Vesti - Euroleague -

Pakao Evrolige kakav se ne pamti

Da li pamtite zanimljiviju sezonu Evrolige?

Stefan Nikolić
Podeli
Foto: ProfimediaNorbert Scanella/Panoramic/Bestimage
Foto: ProfimediaNorbert Scanella/Panoramic/Bestimage

* Pakao Evrolige: Efes juri istoriju – titulu žele svi


* Real i Barsa su "beton", Monako na papiru strašan, a srpski Bajern opasan

Često se mogu čuti diskusije oko najboljih timova u istoriji Evrolige pa se tu nabraja Makabi iz 2004. godine, Panatinaikos sa početka 2000-ih, Barselona 2010. godine, Fenerbahče 2017. godine...

Retko kada se govorilo o najinteresantnijim sezonama, o godinama gde su timovi bili toliko sličnog kvaliteta da se gotovo ništa nije znalo na polusezoni.

U sezoni 2016/16 je ovaj sistem po prvi put uveden, nema grupne faze, igra svako sa svakim pa sledi Top 8 i Fajnal For. Prošle sezone je svega nekoliko trijumfa odlučivalo oko prolaska u plej-of, ali se to dogodilo nakon eliminacije ruskih timova.

U sezoni 2019/20 je bilo prilično napeto, setimo se da je Fenerbahče tada jedva dohvatio Top 8, da bi "počistili" Panatinaikos i na F4 u Istanbulu predvođeni Željkom Obradovićem došli do prve titule u Evroligi.

Fener je bio osmi sa 13-15, a Efes prvi sa 24-4, međutim, sada su stvari toliko napete da se tenzija može preseći nožem. Razlika između prvoplasirane i poslednje plasirane ekipe na tabeli je samo šest pobeda.

Pošto smo došli do polusezone, red je da u kratkim crtama analiziramo uspeh timova za prvih 17 odigranih utakmica, a podelićemo sve kao i na početku sezone pa ne idemo redosledom sa tabele.

Anadolu Efes Istanbul

7. pozicija na tabeli

9 pobeda i 8 poraza

1389 datih poena, 1304 primljenih

Efes je aktuelni šampion, čak dvostruki uzastopni šampion Evrolige i titulu su 2022. godine osvojili u Beogradu kada su u Areni bili bolji od Real Madrida posle čudne završnice i odluke Reala da faul ne pravi i vreme samo isteče.

Ako se prisetimo prošle sezone, videćemo da je turski tim loše počeo sezonu, da su se mučili konstantno i da su posle dosta muke u četiri meča eliminisali Olimpiju Milano i otišli na F4.

I ove godine igraju "pod ručnom", deluje da ih je malo uzdrmala povreda Šejna Larkina i njegov izostanak nisu uspeli da nadomeste Ajzeom Tejlorom koga su otpustili, baš kao i Ahilea Polonaru umesto koga se u tim vratio Kris Singlton.

Atamanov tim je imao nekoliko poraza koje apsolutno nije smeo i tu se misli prevashodno na onaj u Beogradu gde ih je nadigrao Partizan u Štark Areni i tako prekinuo niz poraza, ali i onaj od Baskonije, pa i od Makabija.

Gotovo da ne postoji tim koji ne može da kaže "samo da smo dobili ova dva meča sada bismo bili među prva četiri", što će više boleti one koji nemaju ovoliko širok roster i šampionske ambicije, jer deluje da Efes zna šta radi i kada treba da podigne formu.

U proseku postižu 82,3 poena, hvataju 33 skoka i dele 15,2 asistencije, uz 6 ukradenih, 3 blokade i 96,2 indeksna poena.

Dakle samo su Olimpija Milano, Olimpijakos, Asvel, Virtus i Partizan lošije skakačke ekipe od njih, dok su po broju defanzivnih skokova na drugoj poziciji iza Real Madrida, a samo Real i Makabi su ispred njih po broju blokada, dok je samo Baskonija ispred njih po broju ubačenih trojki.

Kako trenutno stvari stoje, sasvim je realno da Efes bude među najboljih osam na kraju sezone, a u narednih par kola čeka ih gostovanje Valensiji i Barseloni, zatim meč u Istanbulu protiv Bajerna i onda treće gostovanje španskom timu – Baskoniji.

