Tomba la Bomba

Elegancija? Zaboravite na to. Bomba je spremna za detonaciju.

Marko Đinđić
Podeli
Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

"Loši momci" su najčešće fudbaleri ili košarkaši, a u poslednje vreme to su i teniseri.

Bokseri i MMA borci se podrazumevaju da će biti u toj kategoriji.

Ali, da li ih imamo i u zimskim sportovima? I te kako.

Naš junak nije baš toliko loš momak, ali su ga često stavljali u tu kategoriju.

Alberto Tomba rođen je 19. decembra 1966. godine u San Lacaro di Saveni, predrgađu Bolonje, koje broji nešto više od 30.000 stanovnika.

Tačnije, rođen je u mestu Kastel de Briti. To nije baš jedan od najtraktivnijih gradića u regiji Emilija-Romanja, ali svašta zanimljivo se tamo može videti, kao što je muzej ''Luiđi Donini'', gde se čuvaju praistorijski artefakti.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

S obzirom na to da je to uglavnom industrijsko naselje i da 'na svakom ćošku' možete naći fabriku, tako je i Albertov otac bio biznismen i radio u fabrici za proizvodnju tekstila.

Ono što je najvažnije, Franko Tomba je i sam voleo skijanje, pa je ljubav prema skijanju preneo i na svoja dva sina – Alberta i Marka.

Nije bilo ski staza u San Lacaro di Saveni, ali bilo je na planini Monte Čimone, nekoliko kilometara od njihovog prebivališta.

Alberto je počeo da skija sa samo tri godine, a prvi put se takmičio sa sedam godina.

Pored skijanja, trenirao je i tenis i fudbal, vozio moto-kros, ali znalo se šta je na prvom mestu.

"Uvek su mi govorili da imam osećaj za sneg. Imao sam osećaj za skijanje i već sa sedam godina su svi želeli da sarađuju sa mnom. Moj otac je bio prijatelj sa Robertom Siorpaesom, koji me je trenirao".

Kada je imao 15 godina, pobedio je na paralelnom slalomu A tim Italije, što je bilo neverovatno jer je bio praktično nepoznat, a i bio je u B timu.

Zanimljivo, skijalo se na stadionu San Siro.

Otišao je 1981. godine na Juniorsko prvenstvo sveta i osvojio četvrto mesto, pošto mu je medalja izmakla za dlaku.

Bio je sjajan i sa samo 15 godina, ali je na debi morao da sačeka još četiri godine.

"Nisam imao vremena za školu i učenje. Samo za skijanje. Sada se kajem zbog toga, ali znam da ne bih mogao da se fokusiram na oba. Zato sam izabrao skijanje".

Godina 1985. bila je sjajna debitantska godina za njega. Pojavio se na Svetskom kupu u Madoni di Kampiljo i već na debiju skrenuo je pažnju na sebe.

Mnogi su i znali za njega, pošto je ostvario tri pobede u Evropa kupu kao junior.

Agresivnošću na stazi privlačio je pažnju i posebno je oduševio u švedskom Oreu, kada je osvojio šesto mesto, sa startnog broja 62.

Naredna godina nije bila posebna za Italijana, ali jeste ostvario jedan dobar rezultat, pošto se krajem godine, u decembru, našao na postolju u Alta Badiji.

Došla je 1987. godina, treća sezona Tombe i na programu je bilo Svetsko prvenstvo.

Pokazao je kako se agresivno vozi u veleslalomu. Na Svetskom prvenstvu u Kran Montani osvojio je bronzanu medalju u veleslalomu i kada je posle SP došao Svetski kup, sve oči bile su uprte u njega.

Prva pobeda u Svetskom kupu stigla je 27. novembra 1987. godine, kada je trijumfovao u Sestrijereu u slalomu. Ali, najvažniji dan do tada u njegovom životu bio je 29. novembar.

Foto: Profimedia/AFP PHOTO
Foto: Profimedia/AFP PHOTO

"Oduvek sam želeo da budem prvi, a moj ekstrovertni karakter uklapao se u ambicije. I fizički sam predodređen za asa. To kao da je znao moj otac kada me je sa pet godina postavio na skije. Stariji brat je odustao, ali ne i ja".

Dugo čekani nastup u veleslalomu oduševio je svetsku javnost.

Iako je te sezone pobedio na devet trka, osvajao male kristalne globuse u slalomu i veleslalomu, takmičio se i u superveleslalomu, gde mu je podijum izmakao za malo, ništa nije moglo da nadmaši tu trku u veleslalomu u Sestrijereu.

Slavni Ingemar Stenmark bio je njegov glavni protivnik na toj trci. Njegov idol.

Čovek kojem se divio. Protivnik mu je bio čovek koji je najbolji u slalomu i veleslalomu svih vremena. Dobro, to se tad i nije baš znalo, da će tu titulu poneti, ali to je Ingemar Stenmark.

Tomba ga je pobedio i ostvario najveću i najdražu pobedu u karijeri.

Otac mu je obećao da će mu kupiti novog, crvenog Ferarija ako pobedi. Tomba je rekao da mu to nije dovoljno.

