvalifikacija praktično ostao bez plasmana na Svetsko prvenstvo u Brazilu.
Mario Mandžukić i Ivica Olić iskoristili su velike greške Aleksandra Kolarova i Željka Brkića, a Mihajloviću ostavili "rane" od kojih se nije oporavio sve do kraja mandata, iako je na kraju napravio uspon i utisak - krenuo pravim putem.
Ipak, bilo je kasno jer je prihvatio ponudu Sampdorije...
Jasno je kao dan da su Hrvati mnogo uspešniji od Srbije u fudbalu, posebno što su bili drugi na Mundijalu u Rusiji, a "Orlovi" uglavnom bili treći ešalon Evrope sa nekoliko bljeskova.
"Sale nacionale" voli protiv Hrvatske
Ipak, u košarci je odnos čak i veći, ali u korist Srbije.
Dve godine od bega Hrvata sa postolja u Atini, gde nisu mogli da "svare" zlato Jugoslavije, isti timovi sastali su se u Badaloni 1997. na Evropskom prvenstvu.
Meč druge faze, od velikog značaja, rešavao se kroz dramu. Slaven Rimac je pogodio sva tri bacanja za preokret četiri sekunde pre kraja, a onda je Aleksandar Đorđević ponovio Istanbul i pogodio trojku uz zvuk sirene za 64:62.
Hrvatska je ispala sa turnira, a Jugoslavila odbranila evropsko zlato.
"To mogu samo Srbi"
Kako Hrvatska nikada nije pobedila (računajući čak i projateljske!), onda smo morali da izdvojimo još dva slavlja Srbije - u osmini finala Svetskog prvenstva u Turskoj i četvrtfinalu Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru.
Pre skoro decenije u Turskoj je junak bio Aleksandar Rašić sa trkom u stilu Juseina Bolta, a onda i poenom sa linije penala za trijumf 73:72.
Srbija je "pokradena" od Turske u polufinalu, a potom nije imala snage (i volje) za bronzu sa Litvanijom.
Ipak, pamtiće se velika pobeda nad Hrvatskom koju su najbolje opisali komentatori tamošnje nacionalne televizije - "Prokletstvo se nastavlja".
Srebrni Rio
I traje i dalje, pošto nije prekinuto ni u Riju.
Srbija je vodila celu utakmicu, ali finiš nije mogao bez drame.
Bojan Bogdanović je vratio Hrvate nerealnim rolama, pre nego što ga je Marko Simonović "zaključao", a golobradi Nikola Jokić stavio tačku sa penala kao da su mu treće Igre u karijeri.
Srbija, sa Saletom Đorđevićem na klupi, slavila je 86:83 i stigla do finala gde su SAD bile bolje...
Vaterpolo
Tu je bilo najviše tuče, u figurativnom, ali i bukvalnom smislu.
Prva, najčuvenija, bila je u slovenačkom Kranju 2003. godine i to u finalu za pehar šampiona Evrope.
Tokom celog meča osećala se tenzija, izazvana ispadima 5.000 hrvatskih pristalica, nekoliko puta na ivici prekida.
U bazenu su Vladimir Vujasinović, Aleksandar Šapić i saigrači sve izdržali, a Šapić je u produžecima pogodio za 9:8.
Kako je sviran kraj tako su izbili incidenti na tribinama, tuče sa bakljama u događaju koji Slovenci kao domaćini nisu shvatili ozbiljno.
Sve se prelilo u grad, pa je duel giganata ostao u, blago rečeno, trećem planu.
Filipova šljiva
Hrvati će da pamte dve pobede u polufinalima nad Srbijom, 2007. na SP u Melburnu (10:7) i posebno tri godine kasnije na EP u paklenoj atmosferi u Zagrebu (10:9).
Drugi susret rešen je iz peterca pet sekundi pre kraja kada je pogodio Miho Bošković i trasirao put kao zlatu Hrvatskoj, koje je osvojila i u Australiji.
Međutim, Srbija je potom uspostavila dominaciju u kojoj je postala vladar svega, pet godina bez ijednog poraza, a protiv glavnog konkurenta izdvojili smo dva meča.
Onaj u Ajdhovenu 2012. godine (15:12) kada je Nikša Dobud u bazenu udario pesnicom Filipa Filipovića, a ovaj mu golom uzvratio sa visoko podignuta tri prsta i eliminisao Hrvatsku već u prvoj fazi, dok je tim Dejana Udovičića stigao do titule.
Konjec, vege, kraj
Kao i finale 2016. na Olimpijskim igrama u Riju u režiji Dušana Mandića za pobedu 11:7 i krunu na sve urađeno.
Može da se konstatuje da je Srbija vladar vaterpola, a Hrvatska druga selekcija planete.
Sigurno je da smo mogli još da izdvojimo fantastičnih duela, ali ne dužimo previše...
Beograd video rukometni spektakl
Posle vaterpola idemo na rukomet, gde je razlika slična onoj u fudbalu u korist Hrvatske.
Komšije su svemirski brod za nas u ovom sportu, ali Srbija može da se podiči onim polufinalom u Beogradu 2012. godine u Beogradskoj areni.
Vicešampioni sa kapitenom Momirom Ilićem iznenadili su jačeg rivala 26:22, ali to je bilo sve.
Redovno smo gubili i to čak dvocifrenom razlikom od Hrvata, iste godine baš na Olimpijskim igrama u Londonu, ali je sigurno najveći meč bio sedam godina ranije na SP u Tunisu.
Tragično smo izgubili 24:23 u direktnom dvoboju za polufinale od generacije sa najboljim rukometašem ikada Ivanom Balićem. Kada se sve podvuče, Hrvatska je dugo godina sila u rukometu, a Srbiji je uspeh i da se plasira na turnir.
Do "salatare" preko Splita
I na kraju što se tiče tenisa Srbija je slavila u oba međusobna susreta sa Hrvatskom u Dejvis kupu.
Prvi, značajniji, u četvrtfinalu u Splitu 4:1 i kasnije išla do trofeja u tom takmičenju 2010, kao i pet godina kasnije u Kraljevu s maksimalnih 5:0.
Srbija, sa najboljim teniserom sveta Novakom Đokovićem, uvek je među favoritima, nedavno je osvojila i premijerni ATP kup, dok Hrvati imaju dve "salatare".
Rezime - Srbija i Hrvatska su sportske velesile kada se pogleda kakve uspehe prave sa ukupnih oko devet miliona stanovnika.
Na prste jedne ruke (ako i toliko) mogu da se nabroje veća rivalstva u toliko sportova.
Balkan je uvek rađao i rađaće talente...
Priredio: Miloš Simanović (Twitter)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.