“Dovedi Amerikanca i završio si posao” – ali šta posle?
Evolucija košarke traži da svaki tim ima igrače ekstremne energije, brzih rešenja i lucidnosti u eri kada delovi sekunde mogu pobednika da načine tragičarom.
“Dovedi Amerikanca i završio si posao” – ali šta posle?
Evolucija košarke traži da svaki tim ima igrače ekstremne energije, brzih rešenja i lucidnosti u eri kada delovi sekunde mogu pobednika da načine tragičarom.
Zatvorite ovde celokupan tekst članka
Nacionalne selekcije koje se odluče za “minut pire” varijantu umesto negovanja kulture i poštovanja davno ustaljenih principa često ne uspeju da isplivaju na tom talasu.
Pojedini igrači im donesu toliki kvalitet da kasnije, kada njihov entuzijazam više ne bude toliki, ne postoji niko ko će da nastavi priču. Paradoksalno, ekstremni kvalitet bez kontinuiteta ubija budućnost.
U nastavku ćemo govoriti o dva slučaja, onome što se dogodilo Rusiji i situaciji kroz koju je prošla Makedonija, a u finišu ćemo se osvrnuti na to koje reprezentacije su se odlučile za “instant varijantu”.
Sa jedne strane Hari Truman, Dvajt Ajzenhauer, Lindon Džonson, RIčard Nikson, Džon Kenedi... Sa druge Staljin, Nikita Hruščov, Leonid Brežnjev, Jurij Andropov... A između njih jedan čovek, Džon Robert Holden.
Hladni rat je okončan 1991. godine, ali, kako to obično biva u ovakvom svetu, tenzije nastavljaju da tinjaju desetinama godina, često stvarajući atmosferu netrpeljivosti, tihe mržnje, animoziteta i odbacivanja.
Džej Ar Holden je naterao Vladimira Putina da navija za jednog Amerikanca, da slavi njegov pogodak u poslednjoj sekundi finalne utakmice Evrobasketa 2007. godine protiv Španije kojim je momak rođen u Pitsburgu na Crveni trg doneo trofej čekan 22 godine.
Ako je nešto uspevala sovjetska košarka, to je da jednu generaciju iscrpi do kraja, pa onda pređe u nekakav proces tranzicije. Postsovjetski tim je osvojio dva srebra iz prva dva pokušaja, a labudova pesma jedinice Sergeja Bjelova otpevana je 1999. godine.
Taj Evrobasket je okonačan na šestom mestu, ništa bolje se nije prošlo ni u narednih šest godina, propušten je i Mundobasket 2006, međutim ključni potez dogodio se godinu dana ranije. Holden nije znao ruski, ćirilica mu je bila jednaka hijeroglifima, ali je već igrao u CSKA i veoma dobro se prilagodio evropskoj košarci.
Ukazom Vladimira Putina Holden je postao Rus, a nacionalni tim konačno plejmejkera koji u rukama ima i asistencije i poene. Zbornaja komanda je pronašla svoju glavu u Holdenu, ruku i nogu koje mogu svašta da urade bilo je na pretek, međutim nije na vidiku bilo domaćeg “keca“ koji ume sam da povuče ekipu ka vrhu.
Џон Роберт Холден
Sa jedne strane Hari Truman, Dvajt Ajzenhauer, Lindon Džonson, RIčard Nikson, Džon Kenedi... Sa druge Staljin, Nikita Hruščov, Leonid Brežnjev, Jurij Andropov... A između njih jedan čovek, Džon Robert Holden.
Hladni rat je okončan 1991. godine, ali, kako to obično biva u ovakvom svetu, tenzije nastavljaju da tinjaju desetinama godina, često stvarajući atmosferu netrpeljivosti, tihe mržnje, animoziteta i odbacivanja.
Džej Ar Holden je naterao Vladimira Putina da navija za jednog Amerikanca, da slavi njegov pogodak u poslednjoj sekundi finalne utakmice Evrobasketa 2007. godine protiv Španije kojim je momak rođen u Pitsburgu na Crveni trg doneo trofej čekan 22 godine.
Ako je nešto uspevala sovjetska košarka, to je da jednu generaciju iscrpi do kraja, pa onda pređe u nekakav proces tranzicije. Postsovjetski tim je osvojio dva srebra iz prva dva pokušaja, a labudova pesma jedinice Sergeja Bjelova otpevana je 1999. godine.
Taj Evrobasket je okonačan na šestom mestu, ništa bolje se nije prošlo ni u narednih šest godina, propušten je i Mundobasket 2006, međutim ključni potez dogodio se godinu dana ranije. Holden nije znao ruski, ćirilica mu je bila jednaka hijeroglifima, ali je već igrao u CSKA i veoma dobro se prilagodio evropskoj košarci.
Ukazom Vladimira Putina Holden je postao Rus, a nacionalni tim konačno plejmejkera koji u rukama ima i asistencije i poene. Zbornaja komanda je pronašla svoju glavu u Holdenu, ruku i nogu koje mogu svašta da urade bilo je na pretek, međutim nije na vidiku bilo domaćeg “keca“ koji ume sam da povuče ekipu ka vrhu.
Na prvom šampionatu 2005. godine je “divljao“, preko 12 poena po utakmici, završavao je skoro svaki treći napad, Rusija se iz Srbije vratila kao osmoplasirana, ali je ono najbolje tek sledilo. Andrej Kirilenko je od starta, od meča sa Srbijom pokazao da sa njim nema šale kada je stopostotno spreman, Viktor Hrijapa je igrao kao nikada pre, ali je trebalo izboriti se sa Španijom.
Niko od njih dvojice nije hteo da uzme loptu u poslednjem napadu, na +1 za “Crvenu furiju“. Komanda se oslonila na Holdena. Do tada je ubacio šest poena, imao četiri promašaja u šutu za tri, svega po jedan skok i asistenciju za 39 minuta. Poslao je Kalderona gde ovaj nije želeo, šutirao pomalo bojažljivo, lopta je skakutala po obruču, ali nije htela napolje. Holden je Rusiji doneo zlato.
Olimpijske igre u Pekingu su prošle katastrofalno, Rusija je završila takmičenje već u prvoj rundi, Holden je odigrao solidno, više za svoju dušu, ali je ključ ono što je iza njega ostalo. Amerikanac je naslednici sovjetskog stila košarke doneo brzinu, naučio je kako da igra modernu košarku, a gde je on stao trebalo je da nastave Vitalij Fridzon, Aleksej Šved...
Tračak nade se pojavio tri godine posle Pekinga, osvojena je bronza na Evrobasketu u Litvaniji, potom istovetno odličje je stiglo u Moskvu iz Londona, a onda je usledio potop. Šved, Bikov... Ispostavilo se da je Rusija nema lidera na terenu, nema igrača Holdenovog tipa, koji bi znao kada treba da promeni ritam i razdrma ekipu kad se uđe u krizu.
Visoki igrači nisu nikako mogli da budu mlađi, redom su se polako gasili Savrašenko, Liholitov, na kraju i Kirilenko i Hrijapa. Trebalo je njima servirati dobre lopte, znati kada su upotrebljivi, a kada nisu. Ispostavilo se da je Holden bio poslednji koji je umeo to da uradi.
Sadašnjom ruskom reprezentacijom sa mesta “jedinice“ komanduje Anton Ponkrašov koji za Holdenovog vakta u CSKA nije mogao ni da pomisli da će mu biti dodeljena uloga plejmejkera. Zbog brojnih otkaza, a i zbog evidentnog manjka talenta na spoljnim pozicijama, Rusija će biti jedan od autsajdera predstojećeg šampionata, možda i prvi put u svojoj istoriji.