Kao što vidite, ne sme da bude opuštanja, ali kao što ste sigurno znali, najviše zavise od Vila Klajburna i Vasilija Micića koji prednjače u maltene svakoj statističkoj kategoriji.

Fenerbahče Istanbul

6. pozicija na tabeli

10 pobeda i 7 poraza

1407 postignutih poena i 1335 primljenih

Drugi turski predstavnik i drugi turski tim koji dolazi iz Istanbula je Fenerbahče, tim koji je ponovo sagradio izuzetno moćan tim. Mauricio Gerardini je napravio velike promene ove sezone.

Još letos smo konstatovali da su po kvalitetu tima možda i broj 1 u Evropi, da imaju vrhunskog trenera, ali imaju i mnogo problema. Nakon furioznog starta 9-1 uz poraz samo od Barselone usledio je strmoglav pad.

Šest poraza u narednih sedam mečeva, odnosno pet uzastopnih u ovom trenutku što je počelo u Grčkoj protiv Olimpijakosa, a nastavilo se protiv Baskonije i Partizana u Istanbulu.

Da, Partizan je napravio veliki uspeh pobedivši oba turska tima, ali o tome ćemo drugom prilikom.

Dimitris Itudis nema kompletan tim na raspolaganju. Nemanja Bjelica nije odigrao ni sekund za Fenerbahče, Skoti Vilbekin je nakon nezgodne povrede igrao rovit, baš kao i Dajšon Pjer, a nedavno se vratio i Džonatan Motli dok je Toni Džekiri morao na operaciju.

Problemi su svuda oko njih, a nakon izuzetno jakog starta očekivalo se da i ostanu u vrhu, međutim prilično su pali zbog umora, povreda i pakleno jake konkurencije kakva dugo nije viđena.

Statistički gledano, prilično su pali. Pogledaćemo samo one tri "zlatne kategorije" koje treneri vole da potenciraju: Slobodna bacanja, defanzivni skok i izgubljene lopte.

Tek 201 pogođeno bacanje baca ih na izuzetno nisku 15. poziciju, dok su na 13. mestu po defanzivnom skoku, a po broju izgubljenih lopti kotirani su kao osma ekipa Evrolige.

Džonatan Motli je najbolji poenter i skakač Fenerbahčea, dok je Nik Kalates najbolji asistent. Treba istaći da se Karsen Edvards nikako nije snašao u Feneru, a da je Toni Džekiri koji je kontrolisao skok izostanak koji će se teško nadomestiti Adetokumbom.

Olimpija Milano

15. pozicija na tabeli

6 pobeda i 11 poraza

1190 postignutih poena i 1268 primljenih

Izabranici Etorea Mesine su skupo prodali kožu u prošlogodišnjem plej-ofu, kada su nakon četiri susreta eliminisani od strane ispostaviće se šampiona Anadolu Efesa.

Tada su povrede bile nepremostiva prepreka, a čini se da je tako i ove sezone. Počeli su sporo i neubedljivo, ali su ipak uspeli da spreče iznenađenje i pobede Asvel u prvom kolu, pa su poraženi od Albe i onda na krilima Šejvona Šildsa i Kevina Pangosa pobedili Partizan u Areni.

Potom se Šilds još jednom povredio, odsustvovao je i Kevin Pangos i usledio je crni niz od čak devet uzastopnih poraza, da bi došli u Beograd po drugi put i u hali Aleksandar Nikolić srušili Zvezdin maestralni niz od šest trijumfa.

Bili Beron je tada bio heroj Olimpije, Mesina je napokon pronašao način da nadomesti izostanak pomenutih igrača, pa posle Zvezde srušili Monako i Valensiju, da bi u ovom kolu pali pred Olimpijakosom u Atini.

Po broju postignutih poena su, verovali ili ne, poslednji u Evroligi, a samo Zvezda i Monako lošije šutiraju za tri od njih, a samo Virtus, Asvel i Partizan lošije skaču i u ostalim kategorijama su manje-više prosečni i na sredini tabele.

Dosta im igra zavisi od Nikola Melija koji iz kratkih otvaranja sjajno čita protivničke odbrane pa ili šutem ili dodavanjem stvori mnogo problema. Ni Armani nije daleko od plej-ofa, tri do četiri pobede na 17 preostalih mečeva zaista nije ništa za ekipu koja je ovako duboka i vođena ovoliko dobrim trenerom.

