Junajted u beogradskom ogledalu – Partizanova šansa generacije

Beograd je u temeljima istorije Mančester junajteda. Grad koji je sudbinski povezan sa Mančesterom, zbog svega što se dogodilo 1958. godine, i osam godina kasnije.

Zoran Kecman
Podeli
Photo by Naomi Baker/Getty Images
Photo by Naomi Baker/Getty Images

Ali da ne pominjemo tu zlosrećnu 1958. i ono što je crnim slovima zapisano u istoriju Junajteda, već ono što je bilo osam godina kasnije, u polufinalu Kupa šampiona, kada su izašli na megdan crno-belima.

Tog 13. aprila 1966. godine, u Humskoj su pale Bazbijeve bebe predvođene slavnim škotskim menadžerom, Bobijem Čarltonom, virtuoznim Džordžem Bestom, iskusnim golmanom Harijem Gregom, koji je jedan od onih koji su, poput Čarltona, preživeli minhensku tragediju.

Bio je to tim Junajteda koji je već tad najavio ono što je usledilo dve godine kasnije, kada je postao prvi ostrvski klub koji je na tlo Engleske doneo veliki pehar UEFA.

Ipak, ostao im je jedan trn u peti. Partizan. Beogradskih 2:0 nisu uspeli da preokrenu sedam dana kasnije na “Old Trafordu”, gol Nobija Stajlsa nije poništio pogotke Mustafe Hasanagića i Radoslava Bečejca u Humskoj. Junajted je pao na pretposlednjem stepeniku, a Partizan otišao u epsko finale sa Realom.

Od tada, nisu se eto videli 53 godine, mnogo vode je proteklo Savom i Dunavom, ali Junajted, u Beograd, opet stiže kada je ophrvan problemima.

Zato nije iznenađenje kada mnogi kažu da je ovo istorijska šansa da Partizan još jednom nanese udarac slavnom engleskom klubu.

Jer ovaj Junajted i onaj od pre samo šest godina, u poslednjoj sezoni Aleksa Fergusona su nebo i zemlja. Više ništa nije isto.

Kriza i papirne zavese

Photo by Jan Kruger/Getty Images
Photo by Jan Kruger/Getty Images

Slavni ser Aleks Ferguson otišao je u maju 2013. sa kormila Mančester junajteda. Mnogi tada nisu videli, ali su mogli da naslute, Fergijev odlazak u penziju bio je početak pada.

Dajvid Mojes, krah. Luj van Gal – jedva nešto bolje. Žoze Murinjo – kratkoročno rešenje, doduše uz pehare Liga kupa i Lige Evrope.

Sada je na trenerski neiskusnom Oleu Gunaru Solskjeru, klupskoj legendi, strelcu jednog od najvažnijih golova u istoriji kluba, u onom finalu Lige šampiona sa Bajernom, 1999. u Barseloni, da vrati Junajted na stazu ne tako davnih uspeha.

Krenulo je dobro, zimus - serija pobeda, ali onda su od proleća na ovamo isplivale na površinu sve mane današnjeg Junajteda. Od vrha na dole, do tima i terena na kojem se ništa ne može sakriti.

A nije da se u klubu svojski ne trude da sve zamaskiraju.

Pre svih izvršni direktor Ed Vudvord, čovek koji sjajno barata brojkama, koji je produžena ruka porodice Glejzer, ali koji se u fudbal i svet transfera, koje je silom prilikom morao da pregovara, jednostavno ne razume.

Dok su klupske brojke u koloni prihoda dostigle rekordan nivo, Junajted je na terenu krenuo suprotnom, silaznom linijom.

Najbolji dokaz pada je to što je klub trenutno na 13. mestu u Premijer ligi, daleko od borbe za trofeje, ali i to što se takmiči u Ligi Evrope, a ne u elitnoj Ligi šampiona.