Na prvom šampionatu 2005. godine je “divljao“, preko 12 poena po utakmici, završavao je skoro svaki treći napad, Rusija se iz Srbije vratila kao osmoplasirana, ali je ono najbolje tek sledilo. Andrej Kirilenko je od starta, od meča sa Srbijom pokazao da sa njim nema šale kada je stopostotno spreman, Viktor Hrijapa je igrao kao nikada pre, ali je trebalo izboriti se sa Španijom.
Niko od njih dvojice nije hteo da uzme loptu u poslednjem napadu, na +1 za “Crvenu furiju“. Komanda se oslonila na Holdena. Do tada je ubacio šest poena, imao četiri promašaja u šutu za tri, svega po jedan skok i asistenciju za 39 minuta. Poslao je Kalderona gde ovaj nije želeo, šutirao pomalo bojažljivo, lopta je skakutala po obruču, ali nije htela napolje. Holden je Rusiji doneo zlato.
Olimpijske igre u Pekingu su prošle katastrofalno, Rusija je završila takmičenje već u prvoj rundi, Holden je odigrao solidno, više za svoju dušu, ali je ključ ono što je iza njega ostalo. Amerikanac je naslednici sovjetskog stila košarke doneo brzinu, naučio je kako da igra modernu košarku, a gde je on stao trebalo je da nastave Vitalij Fridzon, Aleksej Šved...
Tračak nade se pojavio tri godine posle Pekinga, osvojena je bronza na Evrobasketu u Litvaniji, potom istovetno odličje je stiglo u Moskvu iz Londona, a onda je usledio potop. Šved, Bikov... Ispostavilo se da je Rusija nema lidera na terenu, nema igrača Holdenovog tipa, koji bi znao kada treba da promeni ritam i razdrma ekipu kad se uđe u krizu.
Visoki igrači nisu nikako mogli da budu mlađi, redom su se polako gasili Savrašenko, Liholitov, na kraju i Kirilenko i Hrijapa. Trebalo je njima servirati dobre lopte, znati kada su upotrebljivi, a kada nisu. Ispostavilo se da je Holden bio poslednji koji je umeo to da uradi.
Sadašnjom ruskom reprezentacijom sa mesta “jedinice“ komanduje Anton Ponkrašov koji za Holdenovog vakta u CSKA nije mogao ni da pomisli da će mu biti dodeljena uloga plejmejkera. Zbog brojnih otkaza, a i zbog evidentnog manjka talenta na spoljnim pozicijama, Rusija će biti jedan od autsajdera predstojećeg šampionata, možda i prvi put u svojoj istoriji.
Ako je odluka Moskve da angažuje Amerikanca, aktivnog člana CSKA bila iznenađujuća samo sa političkog aspekta, onda je želja Skoplja da Lesteru Mekejlebu da na upravu košarkašku reprezentaciju Makedonije bila paradoksalna na više nivoa.
Njemu nije bio dovoljan skoro 21 poen po utakmici za koledž Nju Orleans da nađe sebi mesto u NBA ligi, 2008. nijedan klub nije želeo da ga uzme na draftu. Zamerano mu je to što je prenizak i što ima lošu mehaniku šuta.
Put u turski Mersin mu se isplatio, sjajno je odigrao sezonu, a to su primetili pravi ljudi. Čelnici KK Partizan su u najavi sezone 2009/10 istakli da je cilj pomlađivanje ekipe, dovedeni su Sinovec, Veseli, Mitrović, Đekić, ali je “kec” poveren strancu o kome se tada veoma malo znalo.
Sjajna sezona krunisana odlaskom na F4 Evrolige u Parizu omogućila je velikom broju igrača tadašnjeg Partizanovog tima dobre pozicije na tržištu. Aleks Marić je krenuo put Panatinaikosa, Jan Veseli je bio pred vratima NBA, a Bo je stigao u Montepaski.
U međuvremenu, iz Skoplja je stigla bombastična vest da je omaleni plej prihvatio ponudu Košarkaškog saveza i da će sa Perom Antićem predvoditi makedonsku reprezentaciju na Evropskom prvenstvu u Litvaniji.
U njegovoj karijeri sve je teklo po planu, zabeležio je drugi uzastopni F4 Evrolige, nastavio da osvaja titule, a energija koju je nosio sa sobom preplavila je makedonsku košarkašku javnost, koja je jedva čekala da vidi da li je konačno pronađen pravi stranac. Prethodni eksperiment sa Džeremajom Mesijem nije uspeo.
Antić-Gečevski-Mekejleb, to je bio trio koji je kroz kvalifikacije uspeo da obezbedi mesto Makedoniji na smotri najboljih evropskih reprezentacija. Bo je briljirao, ubacivao je i preko 30 poena. Činilo se da može i više, a “Lavovi” su delovali najspremnije ikada.
Od osamostaljenja, do 2011. godine Makedonija je na velikim takmičenjima učestvovala samo dva puta i to u razmaku od 10 godina, 1999. su Vrbica Stefanov, Vlado Ilievski, Gjorgi Čekovski zauzeli 13.mesto, a 2009. predvođeni srpskim trenerom Jovicom Arsićem Makedonci su skočili četiri pozicije više.
Бошко Мекејлебовски
Ako je odluka Moskve da angažuje Amerikanca, aktivnog člana CSKA bila iznenađujuća samo sa političkog aspekta, onda je želja Skoplja da Lesteru Mekejlebu da na upravu košarkašku reprezentaciju Makedonije bila paradoksalna na više nivoa.
Njemu nije bio dovoljan skoro 21 poen po utakmici za koledž Nju Orleans da nađe sebi mesto u NBA ligi, 2008. nijedan klub nije želeo da ga uzme na draftu. Zamerano mu je to što je prenizak i što ima lošu mehaniku šuta.
Put u turski Mersin mu se isplatio, sjajno je odigrao sezonu, a to su primetili pravi ljudi. Čelnici KK Partizan su u najavi sezone 2009/10 istakli da je cilj pomlađivanje ekipe, dovedeni su Sinovec, Veseli, Mitrović, Đekić, ali je “kec” poveren strancu o kome se tada veoma malo znalo.
Sjajna sezona krunisana odlaskom na F4 Evrolige u Parizu omogućila je velikom broju igrača tadašnjeg Partizanovog tima dobre pozicije na tržištu. Aleks Marić je krenuo put Panatinaikosa, Jan Veseli je bio pred vratima NBA, a Bo je stigao u Montepaski.
U međuvremenu, iz Skoplja je stigla bombastična vest da je omaleni plej prihvatio ponudu Košarkaškog saveza i da će sa Perom Antićem predvoditi makedonsku reprezentaciju na Evropskom prvenstvu u Litvaniji.
U njegovoj karijeri sve je teklo po planu, zabeležio je drugi uzastopni F4 Evrolige, nastavio da osvaja titule, a energija koju je nosio sa sobom preplavila je makedonsku košarkašku javnost, koja je jedva čekala da vidi da li je konačno pronađen pravi stranac. Prethodni eksperiment sa Džeremajom Mesijem nije uspeo.
Antić-Gečevski-Mekejleb, to je bio trio koji je kroz kvalifikacije uspeo da obezbedi mesto Makedoniji na smotri najboljih evropskih reprezentacija. Bo je briljirao, ubacivao je i preko 30 poena. Činilo se da može i više, a “Lavovi” su delovali najspremnije ikada.
Od osamostaljenja, do 2011. godine Makedonija je na velikim takmičenjima učestvovala samo dva puta i to u razmaku od 10 godina, 1999. su Vrbica Stefanov, Vlado Ilievski, Gjorgi Čekovski zauzeli 13.mesto, a 2009. predvođeni srpskim trenerom Jovicom Arsićem Makedonci su skočili četiri pozicije više.