Bili Beron je sa 12,5 poena najefikasniji (ako ne računamo Šildsa koji je odigrao samo 3 meča i ima 14,7 poena prosek), dok je najbolji asistent takođe povređeni Pangos, pa slede Hol i nedavno dovedeni Naz Mitru Long.

Virtus Bolonja

12. pozicija na tabeli

8 pobeda i 9 poraza

1304 datih poena i 1360 primljenih

Virtus Bolonja je prošle sezone osvojila Evrokup i došla do Evrolige, pa je dvostruki šampion Evrope posle dužeg vremena zaigrao elitni košarkaški nivo u Evropi i bilo ime prilično turbulentno.

Ekipa je sezonu otvorila porazom i to u "Paladoci" od Monaka, da bi se vratili pobedom nad Bajernom i onda pali pred Žalgirisom da bi ih Partizan u Areni ubedljivo pobedio, a kasnije i Crvena zvezda.

Za razliku od Armanija koji je pobedio u Beogradu i Partizan i Zvezdu, ekipa Virtusa je izgubila od oba srpska rivala u Beogradu, dakle Teodosić je u svojoj zemlji zabeležio dva od devet poraza.

Serđo Skariolo je nedavno demantovao dolazak Ahilea Polonare, kaže da je zadovoljan ekipom sa kojom raspolaže i evidentno je da čovek zna šta radi i da je vrhunski košarkaški stručnjak pa samim tim nikako ne smemo otpisati Virtus.

Ne samo zbog Teodosića koji uvek može da pronađe rešenje, tu su Toko Šengelija, Ife Lundberg, Mamadu Žaite, Semi Odželej...

Ipak, Virtus igra na malo poseda i prosečno postižu 77 poena, dok su po skokovima među najlošijim timovima Evrolige, po asistencijama prosečno sedmo mesto, dok prednjače po broju izgubljenih lopti.

Muče se i sa linije za slobodna bacanja, dok su po šutu iz igre i za tri poena baš osrednji odnosno osmi na tabeli Evrolige.

Svi koji su ispred Virtusa moraju da budu izuzetno oprezni jer će znati kako da iskoriste greške i ušunjaju se u Top 8. Setimo se samo kako je reprezentacija Španije prošla na minulom Evrobasketu.

Skariolo zna da radi kada nije u centru pažnje i tada je veoma opasan, a u to se uverila Barselona u 17. kolu i to usred Blaugrane!

Makabi Tel Aviv

9. pozicija na tabeli

9 pobeda i 8 poraza

1369 postignutih i 1388 primljenih poena

Makabi je u prošlom kolu "pregažen" u Madridu od strane Reala, šutirali su 6/32, odnosno 19% za tri, 21/44 za dva poena i 5/10 slobodna bacanja...

Kao što smo u najavi sezone i pretpostavili, Makabi je promenio veliki broj igrača, trenera, ali stil igre nije i kada god se "zapale" protivnicima neće biti lako.

Oni su uz Baskoniju najbolji domaćin, imaju sedam pobeda i samo jedan poraz koji je došao od Barselone pre nekih mesec dana, što je donekle i razumljivo da tu ekipu ne uspete da savladate.

Lorenzo Braun je njihov motor, setimo se samo prvog kola i duela sa Žalgirisom kada bi ih bivši plejmejker Kinan Evans razbio da se Braun nije "razgoropadio" i pokazao sav kvalitet koji poseduje.

Makabi u proseku postiže oko 80 poena, dok primaju oko 81 poen po meču. Jedna su od boljih skakačkih ekipa Evrolige, dok su jedni od najlošijih u šutu za tri poena, spadaju među boljim izvođačima slobodnih bacanja i jako malo gube lopte.

Dakle, ona tri trenerska čuvena faktora Makabi ispunjava, a treba još dodati da su najbolji u Evroligi po broju ofanzivnih skokova, a interesantno je da po meču ubacuju oko 30 koševa pa su ispred jnih samo Olimpijakos, Baskonija i Fenerbahče.

Oslanjaju se na već pomenutog Lorenza Brauna koji je najbolji poenter i asistent tima, dok je Džoš Nibo taj koji je zadužen za skokove, ali pomoć ima u Bonziju Kolsonu koji je jedan od boljih skorera takmičenja, pa i Aleksu Pojtresu, Džerelu Martinu...

Makabi posle prvog preseka ima u rukama kartu za plej-of, a svi znamo koliko dugo "Viva Menora" čeka jednu takvu utakmicu. U narednom, 18. kolu će se tamo igrati duel sa beogradskim Partizanom što je ovdašnjoj publici sigurno interesantno...

Olimpijakos Atina

1. pozicija na tabeli

11 pobeda i 6 poraza

1473 postignuta poena i 1312 primljenih

Olimpijakos je prošle godine došao do završnog turnira Evrolige, a na Fajnal Foru u Beogradu su uz ogromnu podršku svojih navijača umalo šokirali Efes i otišli u finale, ali kako je već rečeno Micić to nije dozvolio.

Potom su poraženi i od Barselone u meču za treće mesto i ostali bez medalje, ali su mogli da budu ponosni na sve što su pružili. Bugarski reprezentativac Saša Vezenkov je odigrao odličan turnir, a i generalno sezonu i bio jedan od MVP kandidata.

Nedavno je Saša Vezenkov potpisao novi ugovor sa Olimpijakosom i za atinske crveno-bele igraće do 2025. godine umesto do 2024. godine i zarađivaće 1,8 miliona evra po sezoni bez opcije odlaska u NBA.

Olimpijakos je možda i najbolja ekipa u Evroligi u ovoj polusezoni, a trenutno dele prvo mesto sa Baskonijom, Real Madridom, Barselonom i Monakom.

Po broju indeksnih poena su suvereni vladari takmičenja sa 107,5. Po meču postižu 88,6 poena što je više od svih drugih timova Evrolige, takođe su prvi po broju ukradenih lopti, asistencijama, postignutim koševima (31 po meču), procentu šuta iz igre, procentu šutiranja slobodnih bacanja, dok su sedmi po najmanjem broju izgubljenih lopti.

Sve u svemu, vidi se da Jorgos Barcokas pod svojom komandom ima dobro podmazanu mašineriju, ali su i pokazali da su ranjivi što je Duško Ivanović sa Crvenom zvezdom znao kako da iskoristi i u dvorani Mira i prijateljstva odneo važnu pobedu.

Nije to bio jedini njihov kiks, poraženi su i od Valensije na istom terenu, Asvel im je takođe "uzeo meru", pa i Makabi i Efes i to je dovoljno upozorenje za crveno-bele da znaju odakle im opasnost preti kako bi pronašli put za ponavljanje prošlogodišnjeg uspeha ili možda da ga nadmaše.

Olimpijakos u 18. kolu gostuje Monaku koji posle poraza u Beogradu od Partizana ima želju da se vrati na vrh tabele, pa će ovaj njihov duel biti od izuzetno velike važnosti.

Kao što ste i sami videli, ove sezone je sve znatno skuplje nego ranije.

Panatinaikos Atina

16. pozicija na tabeli

6 pobeda i 11 poraza

1294 ubačenih poena i 1387 primljenih

Panatinaikos je takođe promenio dosta toga u svom timu počevši od trenera pošto su se za ovu sezonu odlučili za Dejana Radonjića koji je nakon osvojene šampionske titule u ABA Ligi i Kupu Radivoja Koraća otišao u nove izazove.

Nekada gigant evropske košarke je ove godine dosta varirao i promenio izgled tima, a pogotovo se tu misli na američkog košarkaša Dvejna Bejkona koga su doveli umesto Endrua Endruza koji će karijeru nastaviti u Budućnosti iz Podgorice.

Dejan Radonjić nije uspeo da izvuče maksimum iz ove ekipe iako je delovalo da će to uspeti. Sada je u crnoj seriji od pet uzastopnih poraza, i najlošija su gostujuća ekipa u takmičenju.

Izvode veliki broj slobodnih bacanja što je pozitivno, ali ih izvode katastrofalno loše i pretposlednji su u Evroligi u tom segmentu. Sasvim su solidni u skoku, dok su po broju asistencija u donjem domu i ono što je nekarakteristično za timove Dejana Radonjića prave veoma malo ličnih grešaka.

Nedavno je objavljeno da je crnogorski trener i bivši stručnjak Crvene zvezde dobio odrešene ruke i neograničeni budžet da popravi stanje u ekipi, pa ćemo videti za šta se to Dejan Radonjić odlučio i kako će u nastavku sezone njegov Panatinaikos izgledati.

Oni su u OAKA Areni izgubili od Partizana nakon sjajne partije Kevina Pantera, dok su u Beogradu nadigrali Crvenu zvezdu kada je na klupi i dalje sedeo Vladimir Jovanović.

Za sada ne deluje da će Panatinaikos nešto mnogo napredovati i uhvatiti voz za Top 8 Evrolige, ali tim koji ima takav potencijal ne treba otpisivati. Bejkon je najbolji poenter Evrolige sa 20,9 poena u proseku, a Derik Vilijams ima skoro 15 poena prosečno.

Papajanis, Ponitka i Gudaitis su igrači koje mnogi žele da vide u svojim timovima, a Radonjić ume da ih iskoristi... Treba istaći i jedan zanimljivi podatak, a to je da je Panatinaikos ove sezone odigrao najviše minuta u Evroligi.

Prosečno to izgleda 40,9 minuta.

Žalgiris Kaunas

8. pozicija na tabeli

9 pobeda i 8 poraza

1309 datih poena i 1319 primljenih

Za kraj, ostala je ekipa Žalgirisa. Kao što ste videli, Kaunas je nedavno dobio organizaciju završnog turnira Evrolige, pošto su kao i Beograd košarkaški grad očekujemo vrhunsku atmosferu.

Videćemo kakve su šanse da Žalgiris pred svojim navijačima zaigra Fajnal For, a poslednji put su igrali u Beogradu 2018. godine kada ih je sa klupe predvodio Šarunas Jasikevičijus, a na pleju bio Vasilije Micić, pa Kevin Pangos, Beno Udrih uz Aksela Tupana, Brendana Dejvisa, Jankunasa, Erona Vajta...

Sada nemaju baš ovoliko snažan tim, ali su uspeli da se prilično nadograde u odnosu na prethodnih nekoliko sezona, a dosta toga je išlo na ruku Kinanu Evansu koji je zbog teške povrede završio sezonu.

Umesto Evansa je u tim došao još jedan američki bek, Ajzea Tejlor koga je otpustio Anadolu Efes, a u turski tim je stigao da zameni Šejna Larkina.

Zvanično je objavljeno da je Ahile Polonara novo pojačanje Žalgirisa, ali je takođe pre toga javljeno da je italijanski krilni centar sve dogovorio sa Crvenom zvezdom koja je pod sankcijama zbog finansijskih prekršaja i ne može da registruje nove igrače.

Možda je i to bio razlog da Italijan odabere Litvaniju. Sve u svemu i bez Polonare je Žalgiris prilično opasan tim kako ofanzivno tako i defanzivno. Oni su uspeli da pobede Fenerbahče u 17. kolu što nikako nije mala stvar.

Po broju skokova je Žalgiris u samom vrhu Evrolige iza Real Madrida i berlinske Albe, dok su samo Makabi, Bajern i Monako uhvatili više ofanzivnih skokova od njih.

Žalgiris ne pravi mnogo faulova, ali zato gubi mnogo lopti – čak 13 po utakmici, dok igraju na nešto manje poseda sa oko 77 poena koliko postižu i primaju po susretu, a pogledajte im i koš razliku: -10 nakon 17 mečeva.

Ne ističu se po procentu šuta, ni za 2 ni za 3 ni sa linije za slobodna bacanja i ukoliko sa Tejlorom i Polonarom to makar malo poprave neće se niko radovati Žalgirisu u eventuelnoj borbi za F4.

U narednoj podeli ćete čitati ostatak Evroligaša i njihov uspeh nakon 17 odigranih kola u Evroligi u režiji kolege Petra Tadića, dok ćemo Partizan i Crvenu zvezdu u posebnim tekstovima analizirati.

Za sada se vidi koliko je sve neizvesno i napeto i da je razlika između prvoplasiranog Olimpijakosa i poslednjeplasirane Albe samo šest pobeda što je rečeno na početku teksta.

Videli ste i sami šta kaže statistika koliko je Olimpijakos dominantan i kvalitetan, videli ste koliko imaju kvalitetnih igrača koji mogu da igraju maltene bilo gde na planeti.

Ipak, borba je ljuta i u njoj niko nije bezbedan.

Stefan Nikolić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

prethodna strana 1 / 4 sledeca idi na stranu