Nit' je, međutim, amonijak, nit je prometni kolaps: citirani je apel prošlog vikenda ponavljao - Radio Dubrovnik.
Zgodnom ironijom sudbine i turizma, u petak, 6. lipnja, točno na 64. godišnjicu savezničkog iskrcavanja na Normandiju, četiri su se ploveća hotela usidrila u moru ispred otočića Lokruma, i otpočela je složena operacija invazije na Dubrovnik. Iz golemih cruisera - a zgodna je činjenica da riječ "cruiser" na engleskom jeziku označava ratnu krstaricu - iskrcalo se preko 12 hiljada dobro obučenih turista, koji su, naoružani digitalnim kamerama i bočicama vode, za svega nekoliko sati preuzeli kontrolu nad starim Gradom.
Za usporedbu, s otprilike istim brojem ljudi kanadska je 6. regimenta na Dan D uspjela zauzeti plažu Juno, jednu od pet točaka na obali Normandije, slomivši obranu 12. i 21. SS Panzer divizije. Štoviše, turista je prošlog vikenda na Stradunu bilo više nego crnogorskih rezervista na okolnim brdima 1991. godine! Dubrovnik stoga nije imao šansi: gradska su vrata bila zakrčena, saobraćaj je regulirala policija, a Radio Dubrovnik ponavljao je poziv građanima "da bez prijeke potrebe ne izlaze iz svojih kuća."
Sjetite se tog apela svaki put kad, recimo, sjednete u svoj kvartovski kafić da vam konobar donese uobičajeno piće - ritual potpuno nepoznat Dubrovčanima. Sjetite ga se svaki put kad se podsmjehnete grintavim domorocima iz istarskih i dalmatinskih gradova, koji od turizma možda žive, ali će od turizma - kako stvari stoje - na kraju i umrijeti.
Pretjerujem? Unutar dubrovačkih zidina danas živi jedva hiljadu ljudi, što znači da se sa svakim cruiserom stanovništvo starog Grada poveća tri puta! Za koju godinu, sasvim izvjesno, umrijet će i posljednji njegov stanovnik, gradonačelnica će spustiti zastavu sa prigodnim sloganom "Libertas", ugasiti gradsku rasvjetu i na na Pile i Ploče okačiti znak "Closed". Do početka sezone, jasno.
Dalmatinski turistički neimari zbrajaju tako milijune eura, a da se još nitko nije zapitao što će nam, zapravo, taj novac? Najozbiljnije pitam: što će nam svi ti silni milijuni, toliki da ih, čak i kad se namiri zagrebačka kasa, ostane dovoljno za futurističke rive i slične budalaštine, dostojne pijanih šeika iz Dubaija? Pa upravo zato - reći će stratezi iz Hrvatske futurističke zajednice - da se srede ti zapušteni biseri. Divno, ali za koga se u stvari sređuju? Za domoroce koji će ih gledati na turističkom info-kanalu, dok u dnu slike bude išao apel da ne napuštaju domove? Ili za nove Dubrovčane, austrijske bankare i američke advokate koji će se uskoro početi žaliti kako su kod kuće samo petnaest dana godišnje, a od turista ne mogu ni popiti piće u svom kafiću?
Nakon što su bjelosvjetske konjokradice pokupovale hotele i ogradile plaže, a država uredbom o zaštiti obalnog pojasa onemogućila gradnju novih stambenih naselja na manje od kilometra udaljenosti od mora, čime će se nametljivi urođenici pomaknuti na sigurnu udaljenost od turista, sad su, eto, uslijedile i molbe da im ne smetamo u obilasku grada. Sljedeći korak bit će valjda opća zabrana izlaska, takozvani "turistički sat", i Dubrovnik će biti oblijepljen plakatima: "Građani koji nakon 19 sati budu uhvaćeni na javnom mjestu bit će odmah upućeni na prisilni rad, a u slučaju da pruže i najmanji otpor, bit će im suđeno po zakonu." U potpisu: Ivo Rojnica, direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika.
Obzirom na ograničene kapacitete gradskih restorana i barova, na njihove ulaze trebat će staviti i vidljive natpise "Dubrovčanima i psima ulaz zabranjen". Bilo bi zgodno da se, čisto iz praktičnih razloga, uvedu i nekakve oznake za gradske žitelje, na primjer ukusno dizajnirane trake koje bi domoroci nosili na rukavu, recimo sa slovom "Ž", što bi značilo, naravno, "žitelj". Turističkoj policiji to bi znatno olakšalo posao: "Guest Assistance Police", zloglasni Guestapo, jasno bi razlikovao goste od "življa unutar gradskih zidova", takozvanih "Židova", i ne bi turiste dovodio u neugodne situacije, tražeći od njih ausvajs za vrijeme racije.
Bit će to veličanstveno finale naše genijalne turističke The-Mediterranean-As-It-Once-Was strategije, Dan D kad će i posljednji urođenik dignuti ruke, prodati svoju izbu nekom ruskom naftokradici za milijun-dva eura, a dalmatinski biseri konačno postati population-free, slobodni za obilazak i snimanje, bez onih dosadnih bića u potkošuljama, ruku punih plastičnih kesica s logotipom mjesnog trgovačkog lanca, iz kojih vire riblji repovi, listovi blitve i lokalne novine.
Mediteran kakav je nekad bio. Bez Hrvata, naime.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.