Kritičari na Ostrvu se iz nedelje u nedelje utrkuju ko će više ogoliti sadašnji trenutak Junajteda, ali jedno je sigurno – fudbalski gigant ostao je zarobljen u prošlosti, uljuljkan u dve i po decenije uspeha u eri Aleksa Fergusona, nespreman za moderne zaokrete u fudbalskoj industriji.

Liverpul je uspeo da ih prestigne, vladavina komšije Mančester sitija postala je nešto na šta su se gotovo svi navikli, ali i Totenhem i Čelsi su ispred, dok se Junajted, poput nekadašnjeg rivala Arsenala vrti u kovitlacu unutrašnjih problema.

Teren, jedino merilo kvaliteta

Photo by Jan Kruger/Getty Images
Photo by Jan Kruger/Getty Images

Ako je letos vladao izvestan optimizam kada je reč o Junajtedu i ovoj sezoni, sve se posle dva meseca od starta sezone pretvorilo u prah i pepeo.

Najslabiji start u poslednjih 30 godine, svega deset od 27 mogućih bodova, dve pobede u devet kola Premijer lige. Zabrinjavajuća nekreativnost i neefikasnost, jednostavno, ovaj tim Junajteda ima dosta manjkavosti koje bi igrači Partizana morali da pokušaju da iskoriste.

Prema sopstvenom priznanju, Ole Gunar Solskjer je od ovog leta krenuo u proces “raščišćavanja terena”, proces “izgradnje nove kulture” unutar tima koji je nasledio od Žozea Murinja i prethodnika.

Nemali je to posao, zahteva, kako Norvežanin tačno kaže, i prostor i strpljenje i vreme, što je u modernom fudbalu, kada se traže rezultati po principu “odmah i sad”, gotovo nezamislivo.

U svom tom procesu, klub sa “Old Traforda” je, što Solskjer barem za sada ne želi da prizna, napravio nekoliko grešaka u koracima.

Pre svega, ostavio je tim oslabljen za pet ne bilo kakvih, već iskusnih igrača. Maruan Felaini, kakav god da je bio, bio je pretnja po gol protivnika iz vazduha. Otišao je zimus, bez zamene.

Potom ovog leta, Solskjer je otvorio izlazna vrata za napadače Romelua Lukakua i Aleksisa Sančeza, koji su momentalno zaigrali bolje u Italiji, radilica Ander Erera je otišao u Pari Sen Žermen, a Kris Smoling je pozajmljen Romi.

Veliki minus je što Solskjer nije doveo zamene za napadače i to se naročito osetilo u protekla dva meseca, kada se usput povredio Antoni Marsijal, pa je sav teret pao na reprezentativca Markusa Rašforda, novajliju iz Svonsija Danijela Džejmsa i golobradog i talentovanog Mejsona Grinvuda, izdanak klupske akademije.

Otuda je bilans po Junajted u koloni pobeda i postignutih golova poražavajući.

U Premijer ligi u devet mečeva, postigli su svega deset golova, a u Ligi Evrope u dva meča samo jedan i to jedva, u prvom meču u grupi sa Astanom na Old Trafordu.

O blamiranju i pobedi na penale u Liga kupu nad nejakim Roučdejlom, ne treba trošiti reči, čak je i klub koji je 14. u Ligi 1 uspeo da sa lakoćom izađe na kraj sa Junajtedovim napadačima.

Postavlja se pitanje, ako može da ih namuči Roučdejl, ako su do pobede mogli da dođu Vest Hem, Kristal Palas i Njukasl, zbog čega onda ne bi mogao i Partizan i to na svom terenu?

Zaista, tim Save Miloševića, bez obzira na sav moguć oprez i respekt prema protivniku, nema razloga za strah. Naprotiv!

Slabosti Junajteda, šanse Partizana

Photo by Henry Browne/Getty Images
Photo by Henry Browne/Getty Images

Pozicija Ole Gunara Solskjera, ma koliko se Ed Vudvord upinjao da razuveri sve kako je sve u redu, i dalje je daleko od sigurne.

Rezultati i pobede pod hitno su teret na leđima Norvežanina koji je iskoristio bonus kikseva i gotovo da više nema prostora za greške. A uz to, moraće da razmišlja i o vikendu i gostovanju Noriču, koje može biti i presudno po pitanju sudbine Solskjera.

Otuda će, u psihološkom smislu, Junajted biti pod pritiskom da protiv Partizana mora da ostvari dobar rezultat (pobedu), a ovaj tim je pokazao da se ne snalazi u ulozi favorita, jer prosto nema prave lidere na terenu.

Podatak da je Junajted u nedelju u derbiju protiv Liverpula izveo najmlađi tim na teren otkako se takmiče u Premijer ligi, dovoljno govori o nedostatku autoriteta na terenu.

Nemanja Matić neće igrati zbog povrede, pod upitnikom je i Džesi Lingard, Pol Pogba takođe je van ekipe nedeljama unazad, i u toj i takvoj sredini, Junajted se oslanja na Skota Mektominija i Freda.

Sva je prilika da će Solskjer u odnosu na tim koji je izveo protiv Liverpula, izvršiti kao i u Alkmaru, barem pet ili šest promena.

Fred je igrao i previše za njegove fizičke kapacitete, moguće je da će ga odmarati, a šansu dobiti talentovani Džejms Garner.

Ista stvar i u odbrani, ne bi trebalo nikog da iznenadi ako na terenu vidi zaboravljenog Fila Džonsa, jer je i Hariju Megvajeru potreban odmor uoči nastavka sezone i serije gostovanja.

Gde je Junajted grešio ove sezone i šta Partizan može da uradi?

Pokazalo se pre svega da ekipa ne reaguje dobro kada protivnik na njih vrši agresivan, visoki presing. Igrači sredine, poput Freda i Mektominija, pa i Pereire, olako gube lopte i brz prelazak u kontru može da zada dosta problema odbrani Junajteda koja se još uigrava.

Gol Matjua Longstafa iz Njukasla, šut sa distance posle brze kontre, kada se odbrana još nije dobro organizovala, dobar je pokazatelj gde je još Junajted tanak.

Dolazak Megvajera trebalo bi da popravi stvari, ali on i Viktor Lindelof se još nisu uigrali. Protivnički napadači često koriste da se ubace između njih dvojice, uostalom tako su primili prvi gol u porazu od Vest Hema (2:0).

Druga slabost dolazi im sa boka, kada protivnik brzim dodavanjima uspe da ih razvuče i ubaci loptu pred sam gol, kao što je Liverpul uradio u nedelju uveče, kada je Lalana utrčao iz drugog plana i zatresao mrežu. Nesporazum u preuzimanju igrača, dezorganizacija, Markos Roho koji je zaboravio Lalanu. Dovoljno za gol.

Odlika ovog tima Junajteda je i da još nisu na tom nivou fizičke spreme koji Solskjer zahteva i u drugom poluvremenu, u poslednjih pola sata dolazi do pada. Ne uspevaju da drže loptu, povlače se i otuda dolazi i do pada koncentracije, što je Liverpul umeo da kazni.

Uz sve to, ranjivi su i na prekide, Vulverhempton je posle jednog kornera uspeo da pogodi stativu, a da u nastavku akcije šutem sa 20 metara Rubena Nevesa, i kasnog bloka, postignu gol za izjednačenje.

Mnogo toga će Ole Gunar Solskjer morati da rešava, ako uopšte bude imao dovoljno vremena za to, a na igračima Partizana je da mu otežaju zadatak i eventualnom pobedom sebi širom otvore vrata plasmana u nokaut fazu.

Istina je i da za Junajted ovakav meč može da bude prekretnica, kao što je pre nekoliko dana bio za Totenhem sa Crvenom zvezdom.

Ipak, uz sve gore rečeno i igru kakvu su, recimo, crno-beli pokazali u derbiju sa Crvenom zvezdom ili Astanom u gostima, i uz ovakav Junajted, sve je apsolutno moguće.

Zoran Kecman

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 3 idi na stranu