Odlučio je da pozove na sastanak Katarinu Vit, Kanađanku koja se bavila umetničkim klizanjem.

Tada je bila jedna od najlepših sportiskinja i plejboj u nastajanju želeo je baš nju.

Ali, ona ga je odbila.

"Možda zbog rimovanja, jednostavno, slagala se ta „bomba” uz moje prezime, ali i karakter. Jednom sam prosto eksplodirao na takmičenju, pa mi je to ime nadenuo otac Patrika Langa Serđ".

Ostvario je devet pobeda 1988. godine i najzanimljiva je bila u slalomu u mestu Madona di Kampiljo.

Dok je prolazio kroz cilj uzvikivao je "Ja sam mesija skijanja!"

Alpsko skijanje – to sam ja.

Godinu dana kasnije, 1988. na Zimskim olimpijskim igrama u Kalgariju, potvrdio je svoju dominaciju u veleslalomu, pošto je završio ispred drugoplasiranog rivala sa 1,14 sekundi prednosti.

Tada je dobio nadimak Tomba la Bomba. Kada je on skijao, sve je pucalo.

Elegancija? Zaboravite to. Tomba je agresivan i razbija dok skija. Posle njega, skijanje nije bilo isto.

Na konferenciji za novinare, pitali su ga o njegovom životnom stilu.

Bio je poznat kao ženskaroš, kako su voleli tada da ga zovu.

’Imao sam neverovatno i divlje veče sa tri žene do pet ujutru. Ali, više ne mogu, sada sam stariji. Moraću nešto da promenim. Sada ću tokom Olimpijskih igara spavati sa pet žena, ali samo do tri ujutru’’, rekao je Tomba novinarima.

"Među mojim prijateljima je veliki, divan čovek i košarkaš Saša Danilović, koji je dugo igrao u Bolonji".

Osvojio je zlatnu medalju u slalomu i veleslalomu i to su mu bile prve dve, od ukupno tri zlatne medalje na Olimpijskim igrama.

I taman kada je posle Olimpijskih igara delovalo da je započeo dominaciju i da mu niko neće moći ništa, posebno u veleslalomu, Tomba je imao dve razočaravajuće sezone.

Doduše, pobedio je u četiri trke Svetskog kupa, ali to je za takvog skijaša veoma loš rezultat. Posebno je bio loš na Svetskom prvenstvu.

U Vejlu 1989. godine je bio sedmi u svojoj omiljenoj disciplini veleslalomu, dok je šesti bio u superveleslalomu i to je bio razočaravajuće.

Ništa bolji nije bio ni na narednom Svetskom prvenstvu u Salbah-Hinterglemu, pošto u veleslalomu nije ni završio trku u drugoj vožnji.

Dominirao je u prvoj vožnji i bio ubedljivo najbrži, ali je u drugoj pao, pošto je bio previše agresivan, a to je ono što ga je krasilo tokom čitave karijere.

U slalomu je bio dobar, ali nedovoljno dobar, pošto je završio četvrti na Svetskom prvenstvu i u generalnom plasmanu na kraju sezone.

I posle toliko razočarenja, dolazi njegova najbolja sezona u karijeri. Neverovatna sezona 1991/92.

Osvojio je male kristalne globuse u slalomu i veleslalomu i uspostavio ponovo dominaciju u svojoj omiljenoj disciplini.

Čak 15 puta našao se na podijumu te sezone i ostvario je ukupno devet pobeda. Međutim, nikako nije uspeo da završi sezonu na prvom mestu.

Vodio je veliku bitku sa švajcarskim skijašem Paulom Akolom, koji ga je pobedio u ukupnom plasmanu u poslednjim trkama, na finalu Svetskog kupa u Kran Montani.

Prvo mesto mu je izmaklo i Akola je završio kao pobednik u toj sezoni.

Usledile su Zimske olimpijske igre u Albervilu 1992. godine. Došao je kao favorit u veleslalomu i očekivalo se da bude odličan i u slalomu, s obzirom na sezonu koja je iza njega.

Bez premca je bio u Albervilu u superveleslalomu i osvojio je zlatnu medalju, treću na Olimpijskim igrama.

Tako je postao prvi skijaš u istoriji koji je odbranio titulu i dva puta zaredom osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u istoj disciplini.

U Albervilu je osvojio i srebrnu medalju u slalomu.

Kao po običaju, naredne sezone bio je loš. Nikako nije uspevao da osvoji neku medalju na Svetskom prvenstvu, posle bronze na debiju u Kran Montani 1987. godine.

Treće prvenstvo zaredom i treći put bez medalje. Cela sezona bila je loša, pošto je 1993. godine ostvario samo jednu pobedu u Svetskom kupu.

Na Svetskom prvenstvu u Japanu, pao je u Morioki u slalomu i ostao bez plasmana, dok je u veleslalomu skijao prehlađen i sa temperaturom, pa nije imao zapažen rezultat.

Stigle su i naredne Olimpijske igre, 1994. godine u Lilehameru.

