Na račun Komercijalne banke pre nekoliko dana je leglo 70 miliona evra koje je uplatila Evropska banka za obnovu i razvoj, koja je zauzvrat dobila 25 odsto udela u vlasništvu nad tom bankom. Time je Komercijalna banka postala lider po vrednosti kapitala u zemlji, a nedavno je objavila i da su joj klijenti poverili pola milijarde evra devizne štednje, što čini blizu četvrtine ukupne devizne štednje u zemlji.Istovremeno sa objavljivanjem njihovih poslovnih uspeha, neke banke su svojim klijentima počele da šalju pisma sa obaveštenjem da povećavaju kamate na buduće, ali i već plasirane kredite. “Mi nismo, niti planiramo povećavanje kamata na kredite koje smo odobrili. To bi bilo neozbiljno, a mi se trudimo da budemo ozbiljna banka”, kaže za B92 predsednik Komercijalne banke Ivica Smolić. B92: Ova suma od 500 miliona evra deluje impozantno, ipak kolika vam je dinarska štednja? Ivica Smolić: Nekih pet odsto prema tih 500 miliona evra. Naravno, više bih i ja voleo da je u dinarima, ali dugo će u našem mentalitetu ostati želja da se štedi u evrima. Nije svako prošao inflaciju koju su osetili građani Srbije, tako da on i ne može da u celini ovo razume. Ali, mi razumemo. Priznaćete da je bolje da imamo štednju u evrima, nego da nemamo štednju uopšte. Sad je Narodna banka Srbije povukla prvi potez za popularizovanje štednje u dinarima, emitovanjem dinarskih štednih zapisa, gde je sasvim dobar odziv građana. Prva emisija je gotovo rasprodata u kompletnom iznosu od milijardu dinara. Sad je u toku već druga emisija, a u pripremi su i naredne. B92: Prinos na državne obveznice, odnosno obveznice NBS ne bi trebalo da bude mnogo visok jer rizik naplate praktično ne postoji. Ovde je obrnuto, iako je rizik nizak, prinos je prilično velik. Čak nijedna banka nije ponudila sličan prinos? I. Smolić: Dva su osnovna razloga što niko nije pratio NBS. Prvi je što komercijalne banke imaju obavezu izdvajanja obavezne rezerve na iznos dinarske štednje u procentu od 18 odsto, dok NBS nema tu obavezu. Postoje još i odgovarajući tehnički i administrativni troškovi koje NBS nema. B92: Ali da li to, iako je namera plemenita, ne postavlja u neku ruku finansijski sistem naglavce? I. Smolić: Moje mišljenje je da je ta kamata previsoka i da upravo iz tog razloga banke nisu mogle da zadrže korak i eventualno preuzmu deo tog posla koji je pokrenula NBS. B92: Da li je tačno da je bolje štedeti u tim dinarskim zapisima NBS nego položiti evre u banku? Priča se da strani bankari koji reklamiraju štednju u svojim bankama u evrima, kod vas kupuju dinarske štedne zapise za sebe... I. Smolić: Ne znam da li kupuju, nemamo listu kupaca, uostalom to je i poslovna tajna, ali sigurno je da svako ko zna da računa i može da predvidi neke ekonomske parametre na 6 meseci do godinu dana, da će da se opredeli za kupovinu ovih hartija. Prva emisija tih zapisa ima rok dospeća 26. juna i mislim da će ta kamata od 24 odsto na godinu dana, da donese 8 do 9 odsto zarade na godišnjem nivou, u odnosu na ulog da je bio u evrima pre 6 meseci. B92: Istovremeno je i dinar malo ojačao prema evru? I. Smolić: Da, poslednjih dana je malo apresirao i nema nekih većih promena. To je još jedan razlog u prilog dinarske štednje.B92: Uz priču o uspesima, najavili ste i kotaciju na Beogradskoj bezi do kraja septembra? I. Smolić: Da, ali to nije neka spektakularna vest. Banke su u obavezi da omoguće sekundarnu trgovinu njihovim akcijama na berzi. Komercijalna banka se prihvatila obaveze da nakon uplate EBRD u najdužem roku od 120 dana omogući kotaciju njenih akcija na Beogradskoj berzi. To se ne odnosi na novu emisiju akcija nego na omogućavanje trgovanja postojećim akcijama. B92: Da li očekujete da će biti nekih značajnijih pomeranja, odnosno trgovanja akcijama Komercijalne banke? I. Smolić: Mislim da neće biti velikih dešavanja jer je Komercijalna banka u specifičnoj situaciji u odnosu na druge banke. Akcionari Komercijalne banke znaju da će u naredne tri godine doći do značajnog rasta vrednosti akcija Komercijalne banke, jer je EBRD već dao 2,8 puta više za njih u odnosu na nominalnu vrednost, dok nakon tri godine očekujemo da će se na ovu uvećanu