Sve to im nije davalo gotovo nikakvu pažnju javnosti pred šampionat u Litvaniji, ali javnost nije na vreme ozbiljno shvatila jednog momka. U sve četiri utakmice grupne faze Mekejleb je bio najefikasniji, zabeležene su tri pobede, jedan poraz posle produžetaka, a svaki meč Makedonaca bio je pravi spektakl pošto se sve igralo na jednu loptu, koju je, po pravilu, na kraju u koš ubacivao đak Univerziteta Nju Orleans.
Istorija je ispisana 14. septembra 2011. godine. Prepuna Žalgiris Arena je bila uverena da za domaće nema zime. Tako nije mislio Mekejleb. U finišu utakmice promašio je polaganje za dva, srećno se lopta odbila do Stojanovskog, ovaj ju je brže bolje prosledio Amerikancu oko koga su se našla trojica Litvanaca.
Rešenje majstora – lagan pas za Vladu Ilievskog, pogođena trojka i osiguran plasman u četvrtfinale.
Bivši igrač Partizana je već dobio novo ime i prezime, preko noći je postao Boško Mekejlebovski, a za svega tri godine postigao je 543 poena i upisao svoje ime na peto mesto večne liste strelaca makedonske reprezentacije.
U Litvaniji je ubacio najviše poena od svih košarkaša, ali je po procentu završio na drugoj poziciji, iza Tonija Parkera koji je odigrao meč manje.
Kada se očekivalo da Bo nastavi u tom ritmu stigao je u Fenerbahče Ulker, ali se tu, u najmanju ruku, nije najbolje snašao i uklopio u sistem Željka Obradovića. Potom je usledilo i Evropsko prvenstvo u Sloveniji, gde se Makedoncima vratilo bukvalno sve.
Dve godine ranije pobeđivali su košem razlike, u Sloveniji su gubili poenom, a jedini trijumf u grupi zabeležili su protiv Srbije. Revanširali su se i Litvanci, Mekejleb nije više bio onaj isti i njegova ekipa je morala kući već posle prve runde.
Tu je bio kraj. Njegova karijera krenula je strmoglavim padom, stizale su povrede, ali i loša rešenja u izboru klubova. Oprostio se i od Makedonije koja na ovogodišnji Evrobasket ide s jednim strancem, Ričardom Hendriksom na poziciji centra, ali ja “kecu” ostaje vremešni Ilievski...
U kombinaciji sa haosom koji je nastao otpuštanjem selektora Aleksandra Džikića, “Lavovima” se ne piše dobro. Bar dok ne nađu novog Mekejleba ili bar nekog svog, domaćeg beka da vrati žar makedonskoj košarci koji je raspalio bivši osvajač trofeja Alfonso Ford za najboljeg poentera Evrolige.
Sve to im nije davalo gotovo nikakvu pažnju javnosti pred šampionat u Litvaniji, ali javnost nije na vreme ozbiljno shvatila jednog momka. U sve četiri utakmice grupne faze Mekejleb je bio najefikasniji, zabeležene su tri pobede, jedan poraz posle produžetaka, a svaki meč Makedonaca bio je pravi spektakl pošto se sve igralo na jednu loptu, koju je, po pravilu, na kraju u koš ubacivao đak Univerziteta Nju Orleans.
Istorija je ispisana 14. septembra 2011. godine. Prepuna Žalgiris Arena je bila uverena da za domaće nema zime. Tako nije mislio Mekejleb. U finišu utakmice promašio je polaganje za dva, srećno se lopta odbila do Stojanovskog, ovaj ju je brže bolje prosledio Amerikancu oko koga su se našla trojica Litvanaca.
Rešenje majstora – lagan pas za Vladu Ilievskog, pogođena trojka i osiguran plasman u četvrtfinale.
Bivši igrač Partizana je već dobio novo ime i prezime, preko noći je postao Boško Mekejlebovski, a za svega tri godine postigao je 543 poena i upisao svoje ime na peto mesto večne liste strelaca makedonske reprezentacije.
U Litvaniji je ubacio najviše poena od svih košarkaša, ali je po procentu završio na drugoj poziciji, iza Tonija Parkera koji je odigrao meč manje.
Kada se očekivalo da Bo nastavi u tom ritmu stigao je u Fenerbahče Ulker, ali se tu, u najmanju ruku, nije najbolje snašao i uklopio u sistem Željka Obradovića. Potom je usledilo i Evropsko prvenstvo u Sloveniji, gde se Makedoncima vratilo bukvalno sve.
Dve godine ranije pobeđivali su košem razlike, u Sloveniji su gubili poenom, a jedini trijumf u grupi zabeležili su protiv Srbije. Revanširali su se i Litvanci, Mekejleb nije više bio onaj isti i njegova ekipa je morala kući već posle prve runde.
Tu je bio kraj. Njegova karijera krenula je strmoglavim padom, stizale su povrede, ali i loša rešenja u izboru klubova. Oprostio se i od Makedonije koja na ovogodišnji Evrobasket ide s jednim strancem, Ričardom Hendriksom na poziciji centra, ali ja “kecu” ostaje vremešni Ilievski...
U kombinaciji sa haosom koji je nastao otpuštanjem selektora Aleksandra Džikića, “Lavovima” se ne piše dobro. Bar dok ne nađu novog Mekejleba ili bar nekog svog, domaćeg beka da vrati žar makedonskoj košarci koji je raspalio bivši osvajač trofeja Alfonso Ford za najboljeg poentera Evrolige.
Eksperimentima sa američkim igračima najviše su se bavili Crnogorci. Sve je krenulo Omarom Kukom, koji je imao sličan put Mekejlebu, međutim sa lošijim rezultatima, kako u Srbiji, tako i u inostranstvu.
Nesumnjivo kvalitetan igrač nije se dugo zadržao, a čelnici crnogorske košarke imali su njuh koga treba angažovati.
U jednom momentu na spisku su se nalazila dva nestvarno dobra igrača, Tajris Rajs, MVP F4 Evrolige koji je osvojio Makabi i Tejlor Ročesti, prošle sezone jedan od najboljih igrača najkvalitetnijeg evropskog košarkaškog takmičenja.
Ni sa jednim ni sa drugim Crna Gora nije mogla ništa kvalitetno da uradi, a poslednji fijasko doživljen je u kvalifikacijama za predstojeće takmičenje, kada su Holanđani još jednom dolazali da je košarka timski, a ne sport grupe individualaca.
U velikom problemu i dalje se nalazi Hrvatska, Donte Drejper je uradio šta je trebalo da uradi, obezbedio pasoš zemlje članice Evropske unije, sva vrata evropskih liga su za njega otvorena, a prostor da to učini dobio je i Oliver Lafajet.
Problem za Hrvatsku – Lafajet se povredio, Drejper je rehabilitovan, međutim ljudi u Zagrebu bi konačno mogli da shvate da imaju pregršt talenta u svojim mladim igračima s kojima treba pravilno raditi da ne bi postali propale investicije poput Ukića, Popovića...
Na pojačavanje snaga odlučili su se i Česi. Nesuđena zvezda Crvene zvezde Telekom Blejk Šilb obezbedio je državljastvo i biće rame uz rame sa Janom Veselim i Jiržijem Velšom.
Ipak, najviše pažnje će biti usmereno u novog Turčina, Bobija Diksona koji je promenio ime u Ali Muhamed i biće lider Turaka na šampionatu, posle fantastične sezone krunisane titulom sa Pinar Karšijakom.
Nova lica će imati Poljska i Belgija, sa jedne strane Ej Džej Sloter, sa druge Metju Lodžeski, Gruzini se uzdaju u Džejkoba Pulena, dok je “novi” Judžin Džeter u selekciji Ukrajine Džerom Rendl.
Eksperimentima sa američkim igračima najviše su se bavili Crnogorci. Sve je krenulo Omarom Kukom, koji je imao sličan put Mekejlebu, međutim sa lošijim rezultatima, kako u Srbiji, tako i u inostranstvu.
Nesumnjivo kvalitetan igrač nije se dugo zadržao, a čelnici crnogorske košarke imali su njuh koga treba angažovati.
U jednom momentu na spisku su se nalazila dva nestvarno dobra igrača, Tajris Rajs, MVP F4 Evrolige koji je osvojio Makabi i Tejlor Ročesti, prošle sezone jedan od najboljih igrača najkvalitetnijeg evropskog košarkaškog takmičenja.
Ni sa jednim ni sa drugim Crna Gora nije mogla ništa kvalitetno da uradi, a poslednji fijasko doživljen je u kvalifikacijama za predstojeće takmičenje, kada su Holanđani još jednom dolazali da je košarka timski, a ne sport grupe individualaca.
U velikom problemu i dalje se nalazi Hrvatska, Donte Drejper je uradio šta je trebalo da uradi, obezbedio pasoš zemlje članice Evropske unije, sva vrata evropskih liga su za njega otvorena, a prostor da to učini dobio je i Oliver Lafajet.
Problem za Hrvatsku – Lafajet se povredio, Drejper je rehabilitovan, međutim ljudi u Zagrebu bi konačno mogli da shvate da imaju pregršt talenta u svojim mladim igračima s kojima treba pravilno raditi da ne bi postali propale investicije poput Ukića, Popovića...
Na pojačavanje snaga odlučili su se i Česi. Nesuđena zvezda Crvene zvezde Telekom Blejk Šilb obezbedio je državljastvo i biće rame uz rame sa Janom Veselim i Jiržijem Velšom.
Ipak, najviše pažnje će biti usmereno u novog Turčina, Bobija Diksona koji je promenio ime u Ali Muhamed i biće lider Turaka na šampionatu, posle fantastične sezone krunisane titulom sa Pinar Karšijakom.
Nova lica će imati Poljska i Belgija, sa jedne strane Ej Džej Sloter, sa druge Metju Lodžeski, Gruzini se uzdaju u Džejkoba Pulena, dok je “novi” Judžin Džeter u selekciji Ukrajine Džerom Rendl.
Sve se svodi na istu priču-u sve se uključilo menadžerstvo koje bira kakvi profili igrača se traže na tržištu i to se forsira,čak i od igrača koji realno imaju predispozicije za nešto drugačije od traženog što rezultuje nazadovanjem igrača. To uništava evropsku košarku. Dalje,da bi napravio mladog kvalitetnog igrača potrebno je dosta godina škole i bar 2-3 godine kvalitetnog igranja za klub. Dakle,treba dosta vremena i novca da bi se dobio rezultat. Lakši način? Uzmi amere koji se rotiraju čak i na pola sezone i neka ti donese rezultat odmah. Mladog igrača čak i kad napraviš,čim odigra odličnu sezonu,po pravilu napusti klub zbog $. Zbog svega ovoga je sve manje kvalitetnih igrača u Evropi koji se zaista ostvare kao KOMPLETNI igrači što nije bio slučaj sa ranijim generacijama. Stranac u reprezentaciji - to će priuštiti selekcije koje nemaju kvalitet u timu,a pogotovo veliku tradiciju (Rusiju nikad neću razumeti bez obzira na rezultate). Izrael je najveći primer propasti evropske košarke-Makabi koji je dominantan isključivo zbog $ i stranaca u EL,a kao zemlja ima jednog ili dva prosečna reprezentativca. Sva sreća pa mi pikamo basket još dok smo u maminim stomacima i talenta nikad ne nedostaje,struka takođe odlična tako da nama stranci nikada neće biti potrebni.
(djuro81, 3. septembar 2015 14:41)
Ukić i Popović propale investicije?!?!!? Pa tko je godinama prvi plej Hrvatske ako ne Roko Ukić, koji nam često jede živce u napadu, ali je ukupno nezamjenjiv i nikad ne odbija reprezentaciju???
(Žuta tribina, 3. septembar 2015 11:49)
Pa i mi skupljamo sve valjane Crnogorce u svim sportovima. Kako smo osvojili zlato u zenskoj kosarci? Uzeli jednu Amerikanku i najbolje Crnogorke i eto zlata. Sta smo radili pre toga?
(Nikola, 3. septembar 2015 10:14)
11 igraca igra za dzabe jedan za velike pare? Idealno da se poremeti hemija ekipe. Da ne racunamo holena koji je prakticno rus, ibake koji je rodjeni spanac, sa izuzetkom mekejleba koji je doduse za velike pare odigrao fantasticno prvenstvo. Takvih igraca je jako malo. Zato na kraju medalje uzimaju Srbija, Francuska, Spanija Grcka Litvanija
(peruzzi, 3. septembar 2015 09:12)
Bo Mekejleb je mozda i jedini strani igrac koji se stvarno saziveo za repkom za koju igra. Igrao ja sa silnim zarom cak i vecim od ostalih reprezentativaca i to se veoma retko vidi. U makedoniji nakon uspeha u Litvaniji belezio se nazapamceni broj decaka koji se upisavali po raznim skolama i klubovima da trenjiraju basket. To znam jer sam bio svedok. Ali onda ostaje na kosarkaski savez da to nekako iskoristi. Mislim da je i cilj fibe sa dozvolom stranim igracima da igraju bio popularizacija ovog sporta. Ali po mom mishlenju to pravilo vise pocinje da steti i treba ga promeniti.
Danas je makedosnki selektor objavio da na eurobasket vodi Hendriksa koji kako on kaze na pripreme dosao sa viskom kila i totalno nespreman!!! Dok sa druge strane nije bilo mesta za 20 godisnjeg pleja iz skole Real Madrida, Magdevski. Sulodo, zar ne?
Selektori gledaju samo da procu malo bolje na turniru kojeg ucestvuju a za idninu boli ih briga.
(Dimce, 2. septembar 2015 17:28)
Mi preterujemo sa ovom pricom o americkim igracima u evropskim reprezentacijama. Jednostavno, mi smo jedistven sklop talenta, struke i kosarkaske tradicije, kakav ne postoji nigde vise u Evropi, sa izuzetkom Litvanije. Selekcije koje streme da nas nadmase to jedino mogu uraditi sa naturalizovanim igracima. Neka dovedu i LeBrona, sve ce ih stici kaznena ekspedicija petostrukih svetskih sampiona.
(Trollston, 2. septembar 2015 17:18)
Mislim da je koren problema svih nabrojanih reprezentacija u sistemu skolovanja. Mi imamo neverovatne trenere. Ivkovic, Pesic, Obradovici, Djordjevic...oni su samo vrh ledenog brega, kljuc je u trenerima koji motivisu klince da istraju i da pocnu da se bave time profesionalno. Mislim da to niko drugi nema, ako treba da brinemo, morali bi vise paznje na njih da obratimo, za pocetak, da novinari nekad navedu makar ime nekog trenera omladinske skole, a o intervjuu da na pricam. Bitno da u fudbalu dobijamo sve informacije i znamo i kako se ekonom zove, a kosarkaska smo zemlja. (Igor, 2. septembar 2015 17:14)
Ne znam u cemu je problem! Mozda u tome sto smo sa Mekejlebom bili nepobedivi za Srbiju, Hrvatku, Sloveniju? Sto smo pobedili Srbiju sa 25 razlike? Zao mi je, ali to se ne zaboravlja, pamtice se vecito. Sada imamo mlad tim, ali mozemo do osmine finala. A tamo je sve moguce. Medalje uzimaju Spanija, Francuska i Italija. Zivi bili pa videli!
Pozdrav od soncevoto Tetovo!
