Totalno neverovatno, ali mlađi ljudi su mnogo usamljeniji

Naučnici tvrde da je usamljenost prevladavajući i ozbiljan javno zdravstveni problem koji utiče na zdravlje, dobrobit i dugovečnost, posebno s povećanim radom na daljinu, socijalnim udaljavanjem i karantinom. I čini se da na određene starosne grupe utiče lošije od drugih.

Izvor: Psychology Today
Podeli
Foto: Depositphotos/ VitalikRadko
Foto: Depositphotos/ VitalikRadko

Dr Vivek Marti američki hirurg, usamljenost opisuje kao krizu. Rekao je da je to povezano sa smanjenjem životnog veka i većim rizikom od srčanih bolesti, demencije, depresije i teskobe.

Tim istraživača objavio je novo istraživanje o usamljenosti u 'Journal of Clinical Psychiatry'. Napravili su internet anketu među 2.843 učesnika, između 10. aprila 2019. i 10. maja 2019., a učesnici su bili sarosti između 20 i 69 godina i bazirali su se na područje SAD-a.

Istraživači su otkrili da su niži stepen empatije i saosećanja, manje socijalnih kontakata, odsustvo supružnika ili partnera i veći poremećaji spavanja korelati usamljenosti tokom svih decenija života.

Niža društvenost i veća anksioznost bili su povezani s usamljenošću u svim životnim dobima, osim onih u 60-ima. Još su otkrili da je najviše usamljenih bilo u 20-ima i 40-ima, a najmanje u 60-ima.

Istraživanje smatra kako se ljudi u dvadesetima nose s velikim stresom i pritiskom dok pokušavaju da uspostave karijeru i pronađu životnog partnera.

Foto: deposit/GaudiLab
Foto: deposit/GaudiLab

"Mnogi ljudi u ovoj deceniji neprestano se porede na društvenim mrežama i zabrinuti su koliko imaju lajkova i sledbenika. Niži nivo samoefikasnosti može dovesti do veće usamljenosti. Ljudi u 40-ima počinju da se suočavaju s fizičkim izazovima i zdravstvenim problemima poput visokog krvnog pritiska i dijabetesa", rekla je Tanja Ngajen, prvi autor studije.

Prema istraživačima, čini se da saosećanje smanjuje nivo usamljenosti u svim dobima života, verovatno omogućavajući pojedincima da opažaju i tumače tuđa osećanja zajedno s ponašanjem, a time i povećavaju sopstvenu socijalnu samoefikasnost i društvenost.

Još jedno novo istraživanje sprovedeno pre pandemije i objavljeno u The American Journal of Geriatric Psychiatry pokazalo je da stariji koji su se pridružili grupnim časovima vežbanja prijavljuju manje usamljenosti i socijalne izolacije.

Pomislili biste, sa svim elektronskim uređajima nadohvat ruke, usamljenost je zadnje od čega bi ljudi patili. Ali to i nije baš tako.

Što se tiče usamljenosti, bitan je kvalitet vaših veza s ljudima. Tehnologija ponekad može biti kvalitetna veza, a ponekad je može smanjiti. Tekstualni razgovor razlikuju se od ličnog ili telefonskog kada možete da čujete nečiji glas i razumete njihov ton, osećanja i namere.

Preporučuje se održavanje kontakata s ljudima u vašem životu, kako preko društvenih mreža tako i uživo. Ono što treba je da provedete porodičnu večeru ili ručak bez tehnologije. Druga stvar je usluga. Ona polako ali sigurno zatvara vrata usamljenosti. Bilo da se radi o pomaganju kolegi na poslu ili volontiranju u nekoj zajednici. U tom trenutku ne samo da uspostavljamo vezu s drugom osobom, već se podsećamo da vredimo.

Kad god se borimo s problemom koji ne možemo da podelimo, to nas dodatno izoluje, a to je zaista uobičajeno među ljudima na radnom mestu. Kad su radnici usamljeni, to se odražava na njihovo angažovanje, što opet utiče na njihovu produktivnost i kreativnost, piše Psychology Today.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 3 idi na stranu