cenu akcija dobiti još 2,5 puta više. B92: Ministar finansija je svojevremeno najavljivao mogućnost inicijalne javne ponude akcija. Da li je to i dalje u planu? I. Smolić: Dogovor između naša dva najveća akcionara, Republike Srbije i EBRD je da se nakon tri godine organizuje inicijalna javna ponuda akcija (IPO) na Beogradskoj berzi. To znači da su obe strane preuzele obavezu da se to uradi na taj način. Još je daleko od toga da se utvrde konkretni elementi te ponude. Prvo moramo da angažujemo savetnika za IPO. B92: Zašto čekati tri godine? I. Smolić: Jako je bitno da banka pred IPO podigne svoje performanse i omogući višu cenu akcija, da zainteresuje više investitora. Često kod nas preskaču ovaj period od tri godine, ali IPO uopšte nije laka stvar. Morate da puno toga uradite da bi to uspelo i imalo smisla.B92: Koliki deo tržišta planirate da zauzmete u tom periodu od tri godine? I. Smolić: Naš cilj je, kao i kod mnogih drugih banaka, da zauzmemo tržišno učešće između 10 i 15 odsto tržišta. To učešće se inače ovde dosta jednostrano meri kao učešće bilansne aktive banke u odnosu na ukupnu bilansnu aktivu svih banka u Srbiji. Mi ne posmatramo samo ovaj pokazatelj, već čitav niz od bar 10 pokazatelja da bi se stekla prava slika o Banci. Ostale banke se uglavnom hvale najboljim pokazateljem kojeg imaju. Mi merimo i tržišno učešće i po pojedinim vrstama kredita. B92: Koliki ste sad kada se posmatra bilansna suma? I. Smolić: Držimo 9,8 odsto tržišta. B92: Ta priča o podizanju vrednosti kompanije pred neku vrstu prodaje koristi se za odlaganje privatizacije mnogih preduzeća. Lepo zvuči, ali ako je država u većini slučajeva bila loš menadžer, može li doći i do smanjenja vrednosti kompanije? I. Smolić: To je stvar odnosa menadžementa i vlade. Ukoliko menadžement trči u zagrljaj političarima, onda i firma loše prolazi. Ako menadžement ima jasan stav zašto nešto radi na toj relaciji, mogu da se urade izuzetne stvari. Mi smo, recimo, pravili SWOT anazlize (analiza prednosti i mana) gde smo naveli državu i kao pretnju i šansu, i kao prednost i kao slabost Komercijalne banke, sve zavisno od toga kako se država ponaša. Čudno je možda za Srbiju, ali sam siguran da je ovo, ako ne prvi put, onda možda najupečatljiviji slučaj da se država postavila profesionalno i gde ne postoji ta opasnost od politizacije... B92: Nije vam neko tražio kredit za „tetku“ ili „kuma“? I. Smolić: Apsolutno nije. Nema toga više. Ali to je prevshodno stvar menadženta. Političari uvek idu dokle mogu. Ako niste kao mendžaer subjektivno vezani za fotelju u kojoj sedite, onda nemate razloga da popuštate na nekim neprofesionalnim stvarima. B92: Poslednjih godina, odnosno otkako je došao ovaj menadžement, Komercijalna banka je morala da sanira dotadašnja rizična, tzv. «crvena potraživanja». Koliko vas je to koštalo? I. Smolić: Maja 2004. smo napravili detaljan presek kreditnog portfolija Komercijane banke, uz saradnju sa revizorskim kućama i konstatovali stvarno stanje. Ključni problem je bio kompenzacija kreditnog rizika koji je bio ogroman za banku ovog nivoa. U protekle dve godine za potencijalne gubitke Komercijalna banka je izvdvojila preko 66 miliona evra iz tekuće operativne dobiti. Komercijalna banka je banka sa najvećom operativnom dobiti tokom godine, ali onda smo izdvajali novac za pokriće kreditnog rizika i zato smo imali manju iskazanu dobit. Primera ima jako puno i maštoviti su... B92: Naprimer? I. Smolić: Komercijalna banka je imala nivo potraživanja preko 25 miliona evra koja nisu bili u knjigama banke! To je bilansna suma jedna manje banke!... B92: Kako se dobijaju takvi krediti? I. Smolić: To morate pitati prethodni menadžment, to su njihove tajne... B92: Strane banke daju velike sume novca pri kupovini domaćih banaka da bi ušle u mlado tržište koje će se tek razviti. Da li čekanjem može da se desi da cena banke padne? Možda se i rizik ulaganja u Srbiju poveća?I. Smolić: Mi smo sigurni da možemo u tri godine da povećamo performanse banke, jer je naša najveća prednost naš neiskorišćen potencijal. Mi smo banka sa najvećom deviznom štednjom, ali nismo banka sa najvećim obimom kredita prema