Dominacija u veleslalomu je prekinuta, pošto nije ni učestvovao, ali je bio odličan u slalomu i uspeo je da osvoji srebrnu medalju, koja će mu biti i poslednja u karijeri na Olimpijskim igrama.

Tomas Štangasinger bio je bolji od njega u slalomu.

Tomba je posle Olimpijskih igara ostvario sedam uzastopnih pobeda u slalomu.

U periodu od tri meseca, od decembra 1994. do marta 1995. godine upisao je 11 pobeda u tehničkim disciplinama, što mu je donelo prvi i jedini veliki kristalni globus u karijeri. Postao je svetski šampion.

Postao je prvi Italijan posle Gustava Tenija 1975. godine, koji je postao svetski šampion.

I onda konačno Svetsko prvenstvo i konačno zlatne medalje. Tačnije, prve medalje posle devet godina i tri neuspešna Svetska prvenstvu.

Pre Svetskog prvenstva u Sijera Nevadi, rekao je nemačkim novinarima ‘’da idu da skijaju u Africi’’, što je naljutilo sve, dočekan je veoma loše i onda se izvinjavao. Prihvatili su svi izvinjenje i odmah je na prvoj trci dobio podršku.

Rutinski je na Svetskom prvenstvu 1996. godine u Sijera Nevadi osvojio zlato u slalomu, a posebno je bilo zanimljivo u veleslalomu.

Zaostajao je 0,81 sekundu posle prve vožnje za vodećim, a onda je odvozio jednu od najboljih vožnji u karijeri i ikada što se tiče veleslaloma. Uspeo je da osvoji i zlato u veleslalomu i sve je kompletirao.

Kada je osvojio zlato u veleslalomu, navijači su probili zaštitnu ogradu kako bi došli do njega i proslavili sa njim. Podigli su ga na ramena i ta slika obišla je svet.

Imao je zlata sa Svetskog prvenstva u veleslalomu i slalomu, kao i sa Olimpijskih igara, imao je srebra i bronze sa veleslaloma i slaloma, bio je svetski šampion već se tada upisao zlatnim slovima u istoriju ovog sporta.

Godine su činile svoje, Tomba je imao 31 i jasno je bilo da se kraj bliži.

Tomba je bio veren za mis Italije, Martinu Kolombari, od 1993. do 1996. godine. Rekao je da mu je ona davala potrebnu snagu.

Ali, veridba je raskinuta posle tri godine i Tomba se vratio starim navikama.

Rešio je da učestvuje na još jednom Svetskom prvenstvu i na još jednim Olimpijskim igrama i da završi karijeru.

Na Svetskom prvenstvu 1997. godine u Sestrijereu je bio diskvalifikovan u veleslalomu, što je bilo veliko razočarenje.

U slalomu je uspeo da izvuče sjajnu drugu vožnju, posle katastrofalne prve i dođe do bronzane medalje.

Na Olimpijskim igrama u Naganu je bio veoma loš i nije uspeo da dođe do medalje u veleslalomu, po prvi put u karijeri.

Povredio se tokom prve vožnje u slalomu i nije vozio drugu, pa je tako njegova olimpijska karijera završena.

Odlučio je da mu sezona 1997/98 bude poslednja.

I u poslednjoj sezoni ispisao je istoriju. Ništa nije uspeo da uradi tokom cele sezone, a onda je došla poslednja trka sezone u Kran Montani.

Poslednji ples, poslednja vožnja. Za istoriju.

Trijumfovao je u slalomu i ostvario 50. jubilarnu pobedu u karijeri. Postao je prvi u istoriji koji je ostvario barem jednu pobedu u 11 uzastopnih sezona.

Tako se završava karijera.

Koliko je bio zanimljiv dok je skijao, toliko je bio i zanimljiv van staze.

S njim nikada nije bilo dosadno. Novinari su ga zvali čisto da se ispričaju sa njim i kada nema posebnog povoda jer je uvek imao šta zanimljivo da kaže.

Kada su ga posle završetka karijere pitali šta najviše voli da radi, rekao je da najviše voli da spava.

Nikada nije prestao da bude, po njegovim rečima, ljubavnik.

Tombu ste uvek mogli da nađete u italijanskoj štampi jer ako nije na sportskim stranicama, onda je u "žutim" rubrikama.

Nekoliko puta je dolazio i kod nas u Srbiju – "Uvek je super doći u Beograd. Ovde je veoma lepo, provod je lud i neverovatno ste gostoprimljivi. Za ovo kratko vreme ne mogu da stignem svuda gde me zovu, a ljudi se ponašaju kao da me znaju godinama", naglasio je jednom prilikom Alberto.

Naravno, spomenuo se i Novak, kada je gostovao na Jahorini. Tada je za "Novosti" rekao: "Omiljeni sportista iz vaše zemlje mi je Novak Đoković, naravno. On je bio moj navijač i pre nego što je počeo da se bavi tenisom. Uz to je i skijaš".

Alberto Tomba ove godine puni 55 i izgleda kao mladić. Živi kao mladić.

Ko ga nije gledao – mnogo je propustio.

Marko Đinđić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu