Priča o Pepeljugi u "surovom svetu"

Posle 20 godina u Nju Ingland Patriotsima, Tom Brejdi je odlučio da promeni sredinu.

Stefan Nikolić
Podeli
Photo by Christian Petersen/Getty Images
Photo by Christian Petersen/Getty Images

"Ljudi će ti uvek govoriti šta možeš, a šta ne možeš da uradiš, ali ti možeš da uradiš sve što poželiš. Samo treba verovati u sebe. Ukoliko te sistem sputava, ti se izdigni", ovako je govorio slavni muzičar Bob Marli i ovaj citat se savršeno uklapa u priču Toma Brejdija.

Nju Ingland Patriotsi u 20. veku nisu uspeli da osvoje šampionski prsten i nešto je trebalo promeniti i uprava je na Foksboro dovela Bila Beličeka. Poznato?

Trener Beliček je godinama bio u NFL-u, a u redovima Braunsa je pokazao da ima određeni talenat da bi potom kao defanzivni koordinator Njujork Džetsa dodatno „ispekao zanat“.

Mi, sada, znamo da je Beliček majstor za pronalaženje kvalitetnih igrača, da on vidi dijamant tamo gde svi vide smeće, da ukoliko znate da igrate američki fudbal on će pronaći mesto za vas.

To je sve počelo 2000. godine. Novi trener Nju Inglanda spremao se da po prvi put bira svoje igrače, a zanimljivo da te godine nisu imali pik prve runde.

Na ovom draftu je bilo dosta interesantnih igrača, poput čuvenog Brajana Urlahera ili Šona Aleksandera. Patriotsi su 46. pik potrošili na Adrijana Klema, ofanzivnog linijaša, potom su birali Redmonda. Pa Rendala. U petoj rundi su izabrali Dejva Stačelskog i Džefa Mariota, da bi na red došla šesta runda.

Patsi su imali dva pika u šestoj rundi i prvog su iskoristili kako bi draftovali Entvana Herisa, a onda je na red došao 199. pik. To je bio Tom Brejdi.

Photo by Darren McCollester/Getty Images
Photo by Darren McCollester/Getty Images

Radilo se o kvoterbeku sa Mičigena, lidera Vulverinsa koji je rođeni pobednik i čovek u koga niko nikada nije verovao. Da li ste znali da je Tomova srednja škola jedan meč izgubila sa 37:0 i da su se tri kvoterbeka promenila i da ni jedan od njih nije bio gospodin Brejdi?

Verovali ili ne, ali, te godine je njegova srednja škola izgubila sve utakmice, a Brejdi nije odigrao ni jedan jedini susret. Porodica je verovala u njega, a on im je tada obećao da će jednoga dana biti svetski poznat poput njegovog idola Džoa Montane.

Osim Toma u to niko tada nije verovao, ali reklo bi se da se on na to sve i navikao već. Nikada nije bio najsnažniji, najbrži ili najskočniji, ali je oduvek bio hrabar. Mislim, samo pogledajte ovu sliku kada se pojavio na merenjima pred NFL draft.

Da li vam ovo deluje kao čovek koji će biti ikona jedne generacije? Ma, da li vam ovo deluje kao čovek koji ima išta da traži u NFL?

Tom je u srednjoj školi otkrio da je izuzetno talentovan bejzbol igrač, ali je američki fudbal ipak bila njegova velika ljubav. Kada je završio srednju školu u godišnjak je porodici napisao koliko ih voli, jedinoj grupi ljudi koja je sve vreme bila uz njega.

Brejdi je stvarno oduvek voleo bejbol, baš kao i Majkl Džordan, samo je u srednjoj školi bio sjajan igrač i na MLB draftu je izabran 1995. godine.

Međutim, odlučio je da ne prihvati njihov poziv i naredni period svog života proveo je na Mičigenu, a kada je tamo stigao očekivalo se da ponovo bude rezerva, recimo rezervi. Bile su jako male šanse da Tom dobije minute.

Vulverinsi su bili pod velikim pritiskom i morali su podhitno da naprave nešto veliko i za to vreme je naš današnji junak bio tek treći kvoterbek i to sve do 1998. godine.

Za to vreme, Brejdi je bio stažista u jednoj brokerskoj kući, čak je sačuvao i svoj CV jer će mu verovatno biti potreban...

Morao je da prolije krv i znoj kako bi u svojoj završnoj godini osetio travu pod svojim nogama, a kada je trener Kar rekao da će prvu nedelju početi u startnoj postavi niko nije bio srećniji od njega.

Malo je slabije počeo sezonu da bi svoj najbolji performans sačuvao za veliki derbi sa Ohajo Stejtom. Pregazio ih je. Bacio je 375 jardi za pobedu Mičigena 31:16.

Sezonu je završio sa 2636 bačenih jardi i samo je Džim Harbau imao više u istoriji, ali ni to nije značilo da mu je mesto sigurno.

Delio ga je sa mladim supertalentovanim Hensonom, da bi posle par nestvarnih performansa bio malo više pod svetlima i osigurao bitku za Oranž boul da bi odmah „prepolovio“ Majami i sezonu završio sa skoro 2600 jardi uz 20 tačdauna i 6 intersepšna.

Bilo je mnogo upitnika oko Brejdija, kvalitet, snaga izdržljivost, a onda je Beliček odlučio da ga uvede u svoj sistem.

Bio je taj „nagradni pik“ koji se u NFL dodeljuje po posebnim pravilima oko slobodnih agenata i Brejdi je spreman kao zamena zameni kvoterbeka Nju Ingland Patriotsa.

Vlasnika franšize Roberta Krafta je upoznao dok je žurio na jutarnji trening sa sve kutijom pice ispod miške, a ovaj ga je pomešao sa tajt endom i sve vreme ga oslovljavao sa Kajl. Čovek koji Brejdija trenutno voli kao svoje dete.

Čitavu prvu sezonu je presedeo na klupi, osim meča sa Lajonsima koji su dobili 34-9, a Brejdi je i danju i noću vredno trenirao i radio na sebi. Od kornerbeka Taja Loa je kupio kuću sa novcem koji je dobio od Patsa, a kuću je delio sa još tri rukija kako bi mogao da je otplati.

Dru Bledso se na mečui sa Njujork Džetsima povredio i Brejdi je napokon dobio šansu, a navijači Patriotsa u anketi su mu dali svega 2% glasova za mesto naslednika Drua Bledsa.

Mora da se danas baš kaju, iako je Nju Ingland tada imao 1 pobedu na 4 meča.

Protiv San Diego Čardžersa je blistao, ali su Bronkosi posle bili bolji i verovali ili ne to je jedini tim protiv kog Brejdi ima negativan učinak. Ima 32 ekipe u NFL-u...

Photo by Elsa/Getty Images
Photo by Elsa/Getty Images

Verovali ili ne, ali Tom Brejdi je NFL plej of dočekao u velikoj panici. Uspavao se. Posle ručka je legao malo da se odmori i stvar se otrgla kontroli. Mnogi bi u tim momentima posegli za kafom, ali ne i Tom. Zapravo, Tom Brejdi nikada nije popio kafu.

Pivo može da popije velikom brzinom, ali čovek ne zna kakav ukus ima kafa. Neverovatno. I to čovek koji se svako jutro budi oko 5 i na spavanje ide oko pola 9 uveče. Čak i deca kasnije idu na spavanje od šestostrukog NFL šampiona.

Kažu da je „tuck rule“ imao velikog udela u osvajanju šampionskih titula, možda i jeste. Kažu da je kiker Viniatieri zaslužio da se više spominje, možda i jeste. Ali ono što je Tom Brejdi uspeo da uradi, nije uspeo niko.

Ljudi verovatno i ne razumeju koliko je teško probiti se u SAD kada ste „nebitan pik“. O vama niko ne vodi računa, nikoga ne zanima da li vas nešto boli ili ste umorni. Vi niste u ligu došli kao zvezde, morate da se probijate kako znate i umete.

Uz breme varalice i čoveka rođenog pod srećnom zvezdom, uspeo je da prevaziđe sve kritičare i da ih svojim igrama u svakom novom kolu demantuje. Setite se onih njegovih problema sa povredama, kada Patsi jedini put nisu ušli u plej of.

Mnogo im je nedostajao...

Da se vratimo na put. Te 2001. godine videli smo prvi skandal, malopre pomenuto pravilo koje nema direktno veze sa Patsima iako su značajno profitirali. Radi se o pravi kod pasa i gleda se da li je lopta nekompletan pas ili fambl, a zavisi od položaja ruke.

Incident se dogodio u finalu AFC-a protiv Ouklend Rejdersa.

Idemo dalje.

Kurt Vorner definitivno ima filmsku životnu priču, tadašnji Sent Luis Remsi bili su sjajan tim, dvostruki šampion i nosili su nadimak „greatest show on turf“, jasno vam je koliko su bili jaki.

Taj Superboul 2002. godine obeležio je performans Maraje Keri tokom izvođenja himne, a na terenu smo imali veliki spektakl. Remsi su se posle zaostatka 17:3 vratili u igru, a Brejdijeva hladnokrvnost donela je šut za 3 poena pri nerešenom ishodu u samom smiraju utakmice.

Potom smo videli Adama Viniatierija i ostalo je istorija. Početak dinastije niko nije video, a mračna strana uzela je tek prvi prsten.

Drugi je stigao 2004. godine kada su savladali Karolina Panterse sa sve sjajnim hvatačem dugačkog jezika, Stivom Smitom Seniorom.

Tom Brejdi je u drugom Superboulu imenovan za MVP-a. Titulu su uspeli da odbrane protiv Filadelfija Iglsa, a kažu da je kvoterbek File Donovan Mekneb povraćao čitavo veče pred veliko finale i u Džeksonvilu su posustali, da bi Patsi postali prvi tim posle Kaubojsa koji je osvojio tri titule u četiri godine.

Photo by Andy Lyons/Getty Images
Photo by Andy Lyons/Getty Images

Kako su godine prolazile tako su povrede stizale Patriote, a Beliček se sve više oslanjao o pas igru Toma Brejdija, a mračna sila dolazi do prvog velikog skandala te 2007. godine. Popularni „spygate“.

Čuvena priča o špijunaži protivničkih timova zvanično nikada nije dokazana i važi za jednu od većih NFL kontroverzi (oni koji prate znaju koliko ih ima), a neimenovani izvor rekao je da su Patsi isto radili i 2002. godine protiv Remsa, ali ni to nikada nije dokazano.

Bil Beliček je kažnjen sa 500.000 dolara, a Patsi sa 250 i oduzimanjem pika prve runde.

Jasno vam je da Beliček ne zavisi od visokog pika, on sve pretvara u zlato. Navijači Patsa mrze ovaj period, pošto osim tog skandala imaju i poraz od Njujork Džajantsa zahvaljujući onom fantastičnom hvatanju 2008. godine.

Tako je uništena savršena sezona i upisan prvi poraz...

Kada je 2011. godine izgubio od Džoa Flaka mnogi su mislili da će posustati, ali to se nije desilo. Ipak, kada smo već kod 2011. godine valja spomenuti i kolektivnu tužbu kada su ligu predsatvljali Pejton Mening, Tom Brejdi i Dru Bris, kao najveće zvezde.

Igrači su pobedili i dobili bolje uslove, a liga je nastavila svojim tokom, kao i skandali kada su Patsi osumnjičeni za lažne izveštaje o povredama, a onda nam dolazi 2014. godina i čuveno „bušenje lopti“ koje je Tomu Brejdiju omogućilo lakša dodavanja.

Tom se žalio na odluku o suspenziji pošto ovo nikada nije dokazano, a Koltsi nisu želeli da javno pričaju o incidentu.

Titula 2015. godine protiv Sijetl Sihoksa više je prst uperila u Pita Kerola i njegovu čudnu odluku da sa jednog jarda loptu ne da u ruke buldožeru Maršonu Linču već da idu na pas koji je Malkolm Batler presekao.

Stižemo do možda i najvažnije utakmice u karijeri Toma Brejdija. Utakmice posle koje se moglo čuti ono čuveno G.O.A.T.

Kakav narativ. Patriotsi ubedljivo gube na poluvremenu, planeta je Falkonse već proglasila za šampione, ali Tom Brejdi ima poslednju reč. Ponovo gledamo magiju koju ne razumemo, ponovo se hvatamo za glavu i pitamo da li je ovo moguće.

Ruku na srce, Džulijan Edelman stvarno zaslužuje sve pohvale za ono hvatanje kada je lopta bila na milimetar od zemlje. Ali je Tom Brejdi bio taj koji je krao vreme, sekao odbranu Atlante i unosio im paniku u redove. On i niko drugi.

Svoj poslednji prsten osvojio je sada već pretprošle sezone. Iako su istu počeli tako što u njih niko nije verovao, tako što se pričalo da su ih godine stigle i da je dinastiji napokon došao kraj. Superboul je nešto posebno, a njihov protivnik bila je najbolja defanzivna ekipa – Los Anđeles Remsi.

Eron Donald je pritiskao koliko god je mogao, ali je to bilo nedovoljno za bilo šta drugo od izuzetno neefikasnog finala, pa je Brejdi ušao u istoriju. Prestigao je svog idola, ispunio je obećanje dato pre više od 30 godina. Postao je svetski poznato ime. Postao je kralj ove igre.

Sada je da era igranja za Nju Ingland završena, Tom Brejdi je posle 20 punih godina napustio Foksboro i svoju karijeru će nastaviti u Tampa Bej Bakanirsima. Mnogi će reći da je to bio „porodični“ potez kako se Brejdijevi ne bi selili, ali mislim da će i Tom i Evans i Godvin i ostali itekako imati dobru saradnju.

Sledeći Superboul se održava upravo u Tampi, a nikada u istoriji nismo imali domaćina Superboula kao osvajača.

Da li će Tom oboriti još jedan rekord?

Stefan Nikolić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 3 idi na stranu