sektoru stanovništva. Aktivni deo poslova sa stanovništvom, tj. kreditiranje, bio je zapostavljen do juna 2004. godine, jer je Banka tek tada krenula sa organizovanim nastupom prema sektoru stanovništva tako da postoje ogromne mogućnosti. Mi možemo samo da se još više razvijemo u te tri godine... B92: Imali ste tada najveću mrežu, kako niste radili sa stanovništvom? I. Smolić: Da, i sada imamo imamo mrežu od 275 lokacija, dok prva sledeća banka ima 100 lokacija manje. Ipak, ranije je poslovna politika bila usisavanje sredstava iz stanovništva i prebacivanje na korporativne kiljente. Tako je stvorena jedna disproporcija između izvora sredstava i strukture plasmana. Značajan izvor sredstava je bilo stanovništvo, ali je bilo gotovo zanemarljiv deo u aktivnim poslovima, tj. kreditiranju. Mi u ove protekle dve godine menjamo tu strukturu, konstantno. B92: Pomenuli ste da niste planirali povećanje kamata kao odgovor na mere centralne banke? I. Smolić: Odnos prema stanovništvu mora biti korektan. Nekorektan odnos vraća se kao bumerang. Ne radimo na kratak rok, niti tvrdimo da su naši krediti ni brzi ni laki. Kreditiranje je jedan ozbiljan obligacioni odnos izmedju banke i klijenta. Jednom prevaren klijent, ili jednom sakriven podatak prema klijentu, je velika opasnost za svaku banku. Moramo da naglasimo da tri poslednje odluke NBS vezane za klasifikaciju i obaveznu rezervu nisu prouzrokovale nijednu promenu u našoj poslovnoj politici prema stanovništvu. A sve zato jer je Komercijalna banka formirala svoje proizvode na bazi ekonomske i bankarske logike, osmišljeno, na srednji rok, a ne ad hoc. Odluke NBS je prihvatila kako fiksni faktor okruženja. Dakle, nismo bazirali proizvode samo na odlukama NBS, jer nismo želeli da se igramo mačke i miša. Mi nismo korigovali kamatne stope, jer je to najlošiji znak koji banka daje, naročito ako koriguje kamatne stope retroaktivno. Mi ne reagujemo na prvu loptu, na prve projekcije kretanja cena na malo i kursa, jer ako se to radi na kratak rok onda vi uvek kasnite ili za stopom inflacije, ili za kretanjem kursa. Jednostavno morate da imate jasan stav i istrpite neke pritiske. Mi smo imali kredite u dinarima, gde su oni bili neisplativi jer su kamate bile manje nego rast cena na malo. Ali nama je bitno da obaveze prema klijentima ispoštujemo. Ako bankar igra na srednji rok, ako radi ozbiljno, on uvek dobija.B92: Ali kad dobijete toliko novaca na štednju, sad je to pola milijarde evra, da li je to uvek znak za radost ili predstavlja i opterećenje? I. Smolić: Odnos prema štednji je neka čudna ljubav. S jedne strane komercijalne banke imaju obavezu izdvajanja devizne rezerve na štednju koja je trenutno veoma visoka, 40 odsto, a sa druge strane imaju obavezu osiguranja minimalnog iznosa depozita. Po tom osnovu će Komercijalna banka izdvojiti ove godine oko 165 miliona dinara samo na plaćanje premija osiguranja! A vi štediši morate dati njegovu kamatu. Sa druge strane, ako se gleda širi aspekt, neki korporativni identitet banke, onda je štednja najbolji istraživač tržišta, tu se vidi potencijal banke i percepcija stanovništva prema nekoj banci. Mi imamo pozitivan stav stanovništva prema Komercijalnoj banci i samo to treba da iskoristimo na aktivnoj strani. B92: Šta mislite o podizanju stope obavezne rezerve koju NBS posebno oštro uvodi na novac koji dolazi iz inostranstva? I. Smolić: Strane banke su pre nekoliko godina bile u prednosti u odnosu na nas. Početnih par godina poslovanja nisu imale obaveznu rezervu na kreditiranje iz inostranstva, stopa je bila nula. Tada je naš najznačajniji izvor bila štednja stanovništva na koju je obavezna rezerva bila 50 odsto. Tako smo bili u startu hendikepirani u odnosu na strane banke. Nismo mogli da se adekvatno zadužujemo u inostranstvu kao oni zbog kreditnog rejtinga zemlje i zbog neraščišćenih odnosa sa Londonskim i Pariskim klubom. A i kad bi uspeli, to bi bilo skupo. Tih godina smo radili u okruženju koje imamo. Sada su ti uslovi lagano promenjeni i sad Komercijalna banka nije u nekoj povlašćenoj poziciji nego su banke dovedene u jednu ravan. Nama je drago da je uopšte to ikada urađeno. Milan Obradović