Spisak postoji – gde su pogrešili?

Neko je višak, neko je izostavljen – da li su pogrešili i ako jesu, gde?

Podeli
Foto: Profimedia/Streeter Lecka
Foto: Profimedia/Streeter Lecka

Kobi, Lebron, Vejd: Sve same legende – kompletirana lista 75 najboljih ikada

NBA liga je objavila listu od 75 najboljih košarkaša svih vremena, na početku 75. jubilarne sezone.

Ranije su 1997. godine, na 50 godina od osnivanja lige, objavili 50 najboljih igrača i svih 50 su se našli i na ovoj listi, tako da je NBA liga dodala još 25.

Nepravda je ispravljena prema Bobu Mekaduu i Dominiku Vilkinsu, koji se neki čudom nisu našli na prvom spisku.

Sa moje tačke gledišta, ovih 50 prvih koji su izabrani pre 25 godina i koji su ostali na spisku, ne treba ih dirati. Ne treba ni raspravljati o njima.

Teško mi je da poredim Bila Šarmana, koji je igrao 50ih sa još osam hol of fejmera u ekipi u ligi sa osam timova, pa sa Boston Seltiksima osvojio četiri titule kao startni bek i u proseku u karijeri ubacivao 18 poena uz Ol-star selekcije, NBA timove i sve ostalo što ide uz to, sa na primer Gerijem Pejtonom.

Zato neka ih svi sa prve liste Top 50, koji su ujedno bili i na originalnoj listi Top 25 najboljih igrača ikada, jer svako ima svoje zašto je tu i zašto već 25 ili čak 50 godina te ljude smatraju za najbolje košarkaše ikada.

Omalovažavanje košarke koja se igrala tako davno, 50ih i 60ih godina 20. veka, kao da je postalo popularno, a da nije bilo pionira ove igre, koji su uneli promene i revoluciju u košarku tada, ko zna na šta bi ličila košarka danas i kako bi NBA izgledao.

Da nije bilo Pita Maraviča, ne bi bilo šoutajm Lejkersa – rekao je Medžik Džonson. Da nije bilo Nejta ’’malenog’’ Arčibalda, ne bi niski plejmejkeri igrali sa toliko samopouzdanja i bili cenjeni u ligi – rekao je Ajzea Tomas. Da nije bilo Bilija Kaningema, ne bi centri dobili toliku priliku da pokažu svoje mogućnosti dodavanja – pitajte Bila Voltona, a pogledajte centre danas.

Dobro, znali smo da će oni biti, očekivali smo da će dodati Mekadua i Vilkinsa kako bi se ispravilo ono što se iz nekog razloga nije uradilo 1997. godine i čekali smo još ta 23 igrača iz 21. veka, da vidimo ko će biti sve na listi.

Jedna činjenica je isto jako bitna – te 1997. godine napravljen je spektakl na Ol-star utakmici, gde su se svi igrači iz Top 50 pojavili u onim čuvenim 50 kožnim jaknama i pozdravili publiku na utakmici.

Bilo je sjajno videti Karima, Vilta, Bila Rasela, Džordana, Džerija Vesta, Hakima, Birda i sve ostale velikane igre u tih 50 godina jednog do drugog, svakako jedan od najboljih momenata u istoriji NBA lige.

Nije bilo Pita Maraviča koji je preminuo i Šekila O’Nila koji je bio povređen i nije mogao da dođe.

Sada su tri večeri zaredom samo objavili tri liste od po 25 igrača i to je to. Malo su se na TNT glupirali Šek, Barkli i ekipa, dobili smo po neki komentar i to je to od ove svečanosti.

Da li zbog korone ili zbog nečega drugog nije mogao da se napravi neki poseban događaj, ne zna se ili možda jednostavno nisu želeli.

Uglavnom je sve u redu, osim nekoliko imena koja ozbiljno bodu oči.

To su pre svega Demijan Lilard, Entoni Dejvis i Karmelo Entoni.

Ljudi vole Karmela Entonija i ima veliku bazu fanova, pa ne daj bože da se nekom zamerite i pričate loše za Mela.

Ali, na stranu to, Karmelo Entoni je zaslužio da se nađe među 75 najboljih igrača svih vremena u NBA ligi.

Jednostavno – Entoni je vrhunski igrač i jedan od najboljih ikada.

Čovek ima 15 sezona sa preko 20 poena u proseku po utakmici i osam sezona sa preko 25 poena u proseku po sezoni, dok u plej-ofu ima šest nastupa sa preko 25 poena u proseku.

Bio je najbolji strelac lige, 10 puta Ol-star i igra svoju 19. sezonu u NBA ligi, pa čak i kao igrač uloge ima dvocifren broj poena u proseku uz odlične procente.

Apsolutno nema rasprave da li je nekada jedan od najboljih igrača lige među 75 najboljih ikada.

Ko nije gledao, lako postoje utakmice i hajlajti, a da bi odgledali sve fantastične partije Entonija u poslednjih 19 godina, biće vam potreban godišnji odmor.

Jedan od najboljih poentera ikada, koga na vrhuncu niste mogli da čuvate.

Što se tiče Entonija Dejvisa, u ligi je 9 godina i uspeo je da postane NBA šampion pre dve godine.

Osam puta Ol-star, četiri puta u najboljim petorkama i četiri puta u najboljim defanzivnim timovima, tri puta najbolji bloker lige i to je to u rezimeu krilnog centra koji je za sedam godina u Nju Orleansu igrao dva puta plej-of – jednom je ispao u prvoj rundi i jednom u drugoj.