(Josko Martinoski,Tetovo, 2. septembar 2015 15:19)
Ne znam o cemu pricas makedonija je samo jedanput dobila srbiju sa 14 razlike i to je to i opet smo bili prvi u grupi a vi zadnji... Za ovih 25 godina sye bili samo jedanput 4 na evropskom prventsvu i to ce te da slavite narednih 100 godina za srbiju je to neuspjeh primjera radi. I kad kazes da je italija favorit za medalju onda pokazujes neznanje jer zaboravio na jedan tim kojem su prosle godine samo NBA vanzemaljci stali na put .... a za mekeleba zahvalite opet srbiji ili ti partizanu ... Puno pozdrvava iz srbije i
mozda dobijete holandiju da opet ne budete zadnji!
(jordan, 2. septembar 2015 16:18)
(Josko Martinoski,Tetovo, 2. septembar 2015 15:19)
Ti iz "soncevito Tetovo" da znas - vi Makedonci ste totalne kosarkaske analfabete. Toliko od mene!
(srednji bloker, 2. septembar 2015 16:13)
Radiš ono što situacija diktira. Prosto, bez Amera na pleju, i bar još jednog u prvoj petorci, nijedan tim nema šta da traži u Evroligi. To je jasno kao dan, valjda. Slično je i sa reprezentacijama, iako nisu bolji u procentima šuta, asistencijama i pregledu igre, crni plejmejkeri su neuporedivo brži, i tu je ta razlika.
(Šavija Alonso, 2. septembar 2015 15:53)
mislim da je ovo neresivo pitanje.
s jedne strane, svi je jasno da dovodjenje stranaca u reprezentaciju na duze staze steti reprezentaciji, zatvara mlade igrace i malo po malo, unistava taj sport.
s druge strane, ne mozete spreciti nekog ko ima pasos jedne zemlje da ravnopravno konkurise z reprezentaciju u bilo kom sportu. tu su izjave tipa "dok sam ja trener, stranac nece igrati" u najmanju ruku neumesne, on NIJE stranac, on je kao i svi mi koji smo rodjeni ovde.
bilo kako bilo, ne bi me iznenadilo da za 20-tak godina reprezentacije li;e na sve ve'i broj dana[njih reprezentacija u stonom tenisu :(
(crnobeli delija, 2. septembar 2015 15:46)
neznam sto se svi bune na ulaganje u ugraca u srbiji, kad se zna da u poslednjih 10 god sva ulaganja u mladjim kategorijama snose roditelji (srb, 2. septembar 2015 15:27)
Ne znam u cemu je problem! Mozda u tome sto smo sa Mekejlebom bili nepobedivi za Srbiju, Hrvatku, Sloveniju? Sto smo pobedili Srbiju sa 25 razlike? Zao mi je, ali to se ne zaboravlja, pamtice se vecito. Sada imamo mlad tim, ali mozemo do osmine finala. A tamo je sve moguce. Medalje uzimaju Spanija, Francuska i Italija. Zivi bili pa videli!
Pozdrav od soncevoto Tetovo!
(Josko Martinoski,Tetovo, 2. septembar 2015 15:19)
Dovoljno je pogledati Zvezdu, a ranije Partizan. Bez stranaca to su klubovi nivoa beton lige. Nema talenta ni na horizontu. Nama je glavni igrach Teodosic koji patike ne bi mogao nositi jednom Kici, Moki, Mirzi Delibashicu, Drazenu, I slichnima iz bivshe Juge. Teo je tipichan basketash, a ne kosharkash. To je pokazao I na finalnom turniru sa njegovim klubom, a I sa reprezentacijom. Jednostavno, kvaliteta vishe nema. Dizachi tegova, ali to nije ni blizu majstora pomenute igre.
Samo kada ih chovek vidi na slobodnim bacanjima, dovoljno je shvatiti o chemu se radi. Pa, ljudi "lome" table, a shut za 3 poena je tek urnebesna komedija. Ko pogodi obruch, najbolji je na parketu.
(zoran, 2. septembar 2015 15:17)
Amerikanci oduvek bili svemirci u kosarci po talentu,znanju sto je najbitnije po fizikalijama jer kod njih se dosta svodi na tome trcanju i resavanju ako je moguce za 14 u svakom napadu..Stoga zato igraju vaznu ulogu u klubovima kao u nekim reprezentacija jer nadomestuju neciji talenat sa brzinom i eksplozivnoscu u odnosu bele igrace iz svoji zemalja.
(Sportista, 1. septembar 2015 15:57)
Dovodjenje stranaca je za klubove, reprezentacija je skup najboljih igraca koje jedna zemlja ima. Neverovatna glupost je da se to dozvoljava, gubi takmicenje smisao...
(zare, 1. septembar 2015 10:38)
Za jedno 10-20 godina moze doci do toga da skoro sve reprezentacije dodju igraju sa amerima na EP jer nemanje igrac u svojim zemljama i kako manje kvaliteta od tih bi donelo slab prosek dok sa druge Amerikanci ulazu i stoga nikad nece biti u krizi barem sto se tice kosarke.
(no name, 1. septembar 2015 04:57)
Наравно да је и лакше и јефтиније уложити у Амера, него годинама улагати и стрпљиво радити са млађим узрастима.
Али колико ангажовање Амера може донети доброг, толико може донети и рђавог. рецимо, неком играчу који је играо у млађим узрастима, и који марљиво ради и којем национални грб нешто значи, затварате место, временом се и губи култ репрезентације, а и питање је таквом оријентацијом, какав ћете за последицу имати систем вредности.
Овде има још један проблем, који се мора нагласити. Већини тих Амера, поред квалитета и физикалија које поседују, без обзира да ли играју за клуб или репрезентацију, примарна је лична статистика, и све ће подредити личној статистици, зато се баш и неће претерано трудити и трошити енергију у одбрани јер то статистика ипак не бележи.
Зато су и реткост Амери који ће мање гледати статистику, и више се подредити колективу, ни "хрватски Амери" ни Амери у ЦГ нису баш ти који ће гинути за колектив. А од играча који ипак гледају да попуне статистичке рубрике, и иако знају бити атрактивни навијачаима, често слабе вајде.
Како год, ми немамо тих проблема. Надам се да ће тако и остати, за Србију требају да играју играчи којима је дрес Србије светиња.
(Divos, 31. avgust 2015 21:30)
Od kada se raspao SSSR, Rusija samo uz pomoć amera može do nekog odličja u košarci. Tužno, ali istinito. Tako će biti i na ovom prvenstvu.
(Garbage collector, 31. avgust 2015 14:27)
Mi se dobro držimo.. Lako je nama da pričamo kada mi imamo Tea :D
Srećom iz mladjih generacija se naziru dobri plejmejkeri.. (menjam nick, 31. avgust 2015 14:24)
Mi se dobro držimo.. Lako je nama da pričamo kada mi imamo Tea :D
Srećom iz mladjih generacija se naziru dobri plejmejkeri.. (menjam nick, 31. avgust 2015 14:24)
Dovodjenje stranaca je za klubove, reprezentacija je skup najboljih igraca koje jedna zemlja ima. Neverovatna glupost je da se to dozvoljava, gubi takmicenje smisao...
(zare, 1. septembar 2015 10:38)
Наравно да је и лакше и јефтиније уложити у Амера, него годинама улагати и стрпљиво радити са млађим узрастима.
Али колико ангажовање Амера може донети доброг, толико може донети и рђавог. рецимо, неком играчу који је играо у млађим узрастима, и који марљиво ради и којем национални грб нешто значи, затварате место, временом се и губи култ репрезентације, а и питање је таквом оријентацијом, какав ћете за последицу имати систем вредности.
Овде има још један проблем, који се мора нагласити. Већини тих Амера, поред квалитета и физикалија које поседују, без обзира да ли играју за клуб или репрезентацију, примарна је лична статистика, и све ће подредити личној статистици, зато се баш и неће претерано трудити и трошити енергију у одбрани јер то статистика ипак не бележи.
