Srbija bez ključnog faktora startuje u Malagi

Dejvis kup reprezentacija Srbije započinje u četvrtak (ne pre 16 časova) svoje učešće na završnom turniru u Malagi.

Dušan Đukanović
Podeli
PA-EFE/Jorge Zapata
PA-EFE/Jorge Zapata

Za B92.net iz Malage, Dušan Đukanović

Tim koji je selektirao Viktor Troicki u svom sastavu nema ono što bi moglo da presudi u format ovog takmičenja – dubl igrača.

Troicki je procenio da je bolje da ima pet singlaša, te da mu se sviđa kako u paru izgledaju Đoković i Kecmanović, ali se postavlja pitanje i da li će to biti dovoljno protiv Britanaca koji u svojim redovima imaju Nila Skupskog i Džoa Solsberija.

Oba uvodna dana su donela upozorenja u tom pravcu. Kanađani su bez dubl igrača stigli u Malagu i posle 1:1 u singli konkurenciji kao aktuelni šampioni doživeli eliminaciju u duelu sa Finskom.

Da će dubl biti od velike važnosti pokazao je i dan kasnije duel Australije i Češke. Posle pobede Mahača na nekoliko poena je bio Lehečka da Česima donese pobedu, ali je De Minor preokrenuo i odveo susret u dubl meč.

“Kenguri” u svom timu imaju četvrtog dubl igrača sveta Metjua Ebdena, najbolje rangiranog među onima koji su u Malagi, pa koliko god i Česi imali dobar dubl taj meč je rešen u dva seta.

Singl jeste važan i treba da bude osnova, ali i Britanci imaju itekako svoje adute i tu. Mnogi su već upisali pobedu Novaka Đokovića protiv Kamerona Norija, a da to i uzmemo kao sigurno, zašto ne bi Džek Drejper, u izostanku povređenih Endija Marija i Danijela Evansa, da uzme bod?

Taj lako zamisliv scenario bi nas doveo u poziciju da igramo dubl protiv sedmog i devetog igrača sveta u toj konkurenciji.

Novak Đoković možda jeste jedini teniser u Malagi koji je osvajao Grend slem titulu u singlu, ali zato ima njih osmorica koji su to isto uradili u dublu.

Suvišno je napominjati da su među njima Skupski i Solsberi, aktuelni šampion Vimbldona i trostruki u nizu osvajač US Opena….

Novak Đoković

EPA-EFE/Jorge Zapata
EPA-EFE/Jorge Zapata

Onaj čija nam je rekapitulacija sezone najmanje potrebna, jer je dobro znamo.

Počeo ju je u Adelejdu veoma uzbudljivo, pobedom u finalu sa Sebastijanom Kordom za koje bi mnogi već tada potpisali da će biti najbolje tekuće godine, barem kada se govori o turnirima na kojima se igra na dva dobijena seta.

I pogrešili bi, jer iako je Korda imao meč loptu za titulu, ništa neće nadmašiti finale Sinsinatija sa Karlosom Alkarasom.

Vratio se Novak i na Australijan open, osvojio ga po 10. put i izjednačio sa Rafaelom Nadalom sa 22 titule, time najavivši istorijsku sezonu, ali i podstakao one kojima i nije drag da krenu sa izmišljanjem novih rekorda. Na scenu je stupila Margaret Kort i njene 24 Grend slem titule.

Đoković je sezonu tako otvorio bez poraza na dva turnira, pre poraza u Dubaiju od Danila Medvedeva, a potom je morao da propusti Indijan Vels i Majami, jer je u tom trenutku vakcina protiv koronavirusa i dalje bila neophodna za ulazak u SAD.

Prešlo se na šljaku, koja je slutila da bude kobna po Novakove aspiracije. Poraz u Montekarlu od Lorenca Musetija, potom u Banjaluci protiv Dušana Lajovića, u Madridu nije ni igrao zbog povrede, a u Rimu je bolji bio Holger Rune.

I posle svega toga je došao i osvojio titulu na Rolan Garosu i simbolično prestigao Rafaela Nadala po broju Grend slem titula na njegovoj podlozi. Ujedno je postao i prvi teniser koji je svaki od četiri najveća turnira osvajao po tri puta.

Na travi se oprobao samo na Vimbldonu. U London je stigao kao četvorostruki uzastopni prvak i doživeo prvi poraz posle 10 godina u finalu protiv Karlosa Alkarasa kojem će to biti najveća pobeda ove sezone.

Najavljivano je tada da je to kraj Đokovićeve i početak ere 20-godišnjeg Španca, ali od tog trenutka je Alkaras ostao bez titule na svih šest turnira koje je igrao – a Novak 4:4.

Pomenuti Sinsinati je bio sledeći, vakcina više nije bila obavezna , a rivali u finalu su bili isti. Posle gotovo četiri sata igre i dva taj-brejka kojim je napravio preokret, slavio je Đoković u možda i meču sezone.

Nisu dobili priliku da se još jednom nadigravaju u finalu Grend slema, ali je zato Đoković na US Openu dobio šansu da se revanšira Danilu Medvedevu za poraz iz 2021. što i čini. Grend slem titula broj 24 je osvojena, čak je i Margaret Kort sustignuta.

Sećanja na Pariz i Torino su još sveža, pa ćemo samo istaži da je Novak i na ta dva slavio. Na ATP Finalu u nedelju, a sada već mora da pomogne svojoj reprezentaciji.

Slično je bilo i posle US Opena kada se igrala prva faza Dejvis kupa u Valensiji. Novak je preskočio prvi duel protiv Južne Koreje, ali je zato bio tu u meču odluke sa Špancima. Da nije, pitanje je da li bismo sada i bili u Malagi.

Ono što je sigurno jeste da se Novaku samom ne sviđa to što je u tom andalužanskom gradu, već da bi pre da igra u Beogradu.

"Bilo je mnogo diskusija o formatu, pa dolazak i odlazak Kosmosa, mnogo je bilo kritika… Lično mislim da bi najbolji format bio sredina između starog i novog, ali ovo nije najbolje rešenje - dugo nismo igrali u Srbiji i ljudi kod kuće nisu imali priliku da nas gledaju, naša federacija nije imala benefit", rekao je Đoković pred meč sa Britancima.

Laslo Đere

EPA-EFE/Kai Foesterling
EPA-EFE/Kai Foesterling

Naš drugi najbolji teniser nije ove sezone uspeo da poboljša svoj konto koji za sada broji dve osvojene titule.

Đere je sezonu počeo u Indiji gde je doživeo neočekivan poraz od 159. na svetu Maksimilijana Marterera (u međuvremenu napredovao do 89. mesta).

Preselio se na Novi Zeland gde je upisao veliku pobedu u Ouklendu nad Kasperom Rudom, ali je eliminisan već u narednoj rundi. Na Australijan Openu je stigao do drugog kola.

U pauzi između turnira je pomogao Srbiji u kvalifikacijama za Dejvis kup protiv Norveške, a po povratku uspeo u Buenos Ajresu da uzme prvi set Karlosu Alkarasu, ali ne i da pobedi.

Nikako nije uspevao da dođe dalje od četvrtfinala. Redom je ispadao u Rio De Žaneriu posle poraza od Dušana Lajovića, u Santijagu je bolji bio Sebastian Baes, Oskar Ote na samom startu Indijan Velsa, a Janik Siner u drugom kolu Majamija.

Loša forma se nastavila i na šljaci gde ga je Hubert Hurkač savladao u Montekarlu, Aleks Molčan u Banjaluci, a Aslan Karacev u Madridu.

Peti mesec u godini i Kaljari su bili talični za Đerea. Ne da je prošao fazu osmorice najboljih, nego je stigao i do samog finala gde je ipak bolji bio Igo Umber.

U Rimu mu se revanširao Kasper Rud, a Andrej Rubljov ga je eliminisao u prvom kolu Rolan Garosa. Nešto bolji je bio na Vimbldonu gde je stigao do trećeg kola, ali ponovo je naleteo na igrača iz Top 10 ovog puta Stefanosa Cicipasa.

Do drugog finala stiže u Hamburgu, na putu do kog je eliminisao Lorenca Musetija. Ipak, beleži još jedan poraz. Bolji je na domaćem terenu bio Aleksander Zverev. Potom je i u Austriji stigao do polufinala, ali je još jedan domaći teniser Dominik Tim bio bolji u međusobnom okršaju.

Američka turneja ja slabo počela jer nije uspeo ni kvalifikacije za Sinsinati da prođe, a u Vinston Sejlemu je još jednom četvrtfinale bilo kobno. Na US Openu ga je na putu ka tituli eliminisao Novak Đoković.

Ponovo se odazvao pozivu Srbije i u Valensiji ostvario dve pobede i poraz od Jiržija Lehečke kada se naša reprezentacija već plasirala.

Još jednom ga je sunarodnik nadigrao i treći put različiti kada je Hamad Međedović bio bolji na startu u Astani.

Od zapaženijih rezultata u finišu sezone beležimo polufinale u Stokholmu, dok je poslednji turnir na kom je igrao bio Pariz gde je završio učešće već u drugom kolu.

Lajović, Kecmanović i Međedović

EPA-EFE/Kai Foesterling
EPA-EFE/Kai Foesterling

Pored Đokovića, Lajović je jedini naš teniser koji je ove sezone osvajao turnir. Bilo je to u Banjaluci gde je eliminisao Krajinovića, Đokovića, Kecmanovića i na kraju Rubljova.

Dobar nastup je imao u Buenos Ajresu gde je stigao do četvrtfinala i poraza od Karlosa Alkarasa, koji će ga nedugo potom nadigrati i u Riju.

