Tihi heroj fudbala

Sreću čine male stvari. Sitnice.

Marko Đinđić
Podeli
 Mandatory Credit: Stu Forster /Allsport
Mandatory Credit: Stu Forster /Allsport

Ne mora baš sve da bude uvek najbolje, najjače, najskuplje i najelegantnije.

Nekada sve može da bude prosto i jednostavno, onako kako vama odgovara, a ne kako to izgleda u očima drugih ljudi.

Posmatrača.

Makar da je nemih posmatrača, nego u većini slučajeva, posmatrač uvek iskaže svoje mišljenje. I to je jasno, svako ima pravo na svoje mišljenje.

Ali samo ako to je to mišljenje ispravno, potkrepljeno činjenicama. Tako je i fudbalu.

Ne mora baš sve biti naj i ekstra i ostali superlativi koji idu uz pridev.

Neki igrači su jako bitni, iako to prosečnom posmatraču nije vidljivo na prvi pogled.

Tako smo imali jednog Olivijea Žirua.

Standardnog centarfora jedne od najboljih reprezentacija na svetu, koja će na kraju i postati šampion sveta.

Sa sve Žiruom u samom špicu, koji na 7 utakmica, 534 minuta nije uputio niti jedan udarac u okvir gola.

Ali je bio dovoljno bitan. I više nego bitan, zna to i sam Didije Dešam, koji je upotrebio proveren recept svog selektora iz igračkih dana, kada su pre tačno 20 godina osvojili svoju prvu boginju – Emea Žakea.

Tada je Žake imao svog Žirua – Stefana Givarša.

Donosimo vam priču o broju 9 iz šampionske generacije 1998. – Žiruu od pre 20 godina.

Bretanja

Rođen 6. septembra 1970. godine, u Brestu, pokrajini Bretanja, Givarš je svoje prve fudbalske korake napravio upravo u Brestu. Bio je član omladinskih selekcija, a tu je i započeo seniorsku karijeru. U Brestu je proveo dve sezone, gde je odigrao samo 14 utakmica i postigao jedan jedini pogodak.

Iz Bresta otišao je u Gengan, jači i poznatiji tim iz Bretanje. U Genganu je bio glavni napadač, proveo četiri sezone i postigao čak 68 golova na 110 utakmica. Bilo je vreme da napusti Bretanju i otisne se u jednom od najjačih francuskih klubova tog vremena – Okser.

Iste sezone, osvojio je sa svojim novim klubom duplu krunu. Okser je podigao trofej Lige 1 i Kupa Francuske, ali Givarš nije blistao – Postigao je samo tri gola na 23 odigrane utakmice. Nije bio zadovoljan ulogom i minutažom u Okseru, pa je rešio da se vrati kući nakon samo jedne sezone van Bretanje.

Ovoga puta stigao je u glavni grad pokrajine i najveći klub – Ren. Trener Rena u tom trenutku bio je Iv Kojeu, koji je imao apsolutno poverenje u njega. Bazirao je igru oko Givarša, a Stefan mu je vratio to sjajnim igrama – 22 gola na 36 utakmica i zvanje najboljeg strelca Lige 1 za sezonu 1996/97. Okser je zvao nazad…

Povratak u Okser

Jasno je bilo i treneru i upravi iz Oksera da su pogrešili u slučaju ovog napadača, pa se Givarš ekspresno vratio u njihove redove. Givarš je po povratku u Okser odbranio “Zlatnu kopačku”. Te sezone u Ligi 1, postigao je 21 pogodak na 32 utakmice. Pokazao je u kakvoj se formi nalazi. Sezona je 1997/98, ide Mundijal u domovini, a bilo je jasno tada da će se on naći na spisku Žakea.

Te sezone, Okser je sjajno igrao u Kupu UEFA, a Givarš je potvrdio svoj kvalitet osvojivši “zlatnu kopačku” i u ovom takmičenju. U prvom kolu, postigao je gol protiv Deportiva, u pobedi od 2:1. U drugom kolu, u pobedama nad OFI-jem sa Krita, postigao je dva pogotka kod kuće (3:1) i jedan pogodak u gostima (2:3). Protiv Tventea u osmini finala, bio je precizan sa bele tačke i obezbedio prolaz svojoj ekipi u četvrtfinale.

Tamo ih je čekao Lacio. Prvi meč izgubili su 1:0 u gostima, a u drugom remizirali 2:2 i ispali. Givarš je postigao oba gola. Tako je sa sedam postignutih pogodaka bio najbolji strelac Kupa UEFA.

Naredne sezone otisnuo se na Ostrvo.

Ali prvo o bitnijim temama…

Reprezentacija i Mundijal '98

Givarš je debitovao za selekciju Francuske 1997. godine u prijateljskim utakmicama pred Mundijal. Postigao je jedan pogodak u 5 odigranih mečeva. Od strane selektora Žakea, izabran je da sa “devetkom” na leđima predvodi napad “Trikolora” na predstojećem Mundijalu, pored Anrija, Anelke, Đorkaefa i ostalih.

Veliko poverenje je selektor imao u njega i često ga isticao kao jednog od najbitnijih igrača. Sa dve “zlatne kopačke” zaredom i tim trofejem u evropskom klupskom takmičenju, to je bilo potpuno logično.

Započeo je prvu utakmicu protiv Južne Afrike (3:0), ali je izmenjen nakon samo 29. minuta! U drugom meču sa Saudijskom Arabijom (4:0) nije bio na terenu, Dugari je zauzeo njegovo mesto. U trećoj utakmici grupe C protiv Danske (2:1), ušao je u igru u 85. minutu umesto Davida Trezegea.

U osmini finala protiv Paragvaja (1:0), ušao je u 78. minutu umesto saigrača iz Oksera Diomedea.

U četvrtfinalu protiv Italije (0:0, 5:4 penali), zamenjen je u 65. minutu za Tijerija Anrija.

U polufinalu protiv Hrvatske (2:1), zamenjen je u 68. minutu za Davida Trezegea.

Finalni meč započeo je kao starter, Francuska je pobedila Brazil, a Givarš je ponovo zamenjen u 66. minutu za Kristofa Dugarija.

Nakon Mundijala odigrao je samo još dve utakmice za “Trikolore”.

I tako se naš dvadeset godina stariji Olivije Žiru, rekli bi mnogi posmatrači, nije proslavio na Mundijalu a okitio se zlatnom medaljom i postao šampion sveta, iako nije postigao pogodak, niti uputio pristojan šut u okvir protivničkog gola.

Ali šta je to radio Givarš, što je radio i Žiru? Bio sidraš. Pravi francuski sidraš. Otvarao je prostor za brze krilne igrače, išao na svaki skok, s obzirom da su ofanzivni igrači bili relativno niski u ekipi, odlagao loptu, borio se i trudio, a kada bi ostajao bez snage, selektor bi ga zamenio i poslao na zaslužen odmor.

Zvuči poznato? Osim izmena naravno. Ostaće zapamćen i zapisan u istoriji kao “devetka” reprezentacije koja nije postigla gol, a naš drugi junak kao “devetka” koja nije šutnula u okvir gola. Izvinite, nisam napomenuo – Ostaće tako zapamćen samo od strane neukih posmatrača sa početka teksta.

Pravi posmatrači znaju šta je Givarš uradio i koliki je njegov doprinos ovoj “Boginji”.

Isto važi i za Olivijea.

Ostrvski košmar i povratak kući

Nakon Mundijala, tadašnji menadžer Njukasla, legendarni Keni Dalgliš, doveo je Givarša u Englesku za pet miliona funti.

Givarš je debitovao protiv Liverpula i postigao pogodak. Zvuči kao debi iz snova za nastavak bajke? Varate se.

Odigrao je još tri utakmice, a onda je došao novi menadžer Rud Gulit i prodao ga Rendžersu na polusezoni za 3,5 miliona funti.

Završio je sezonu u Rendžersu, gde je pod Dik Advokatom slavni škotski tim osvojio triplu krunu – Ligu, Kup i Liga Kup. Givarš je postigao dva gola na debiju, kao i dva gola na narednom gostovanju.

Nakon toga, postigao je samo još jedan gol i to kakav – pobedonosni protiv Sent Džonsona u finalu Liga kupa.

Odigrao je još dve sezone u Okseru, gde je postigao 25 golova na 60 utakmica.

Karijeru je završio u Genganu sa jednim golom na 11 utakmica i to svojoj poslednjoj u karijeri.

Poznati engleski list “Dejli Mejl” proglasio ga je za najgore pojačanje u istoriji Premijer lige. Nimalo logično.

Imao je šta da kaže Stefan na to.

"Nema svrhe trošiti reči o listu kao što je "Dejli mejl“, uostalom u Njukaslu sam počeo samo dve utakmice, odigrao ukupno četiri i postigao jedan gol, protiv Liverpula. Ali moram da kažem da nijedan trener nije imao tako malo poštovanja prema meni, kao Rud Gulit, koji je bio običan turista. Znao je da se pojavi samo sredom i subotom na dan utakmice, a preostalo vreme je provodio sa suprugom u Holandiji. Uostalom, šta su Englezi osvojili osim Svetskog prvenstva 1966. godine."

Malo ko ga pamti i to je razumljivo.

Kada biste nabrajli francuske napadače u poslednjih 25 godina, Givarša bi se možda setili na nekom 38. mestu.

Ali, uvek se setite – ovaj čovek je bio starter na Svetskom prvenstvu kada je Francuska postala šampion sveta.

Ispred Dugarija, Đorkaefa, Anrija, Trezegea...

Samo još jednom da se podsetimo za kraj:

Sreću čine male stvari. Sitnice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 3 idi na stranu