Зато су и реткост Амери који ће мање гледати статистику, и више се подредити колективу, ни "хрватски Амери" ни Амери у ЦГ нису баш ти који ће гинути за колектив. А од играча који ипак гледају да попуне статистичке рубрике, и иако знају бити атрактивни навијачаима, често слабе вајде.
Како год, ми немамо тих проблема. Надам се да ће тако и остати, за Србију требају да играју играчи којима је дрес Србије светиња.
(Divos, 31. avgust 2015 21:30)
Od kada se raspao SSSR, Rusija samo uz pomoć amera može do nekog odličja u košarci. Tužno, ali istinito. Tako će biti i na ovom prvenstvu.
(Garbage collector, 31. avgust 2015 14:27)
Ne znam u cemu je problem! Mozda u tome sto smo sa Mekejlebom bili nepobedivi za Srbiju, Hrvatku, Sloveniju? Sto smo pobedili Srbiju sa 25 razlike? Zao mi je, ali to se ne zaboravlja, pamtice se vecito. Sada imamo mlad tim, ali mozemo do osmine finala. A tamo je sve moguce. Medalje uzimaju Spanija, Francuska i Italija. Zivi bili pa videli!
Pozdrav od soncevoto Tetovo!
(Josko Martinoski,Tetovo, 2. septembar 2015 15:19)
Ne znam o cemu pricas makedonija je samo jedanput dobila srbiju sa 14 razlike i to je to i opet smo bili prvi u grupi a vi zadnji... Za ovih 25 godina sye bili samo jedanput 4 na evropskom prventsvu i to ce te da slavite narednih 100 godina za srbiju je to neuspjeh primjera radi. I kad kazes da je italija favorit za medalju onda pokazujes neznanje jer zaboravio na jedan tim kojem su prosle godine samo NBA vanzemaljci stali na put .... a za mekeleba zahvalite opet srbiji ili ti partizanu ... Puno pozdrvava iz srbije i
mozda dobijete holandiju da opet ne budete zadnji!
(jordan, 2. septembar 2015 16:18)
Za jedno 10-20 godina moze doci do toga da skoro sve reprezentacije dodju igraju sa amerima na EP jer nemanje igrac u svojim zemljama i kako manje kvaliteta od tih bi donelo slab prosek dok sa druge Amerikanci ulazu i stoga nikad nece biti u krizi barem sto se tice kosarke.
(no name, 1. septembar 2015 04:57)
neznam sto se svi bune na ulaganje u ugraca u srbiji, kad se zna da u poslednjih 10 god sva ulaganja u mladjim kategorijama snose roditelji (srb, 2. septembar 2015 15:27)
(Josko Martinoski,Tetovo, 2. septembar 2015 15:19)
Ti iz "soncevito Tetovo" da znas - vi Makedonci ste totalne kosarkaske analfabete. Toliko od mene!
(srednji bloker, 2. septembar 2015 16:13)
Amerikanci oduvek bili svemirci u kosarci po talentu,znanju sto je najbitnije po fizikalijama jer kod njih se dosta svodi na tome trcanju i resavanju ako je moguce za 14 u svakom napadu..Stoga zato igraju vaznu ulogu u klubovima kao u nekim reprezentacija jer nadomestuju neciji talenat sa brzinom i eksplozivnoscu u odnosu bele igrace iz svoji zemalja.
(Sportista, 1. septembar 2015 15:57)
Bo Mekejleb je mozda i jedini strani igrac koji se stvarno saziveo za repkom za koju igra. Igrao ja sa silnim zarom cak i vecim od ostalih reprezentativaca i to se veoma retko vidi. U makedoniji nakon uspeha u Litvaniji belezio se nazapamceni broj decaka koji se upisavali po raznim skolama i klubovima da trenjiraju basket. To znam jer sam bio svedok. Ali onda ostaje na kosarkaski savez da to nekako iskoristi. Mislim da je i cilj fibe sa dozvolom stranim igracima da igraju bio popularizacija ovog sporta. Ali po mom mishlenju to pravilo vise pocinje da steti i treba ga promeniti.
Danas je makedosnki selektor objavio da na eurobasket vodi Hendriksa koji kako on kaze na pripreme dosao sa viskom kila i totalno nespreman!!! Dok sa druge strane nije bilo mesta za 20 godisnjeg pleja iz skole Real Madrida, Magdevski. Sulodo, zar ne?
Selektori gledaju samo da procu malo bolje na turniru kojeg ucestvuju a za idninu boli ih briga.
(Dimce, 2. septembar 2015 17:28)
Mislim da je koren problema svih nabrojanih reprezentacija u sistemu skolovanja. Mi imamo neverovatne trenere. Ivkovic, Pesic, Obradovici, Djordjevic...oni su samo vrh ledenog brega, kljuc je u trenerima koji motivisu klince da istraju i da pocnu da se bave time profesionalno. Mislim da to niko drugi nema, ako treba da brinemo, morali bi vise paznje na njih da obratimo, za pocetak, da novinari nekad navedu makar ime nekog trenera omladinske skole, a o intervjuu da na pricam. Bitno da u fudbalu dobijamo sve informacije i znamo i kako se ekonom zove, a kosarkaska smo zemlja. (Igor, 2. septembar 2015 17:14)
Dovoljno je pogledati Zvezdu, a ranije Partizan. Bez stranaca to su klubovi nivoa beton lige. Nema talenta ni na horizontu. Nama je glavni igrach Teodosic koji patike ne bi mogao nositi jednom Kici, Moki, Mirzi Delibashicu, Drazenu, I slichnima iz bivshe Juge. Teo je tipichan basketash, a ne kosharkash. To je pokazao I na finalnom turniru sa njegovim klubom, a I sa reprezentacijom. Jednostavno, kvaliteta vishe nema. Dizachi tegova, ali to nije ni blizu majstora pomenute igre.
Samo kada ih chovek vidi na slobodnim bacanjima, dovoljno je shvatiti o chemu se radi. Pa, ljudi "lome" table, a shut za 3 poena je tek urnebesna komedija. Ko pogodi obruch, najbolji je na parketu.
(zoran, 2. septembar 2015 15:17)
Mi preterujemo sa ovom pricom o americkim igracima u evropskim reprezentacijama. Jednostavno, mi smo jedistven sklop talenta, struke i kosarkaske tradicije, kakav ne postoji nigde vise u Evropi, sa izuzetkom Litvanije. Selekcije koje streme da nas nadmase to jedino mogu uraditi sa naturalizovanim igracima. Neka dovedu i LeBrona, sve ce ih stici kaznena ekspedicija petostrukih svetskih sampiona.
(Trollston, 2. septembar 2015 17:18)
mislim da je ovo neresivo pitanje.
s jedne strane, svi je jasno da dovodjenje stranaca u reprezentaciju na duze staze steti reprezentaciji, zatvara mlade igrace i malo po malo, unistava taj sport.
s druge strane, ne mozete spreciti nekog ko ima pasos jedne zemlje da ravnopravno konkurise z reprezentaciju u bilo kom sportu. tu su izjave tipa "dok sam ja trener, stranac nece igrati" u najmanju ruku neumesne, on NIJE stranac, on je kao i svi mi koji smo rodjeni ovde.
bilo kako bilo, ne bi me iznenadilo da za 20-tak godina reprezentacije li;e na sve ve'i broj dana[njih reprezentacija u stonom tenisu :(
(crnobeli delija, 2. septembar 2015 15:46)
Radiš ono što situacija diktira. Prosto, bez Amera na pleju, i bar još jednog u prvoj petorci, nijedan tim nema šta da traži u Evroligi. To je jasno kao dan, valjda. Slično je i sa reprezentacijama, iako nisu bolji u procentima šuta, asistencijama i pregledu igre, crni plejmejkeri su neuporedivo brži, i tu je ta razlika.