Osim pobede nad Rubljovim, najveću je ostvario u Sinsinatiju gde je bio bolji od Janika Sinera, pogotovo kada se zna kakav je zamah uhvatio Italijan u ostatku sezone. Na tom turniru je ujedno ostvario i najbolji rezultat na Mastersima iz serije 1000 stigavši do osmine finala.

Na Grend slemovima poražavajući. Sva četiri poraza odmah na startu.

Identičan učinak na četiri najveća turnira je imao i Miomir Kecmanović.

Trenutno 55. igrač sveta je uspehe ostvarivao jedino na turnirima iz serije 250. Imao je dva finala na Floridi i u Estorilu, odnosno polufinala u Banjaluci, Gštadu i Stokolmu.

Nastupio na devet turnira iz serije 1000 i samo dva puta zaobišao prvu prepreku. U oba navrata ne i drugu.

Završio sezonu sa tri uzastopna poraza u prvom kolu.

Što se Hamada Međedovića tiče, 20-godišnjak ima sezonu karijeru iza sebe.

Uspeo je da se kvalifikuje za glavni žreb na Rolan Garosu i Vimbldonu i da stigne do polufinala u Gštadu i Astani.

Osvojio je tri Čelendžera u Sekešfehervaru, Mathauzenu i na Majorci.

13 godina od najvećeg uspeha

Foto: Starsport/Srdjan Stevanovic
Foto: Starsport/Srdjan Stevanovic

Na našem kontu se nalazi i jedna titula osvojena 2010. godine kada je u finalu savladana Francuska rezultatom 3:2.

Svi se dobro sećamo tog 111. izdanja Dejvis kupa kada je naš tim, koji su činili Novak Đoković, Nenan Zimonjić, Janko Tipsarević, Viktor Troicki i peti igrač Ilija Bozoljac, postao tek treći tim koji je slavio u svom prvom nastupu u finalima.

Krenulo se iz Beograda gde je u prvom kolu stigla SAD oslabljena neigranjem Endija Rodika i Džejmsa Blejka, ali i Majka Brajana kojeg je mučio stomačni virus. U skraćenoj rotaciji Sem Kveri i Džon Iner su odigrala sva četiri meča u singlu, dok je potonji bio ne samo debitant već i par Brajanu za dubl susret.

Upravo su njih dvojica uneli neizvesnost kada su pokvarili jubilej Zimonjića i 50. nastup u nacionalnom timu smanjivši na 2:1 posle uvodnih pobeda Đokovića i Troickog. Da ne bi bilo neizvesnosti Novak je slavio i u drugom singl meču, a Amerikancima je ostala utešna pobeda u poslednjem susretu između Kverija i Troickog.

Naredni rival je bila Hrvatska i to u četvrtfinalu koje se igralo u Splitu. Bio je to drugi rival zaredom koji je podizao trofej Dejvis kupa u poslednjih pet godina (2005) u tom trenutku.

Pred ovaj meč se u tim Hrvatske vratio Ivan Ljubičić iz penzije i zamenio Ivu Karlovića. Bilo je tu i drugih još uvek aktivnih igrača poput Marina Čilića i Ivana Dodiga koji će "vatrene" i ove godine predstavljati.

Međutim, prave neizvesnosti je izostalo i Srbija se plasirala u svoje prvo polufinale od sticanja nezavisnosti. Tamo su čekali Česi ili bolje reći mi smo čekali njih jer su se mečevi igrali u "Beogradskoj areni".

Tomaš Berdih i Radek Štepanek odigrali su svih pet duela uključujući i dubl, ali je sa ove distance i dalje nejasno kako su prokockali veliku prednost.

Do nje su pre svega stigli zbog činjenice, kao što će biti slučaj i ove godine uostalom, da se Đoković vratio umoran posle finala US Opena, pa je propustio prvi meč u kom je Troicki poražen od Štepaneka. "X" faktor tog polufinala je bio Janko Tipsarević koji je preuzeo ulogu lidera u odsustvu Novaka i savladao tadašnjeg finalistu Vimbldona Tomaša Berdiha.

Posle izgubljenog dubla bilo je 2:1 za Čehe, a najteže trenutke smo preživljavali kada je Berdih poveo sa 1:0 protiv Đokovića. Od tog trenutka sve kreće nabolje za Srbiju koja veže šest setova u nizu. Najpre Đoković koji preokreće protiv sedmog igrača sveta, a onda i Tipsarević koji je u meču odluke “počistio” Štepaneka i poslao Srbiju u prvu borbu za “salataru”.

Gael Monfis, Majkl Ljodra, Žil Simon i Anro Klemon su stigli u Beograd u nameri da nadomeste izostanak Vilfreda Conge i Rišara Gaskea i umalo uspeli u tome.

Ponovio se scenario protiv Češke, pa su tako "trikolori" posle dubla vodili 2:1. Usledila je pobeda Đokovića nad Monfisom, a potom Troicki donosi trofej u ruke trijumfom nad Ljodrom u meču dvojice tenisera koje niko nije očekivao u duelu koji će odlučiti šampiona.

------------------------------

Dušan Đukanović

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu