Ravnoteža

Srbija je u Luksemburgu, za promenu, dobila utakmicu u kojoj nije briljirala.

SS
Podeli
EPA-EFE/JULIEN WARNAND
EPA-EFE/JULIEN WARNAND

Vlahović ispravio nepravdu – Srbija ponovo prva u grupi VIDEO

Za razliku od prethodnih mečeva pod vođstvom Dragana Stojkovića, ovog puta "orlovi" nisu stvorili veliki broj šansi.

Naprotiv, većina igrača odigrala je ispod svakog nivoa. Umorno, bez energije, kao sa "tegovima" oko zglobova.

Stara je fraza da veliki timovi pobeđuju i kada igraju loše. Plašimo se da (još uvek) Srbiju imenujemo velikim timom, ali ovog puta zaista jeste trijumfovala uz slabu partiju.

Pobedu od 1:0 u Luksemburgu možemo doživeti kao ravnotežu i vraćanje balansa za određena dešavanja u dosadašnjem toku ovih kvalifikacija.

Najpre kada je reč o sudijskoj (ne)pravdi

Nije bilo puno dileme oko toga da li je Dušan Tadić u nadoknadi prvog poluvremena bio fauliran, pa je ostalo čudno kako ni škotski arbitar Kolum, ni iz VAR sobe nisu odlučili da Srbiji dodele penal.

Mnogi su odmah povikali da nam se to vratilo za ono likovanje zbog bacanja trake Kristijana Ronalda u Beogradu i njegovog nepriznatog gola u 93. minutu utakmice na "Marakani".

Hteli ili ne, morali smo i tada da priznamo da je Kristijano Ronaldo sa pravom bio besan (ne i da sa pravom baca kapitensku traku sopstvenog nacionalnog tima).

Srbija je tada preživela zahvaljujući holandskim arbitrima koji nisu videli očigledan prelazak Ronaldove lopte preko gol-linije.

Time je sačuvala bod i, u tom momentu prvo mesto na tabeli grupe A, a ispostavilo se do kraja i korak za Portugalijom koju bi u poslednjem kolu u Lisabonu mogla da preskoči i direktno se plasira na Mundijal u Kataru.

Vratilo se i za Dablin

No, zbog iste ravnoteže i balansa, "orlovima" se vratilo i za silne promašaje u prethodnoj utakmici protiv Republike Irske.

Tada lopta nikako nije htela drugi put da uđe u mrežu Iraca, da bismo u poslednjim minutima sami sebi ugurali loptu u mrežu, remizirali 1:1 i time ispustili prvo mesto u Grupi A.

Ovog puta niti je bilo velikih propuštenih prilika, niti je igra bila vredna trijumfa, ali je on došao, pa se na neki način i to vratilo Srbiji.

Samo Vlahović zaslužio prelaznu ocenu

EPA-EFE/JULIEN WARNAND
EPA-EFE/JULIEN WARNAND

Ako izuzmemo Predraga Rajkovića koji je bio bez ikakvog posla na celoj utakmici u Luksemburgu, najveći broj srpskih fudbalera pao je na ispitu.

Aleksandra Mitrovića praktično nigde nije bilo, što nije samo njegova krivica, već i veznog reda koji je podbacio.

On je napadač koji zahteva podršku, pre svih Dušana Tadića, a kapiten ovog puta nije uspevao da poveže redove tima, te da makar po neki put pusti svoju prepoznatljivu magiju (osim kod nedosuđenog penala).

Ne baš sjajan bio je i nastup Sergeja Milinković-Savića, pa i Filipa Đuričića čija igra nije imala nikakvog efekta na dešavanja na terenu.

EPA-EFE/JULIEN WARNAND
EPA-EFE/JULIEN WARNAND

Umoran i malokrvan izgled Srbije delom je zasluga i bezenergične igre Nemanje Gudelja.

Odbrana je pretrpela promene, ali uistinu i nije stavljena na preveliki test od strane luksemburških ofanzivaca.

Osim nekoliko udaraca sa distance Sebastijana Tila, te centaršuteva u završnici i pokušaja na silu da se dođe do izjednačenja, većih problema nije bilo.

Čak i Miloš Veljković, koji je poslao prelep pas iz dubine za pobedonosni gol, nije impresionirao u defanzivnim postavkama, jer je imao nekoliko bespotrebnih izleta van svoje pozicije.

EPA-EFE/JULIEN WARNAND
EPA-EFE/JULIEN WARNAND

Jedini je prelaznu ocenu (uz malobrojne navijače i srdačnu podršku) zaslužio Dušan Vlahović. Naravno zbog postignutog pogotka za tri boda, ali i zbog kretnji po terenu kojom je izbacivao iz balansa protivničke igrače.

Nije to bilo delotvorno u većini situacija, čak je prečesto birao pogrešna rešenja u sitaucijama kada su bolja bila i laičkim okom vidljiva.

Zapravo, lako je bilo uočljivo da nije uigran sa ostatkom napadačkom korpusa, da nije do kraja upoznat sa njihovim kretnjama (kao što često jesu Mitrović i Tadić).

Ali, na kraju su njegova upornost i, bilo je jasno, ogromna motivacija doneli Srbiji veliku pobedu i sačuvanu nadu da se direktno ode u Katar.

Dakle, u svemu, pa i u fudbalu bitna je ravnoteža.

Upravo ona se nekako nameće za Srbiju u ovim kvalifikacijama.

Nadajmo se da će na kraju tas, za promenu, ipak prevagnuti na našu stranu.

U Lisabonu.

Autor – Stefan Smuđa

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 3 idi na stranu