(Šavija Alonso, 2. septembar 2015 15:53)
Sve se svodi na istu priču-u sve se uključilo menadžerstvo koje bira kakvi profili igrača se traže na tržištu i to se forsira,čak i od igrača koji realno imaju predispozicije za nešto drugačije od traženog što rezultuje nazadovanjem igrača. To uništava evropsku košarku. Dalje,da bi napravio mladog kvalitetnog igrača potrebno je dosta godina škole i bar 2-3 godine kvalitetnog igranja za klub. Dakle,treba dosta vremena i novca da bi se dobio rezultat. Lakši način? Uzmi amere koji se rotiraju čak i na pola sezone i neka ti donese rezultat odmah. Mladog igrača čak i kad napraviš,čim odigra odličnu sezonu,po pravilu napusti klub zbog $. Zbog svega ovoga je sve manje kvalitetnih igrača u Evropi koji se zaista ostvare kao KOMPLETNI igrači što nije bio slučaj sa ranijim generacijama. Stranac u reprezentaciji - to će priuštiti selekcije koje nemaju kvalitet u timu,a pogotovo veliku tradiciju (Rusiju nikad neću razumeti bez obzira na rezultate). Izrael je najveći primer propasti evropske košarke-Makabi koji je dominantan isključivo zbog $ i stranaca u EL,a kao zemlja ima jednog ili dva prosečna reprezentativca. Sva sreća pa mi pikamo basket još dok smo u maminim stomacima i talenta nikad ne nedostaje,struka takođe odlična tako da nama stranci nikada neće biti potrebni.
(djuro81, 3. septembar 2015 14:41)
11 igraca igra za dzabe jedan za velike pare? Idealno da se poremeti hemija ekipe. Da ne racunamo holena koji je prakticno rus, ibake koji je rodjeni spanac, sa izuzetkom mekejleba koji je doduse za velike pare odigrao fantasticno prvenstvo. Takvih igraca je jako malo. Zato na kraju medalje uzimaju Srbija, Francuska, Spanija Grcka Litvanija
(peruzzi, 3. septembar 2015 09:12)
Ne znam u cemu je problem! Mozda u tome sto smo sa Mekejlebom bili nepobedivi za Srbiju, Hrvatku, Sloveniju? Sto smo pobedili Srbiju sa 25 razlike? Zao mi je, ali to se ne zaboravlja, pamtice se vecito. Sada imamo mlad tim, ali mozemo do osmine finala. A tamo je sve moguce. Medalje uzimaju Spanija, Francuska i Italija. Zivi bili pa videli!
Pozdrav od soncevoto Tetovo!
(Josko Martinoski,Tetovo, 2. septembar 2015 15:19)
Ukić i Popović propale investicije?!?!!? Pa tko je godinama prvi plej Hrvatske ako ne Roko Ukić, koji nam često jede živce u napadu, ali je ukupno nezamjenjiv i nikad ne odbija reprezentaciju???
(Žuta tribina, 3. septembar 2015 11:49)
Pa i mi skupljamo sve valjane Crnogorce u svim sportovima. Kako smo osvojili zlato u zenskoj kosarci? Uzeli jednu Amerikanku i najbolje Crnogorke i eto zlata. Sta smo radili pre toga?
(Nikola, 3. septembar 2015 10:14)
Ne znam u cemu je problem! Mozda u tome sto smo sa Mekejlebom bili nepobedivi za Srbiju, Hrvatku, Sloveniju? Sto smo pobedili Srbiju sa 25 razlike? Zao mi je, ali to se ne zaboravlja, pamtice se vecito. Sada imamo mlad tim, ali mozemo do osmine finala. A tamo je sve moguce. Medalje uzimaju Spanija, Francuska i Italija. Zivi bili pa videli!
Pozdrav od soncevoto Tetovo!
(Josko Martinoski,Tetovo, 2. septembar 2015 15:19)
Dovoljno je pogledati Zvezdu, a ranije Partizan. Bez stranaca to su klubovi nivoa beton lige. Nema talenta ni na horizontu. Nama je glavni igrach Teodosic koji patike ne bi mogao nositi jednom Kici, Moki, Mirzi Delibashicu, Drazenu, I slichnima iz bivshe Juge. Teo je tipichan basketash, a ne kosharkash. To je pokazao I na finalnom turniru sa njegovim klubom, a I sa reprezentacijom. Jednostavno, kvaliteta vishe nema. Dizachi tegova, ali to nije ni blizu majstora pomenute igre.
Samo kada ih chovek vidi na slobodnim bacanjima, dovoljno je shvatiti o chemu se radi. Pa, ljudi "lome" table, a shut za 3 poena je tek urnebesna komedija. Ko pogodi obruch, najbolji je na parketu.
(zoran, 2. septembar 2015 15:17)
Radiš ono što situacija diktira. Prosto, bez Amera na pleju, i bar još jednog u prvoj petorci, nijedan tim nema šta da traži u Evroligi. To je jasno kao dan, valjda. Slično je i sa reprezentacijama, iako nisu bolji u procentima šuta, asistencijama i pregledu igre, crni plejmejkeri su neuporedivo brži, i tu je ta razlika.
(Šavija Alonso, 2. septembar 2015 15:53)
Pa i mi skupljamo sve valjane Crnogorce u svim sportovima. Kako smo osvojili zlato u zenskoj kosarci? Uzeli jednu Amerikanku i najbolje Crnogorke i eto zlata. Sta smo radili pre toga?
(Nikola, 3. septembar 2015 10:14)
Mi preterujemo sa ovom pricom o americkim igracima u evropskim reprezentacijama. Jednostavno, mi smo jedistven sklop talenta, struke i kosarkaske tradicije, kakav ne postoji nigde vise u Evropi, sa izuzetkom Litvanije. Selekcije koje streme da nas nadmase to jedino mogu uraditi sa naturalizovanim igracima. Neka dovedu i LeBrona, sve ce ih stici kaznena ekspedicija petostrukih svetskih sampiona.
(Trollston, 2. septembar 2015 17:18)
Od kada se raspao SSSR, Rusija samo uz pomoć amera može do nekog odličja u košarci. Tužno, ali istinito. Tako će biti i na ovom prvenstvu.
(Garbage collector, 31. avgust 2015 14:27)
mislim da je ovo neresivo pitanje.
s jedne strane, svi je jasno da dovodjenje stranaca u reprezentaciju na duze staze steti reprezentaciji, zatvara mlade igrace i malo po malo, unistava taj sport.
s druge strane, ne mozete spreciti nekog ko ima pasos jedne zemlje da ravnopravno konkurise z reprezentaciju u bilo kom sportu. tu su izjave tipa "dok sam ja trener, stranac nece igrati" u najmanju ruku neumesne, on NIJE stranac, on je kao i svi mi koji smo rodjeni ovde.
bilo kako bilo, ne bi me iznenadilo da za 20-tak godina reprezentacije li;e na sve ve'i broj dana[njih reprezentacija u stonom tenisu :(
(crnobeli delija, 2. septembar 2015 15:46)
(Josko Martinoski,Tetovo, 2. septembar 2015 15:19)
Ti iz "soncevito Tetovo" da znas - vi Makedonci ste totalne kosarkaske analfabete. Toliko od mene!
(srednji bloker, 2. septembar 2015 16:13)
Mi se dobro držimo.. Lako je nama da pričamo kada mi imamo Tea :D
Srećom iz mladjih generacija se naziru dobri plejmejkeri.. (menjam nick, 31. avgust 2015 14:24)
Ne znam u cemu je problem! Mozda u tome sto smo sa Mekejlebom bili nepobedivi za Srbiju, Hrvatku, Sloveniju? Sto smo pobedili Srbiju sa 25 razlike? Zao mi je, ali to se ne zaboravlja, pamtice se vecito. Sada imamo mlad tim, ali mozemo do osmine finala. A tamo je sve moguce. Medalje uzimaju Spanija, Francuska i Italija. Zivi bili pa videli!
