Nauka -

Žele da prevare smrt i ostanu digitalno besmrtni: Koliko daleko idemo?

Neki ljudi se nadaju da će prevariti smrt tako što će svoju svest sačuvati u digitalnoj formi. Nauka još nije dotle došla, ali napravili smo dovoljno istraživanja mozga i pamćenja da bi to imalo posledice i da bismo počeli da postavljamo neprijatna pitanja.

Izvor: B92, sputniknews.com
Podeli
Foto: depositphoto/deposit monsit
Foto: depositphoto/deposit monsit

Ideja o postizanju de fakto besmrtnosti prevođenjem mozga u kod i čuvanju ličnosti kao digitalne kopije putem interneta, zaokuplja ljudsku maštu već duže vreme. Posebno je popularna među transhumanistima, ljudima koji se zalažu za unapređenje ljudskog intelekta i fiziologije pomoću najsofisticiranije dostupne tehnologije.

Dok tehnološki najnaprednije nacije širom sveta ulažu ogromne resurse u analize ljudskog mozga, a jučerašnja naučna fantastika postaje stvarnost, čini se da se čovečanstvo bliži proboju u ovom polju.

Kako stoje stvari

Pre nego što možemo da digitalizujemo ljudski mozak, moramo da ga u potpunosti razumemo, a naučnici na tome naporno rade.

Od 2013. godine međunarodni projekat "Inicijativa mozga" mapira mozak kako bi revolucionalizovali naše razumevanje najtajanstvenijeg dela tela, sa ciljem poboljšanja "prevencije i lečenja poremećaja mozga". Švajcarski projekat "Plavi mozak" digitalno rekonstruiše mozak glodara sa ciljem da se ova tehnologija koristi na ljudskom mozgu.

Ipak, naučnici još ne znaju neke osnovne stvari koje su im neophodne kako bi u nekom trenutku mogli da "kopiraju" mozak, poput onoga, koliko bi prostora zauzeo?

Uprkos svim našim ograničenjima, ljudi ne "troše" memoriju kao običan računar, a procene o tome koliko bi prostora bilo potrebno da bi se sačuvale sve informacije jako variraju. Veruje se da je maksimum koji bi bio potreban negde oko 2,5 petabajta (jedan petabajt je 1.000 terabajta). Jednostavnije rečeno, to je dovoljno za održavanje oko tri miliona sati "Netfliksovih" serija.

Foto: depositphoto/denisismagilov
Foto: depositphoto/denisismagilov

Manipulacija pamćenjem

Sećanja su veliki deo onoga što nas čini takvima kakvi jesmo, a naučnici istražuju kako ona zapravo funkcionišu i potencijalno, kako ih izmeniti.

Olga Ivaškina sa Ruskog nacionalnog istraživačkog centra Instituta "Kurčatov", jedne od vodećih državnih institucija za istraživanje i razvoj, rekla je za RT da je njena laboratorija postigla napredak u razumevanju procesa pamćenja, mada, do sada samo kod miševa. Takođe, bave se i time kako naterati mozak da zaboravi određena sećanja, bez uticaja na ostala.

Iako bi takve tehnike mogle da posluže kao blagoslov mnogim modernim ratnim veteranima koji pate od PTSP-a, očigledno je da bi moglo da dođe i do nekih zloupotreba.

"Uticati na memoriju hemijski, fizički ili tehnološki? Da, moguće je", priznala je Tatjana Černigovska, istaknuta naučnica s Ruske akademije za obrazovanje.

Ona je takođe govorila o prilično dobro proučenom fenomenu lažnih sećanja, situacijama u kojima se osoba ili čak grupa ljudi seća nečega što se nije dogodilo ili se dogodilo drugačije od onoga kako ga se sećaju. Za to nije potrebna digitalna manipulacija.

Međutim, bez etičkih zaštitnih mera, upozorava Ivaškina, čovečanstvo bi jednog dana moglo da se nađe u distopiji poput one iz kultnog filma "Blejd raner", kada neće biti moguće reći koja su sećanja ugrađena, a koja su istinska.

Od koncepta do stvarnosti

Ivaškina smatra da je digitalna besmrtnost teorijski moguća, mada u "dalekoj budućnosti".

"Nemamo tehnologije koje bi nam omogućile da kopiramo nečiju ličnost tako da ona može da živi u digitalnom svetu", rekla je ona. Međutim, ona je prilično optimistična u pogledu razvoja takve tehnologije u budućnosti.

Ljudi nisu samo podaci koje možete kopirati

Černigovska pak ne misli da je digitalna besmrtnost dostižna, jer čak i kada bismo uspeli da prevedemo sećanja u jedinice i nule, ljudsko biće je mnogo više od pukih uspomena.

Međutim, za svakog naučnika entuzijastičnog po pitanju beskrajnih mogućnosti "poboljšanja" ljudskog mozga i tela izgleda da postoji još jedno oštro upozorenje o opasnost odlaska na takav put.

Ipak, veliko je pitanje kako će, jednom kada Pandorina kutija bude otvorena, društvo i vlade odlučiti o tome koliko daleko je ipak, predaleko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 9 idi na stranu