Pozdrav od soncevoto Tetovo!
(Josko Martinoski,Tetovo, 2. septembar 2015 15:19)
Ne znam o cemu pricas makedonija je samo jedanput dobila srbiju sa 14 razlike i to je to i opet smo bili prvi u grupi a vi zadnji... Za ovih 25 godina sye bili samo jedanput 4 na evropskom prventsvu i to ce te da slavite narednih 100 godina za srbiju je to neuspjeh primjera radi. I kad kazes da je italija favorit za medalju onda pokazujes neznanje jer zaboravio na jedan tim kojem su prosle godine samo NBA vanzemaljci stali na put .... a za mekeleba zahvalite opet srbiji ili ti partizanu ... Puno pozdrvava iz srbije i
mozda dobijete holandiju da opet ne budete zadnji!
(jordan, 2. septembar 2015 16:18)
Amerikanci oduvek bili svemirci u kosarci po talentu,znanju sto je najbitnije po fizikalijama jer kod njih se dosta svodi na tome trcanju i resavanju ako je moguce za 14 u svakom napadu..Stoga zato igraju vaznu ulogu u klubovima kao u nekim reprezentacija jer nadomestuju neciji talenat sa brzinom i eksplozivnoscu u odnosu bele igrace iz svoji zemalja.
(Sportista, 1. septembar 2015 15:57)
Za jedno 10-20 godina moze doci do toga da skoro sve reprezentacije dodju igraju sa amerima na EP jer nemanje igrac u svojim zemljama i kako manje kvaliteta od tih bi donelo slab prosek dok sa druge Amerikanci ulazu i stoga nikad nece biti u krizi barem sto se tice kosarke.
(no name, 1. septembar 2015 04:57)
Наравно да је и лакше и јефтиније уложити у Амера, него годинама улагати и стрпљиво радити са млађим узрастима.
Али колико ангажовање Амера може донети доброг, толико може донети и рђавог. рецимо, неком играчу који је играо у млађим узрастима, и који марљиво ради и којем национални грб нешто значи, затварате место, временом се и губи култ репрезентације, а и питање је таквом оријентацијом, какав ћете за последицу имати систем вредности.
Овде има још један проблем, који се мора нагласити. Већини тих Амера, поред квалитета и физикалија које поседују, без обзира да ли играју за клуб или репрезентацију, примарна је лична статистика, и све ће подредити личној статистици, зато се баш и неће претерано трудити и трошити енергију у одбрани јер то статистика ипак не бележи.
Зато су и реткост Амери који ће мање гледати статистику, и више се подредити колективу, ни "хрватски Амери" ни Амери у ЦГ нису баш ти који ће гинути за колектив. А од играча који ипак гледају да попуне статистичке рубрике, и иако знају бити атрактивни навијачаима, често слабе вајде.
Како год, ми немамо тих проблема. Надам се да ће тако и остати, за Србију требају да играју играчи којима је дрес Србије светиња.
(Divos, 31. avgust 2015 21:30)
Bo Mekejleb je mozda i jedini strani igrac koji se stvarno saziveo za repkom za koju igra. Igrao ja sa silnim zarom cak i vecim od ostalih reprezentativaca i to se veoma retko vidi. U makedoniji nakon uspeha u Litvaniji belezio se nazapamceni broj decaka koji se upisavali po raznim skolama i klubovima da trenjiraju basket. To znam jer sam bio svedok. Ali onda ostaje na kosarkaski savez da to nekako iskoristi. Mislim da je i cilj fibe sa dozvolom stranim igracima da igraju bio popularizacija ovog sporta. Ali po mom mishlenju to pravilo vise pocinje da steti i treba ga promeniti.
Danas je makedosnki selektor objavio da na eurobasket vodi Hendriksa koji kako on kaze na pripreme dosao sa viskom kila i totalno nespreman!!! Dok sa druge strane nije bilo mesta za 20 godisnjeg pleja iz skole Real Madrida, Magdevski. Sulodo, zar ne?
Selektori gledaju samo da procu malo bolje na turniru kojeg ucestvuju a za idninu boli ih briga.
(Dimce, 2. septembar 2015 17:28)
Dovodjenje stranaca je za klubove, reprezentacija je skup najboljih igraca koje jedna zemlja ima. Neverovatna glupost je da se to dozvoljava, gubi takmicenje smisao...
(zare, 1. septembar 2015 10:38)
neznam sto se svi bune na ulaganje u ugraca u srbiji, kad se zna da u poslednjih 10 god sva ulaganja u mladjim kategorijama snose roditelji (srb, 2. septembar 2015 15:27)
Ukić i Popović propale investicije?!?!!? Pa tko je godinama prvi plej Hrvatske ako ne Roko Ukić, koji nam često jede živce u napadu, ali je ukupno nezamjenjiv i nikad ne odbija reprezentaciju???
(Žuta tribina, 3. septembar 2015 11:49)
Sve se svodi na istu priču-u sve se uključilo menadžerstvo koje bira kakvi profili igrača se traže na tržištu i to se forsira,čak i od igrača koji realno imaju predispozicije za nešto drugačije od traženog što rezultuje nazadovanjem igrača. To uništava evropsku košarku. Dalje,da bi napravio mladog kvalitetnog igrača potrebno je dosta godina škole i bar 2-3 godine kvalitetnog igranja za klub. Dakle,treba dosta vremena i novca da bi se dobio rezultat. Lakši način? Uzmi amere koji se rotiraju čak i na pola sezone i neka ti donese rezultat odmah. Mladog igrača čak i kad napraviš,čim odigra odličnu sezonu,po pravilu napusti klub zbog $. Zbog svega ovoga je sve manje kvalitetnih igrača u Evropi koji se zaista ostvare kao KOMPLETNI igrači što nije bio slučaj sa ranijim generacijama. Stranac u reprezentaciji - to će priuštiti selekcije koje nemaju kvalitet u timu,a pogotovo veliku tradiciju (Rusiju nikad neću razumeti bez obzira na rezultate). Izrael je najveći primer propasti evropske košarke-Makabi koji je dominantan isključivo zbog $ i stranaca u EL,a kao zemlja ima jednog ili dva prosečna reprezentativca. Sva sreća pa mi pikamo basket još dok smo u maminim stomacima i talenta nikad ne nedostaje,struka takođe odlična tako da nama stranci nikada neće biti potrebni.
(djuro81, 3. septembar 2015 14:41)
Mislim da je koren problema svih nabrojanih reprezentacija u sistemu skolovanja. Mi imamo neverovatne trenere. Ivkovic, Pesic, Obradovici, Djordjevic...oni su samo vrh ledenog brega, kljuc je u trenerima koji motivisu klince da istraju i da pocnu da se bave time profesionalno. Mislim da to niko drugi nema, ako treba da brinemo, morali bi vise paznje na njih da obratimo, za pocetak, da novinari nekad navedu makar ime nekog trenera omladinske skole, a o intervjuu da na pricam. Bitno da u fudbalu dobijamo sve informacije i znamo i kako se ekonom zove, a kosarkaska smo zemlja. (Igor, 2. septembar 2015 17:14)
11 igraca igra za dzabe jedan za velike pare? Idealno da se poremeti hemija ekipe. Da ne racunamo holena koji je prakticno rus, ibake koji je rodjeni spanac, sa izuzetkom mekejleba koji je doduse za velike pare odigrao fantasticno prvenstvo. Takvih igraca je jako malo. Zato na kraju medalje uzimaju Srbija, Francuska, Spanija Grcka Litvanija
(peruzzi, 3. septembar 2015 09:12)
“Dovedi Amerikanca i završio si posao” – ali šta posle?
Evolucija košarke traži da svaki tim ima igrače ekstremne energije, brzih rešenja i lucidnosti u eri kada delovi sekunde mogu pobednika da načine tragičarom.