Pored titule sa Lejkersima, četvrti plej-of za devet godina karijere odigrao je prošle sezone, gde je njegov tim ispao u prvoj rundi od kasnijeg finaliste Finiks Sansa.

Da li je zaslužio svoje mesto među legendama i najboljim igračima ikada?

Igrački možda, po uspesima možda, ali jednostavno je – prerano.

Čovek koji nikako nije zaslužio na listi da se nađe je Demijan Lilard.

Lilard je devet godina u ligi i pružio nam je nekoliko neverovatnih momenata, kao što su trojka za pobedu protiv Hjustona u plej-ofu i trojka za pobedu protiv Oklahome u plej-ofu.

Dejm je imao neverovatnih ’’klač’’ momenta i ove dve trojke će se pamtiti zauvek. To je njegov argument. Dajete mu loptu u ruke kada je bitno i on u skoro svakoj situaciji pogodi.

Stvarno je to sjajno i plejmejker će kada se sve podvuče biti jedan od onih koji su i obeležili neku ovu brzu eru sipanja trojki i trčanja, ali da li je u ovom momentu zaslužio da se o njemu priča kao o jednom od najboljih košarkaša ikada?

Apsolutno nije, pored onih koji nisu na listi.

Svaka čast Lilardu na šest Ol-star nastupa i šest puta u jednoj od tri najbolje NBA petorke, što je i jedino što u njegovom rezimeu trenutno piše od dostignuća.

Ima vremena za njega da svoje mesto nađe – trenutno, nije zaslužio.

Po mom subjektivnom mišljenju, dvojica košarkaša su zaslužila da se nađu na ovoj listi – pre Dejvisa i Lilarda.

Prvi je čovek koji kao da ima neki problem sa NBA ligom i medijima ili kao da je neko ’’odozgore’’ zabranio da se on ikada pominje kada se priča o najboljim košarkašima – bilo u svojoj eri, bilo na svojoj poziciji, bilo na bilo čemu!

To je Sidni Monkrif.

Sid The Squid je igrao 11 godina u NBA ligi – 10 u Milvoki Baksima i jednu u Atlanta Hoksima, gde je odigrao svega nekoliko utakmica i povukao se.

Sir Sid je u svakoj sezoni u karijeri igrao u plej-ofu i njegovi Milvoki Baksi su na tada jakom Istoku uvek bili među prve četiri ekipe i vodili su velike bitke sa Boston Seltiksima i Filadelfija Seventisiksersima.

Monkrif je dva puta bio defanzivni igrač godine i to zaredom – 83. i 84.

Uvek je čuvao najbolje protivničke igrače – Medžika, Pticu, Dentlija, Ingliša, kasnije Drekslera, Džordana, Ajzeu Tomasa...

Majkl Džordan je rekao da kada igrate protiv njega da nema odmora nijedne sekunde i da ćete svako veče dobiti rolekoster i u napadu i odbrani jer je Monkrif bio i sjajan ofanzivac.

Kada je osvajao nagrade za najboljeg defanzivca godine, Monkrif je ubacivao 22,5 i 20,9 poena, na 52 i 50% iz igre, uz 5,8 i 6,7 skokova u proseku, 4 i 4,5 asistencija, uz po dve ukradene lopte.

Šutirao je bacanja između 80 i 85%, a trojke nije šutirao uopšte.

I tako je igrao 10 godina, svako veče 82 utakmice i u plej-ofu.

U Hol of fejm je ušao 2019. godine, što podvlači teoriju sa početka da neko nešto ima protiv ovog čoveka i da je morao da uđe dosta dosta ranije.

Dan danas, Monkrif ima najveći broj pokušanih i pogođenih slobodnih bacanja u istoriji Milvoki Baksa i ubedljivo najveći ofanzivni rejting.

Ne zaboravite, pre toga je šest godina u Baksima igrao Karim Abdul Džabar, danas imamo dvostrukog MVP-ja i NBA šampiona Janisa Adetokumba, koji takođe igra šest godina ovde.

’’Monkrif radi sve ono što je potrebno u odbrani na perfektan način i nikada ne greši, ne traži prečice. Neverovatno je da na istom nivou to radi svako veče’’, rekao je Leri Bird.

Godine seljakanja, homoseksualnih afera, svađanja sa Šekom i ostale gluposti su nekako ljudima napravile jaz u sećanju, gde se sada malo njih seća kakav je igra bio Dvajt Hauard.

Bio je sedam godina najbolji centar lige, najbolji defanzivac lige, tri puta zaredom defanzivni igrač godine, dominantan na oba kraja parketa, redovni Ol-star i redovni član najboljih NBA petorki i defanzivnih timova.

Jedan je od najboljih skakača u istoriji NBA lige, jedan je od najboljih blokera u istoriji NBA lige i to bez ikakvog preterivanja.

Njegov vrhunac je trajao i na vrhuncu niko nije mogao da ga čuva, a niko nije mogao ni da se naigra pored Dvajta, koji je svoju ekipu vodio u veliko finale NBA lige.

Igrao je i sa Kobijem Brajantom, igrao je i sa Džejmsom Hardenom, sa Lebronom Džejmsom je osvojio titulu i dodao je u svoj rezime.

Ima devet sezona u plej-ofu sa dabl-dablom u proseku, tri učešća sa preko 15 skokova u proseku, a 15 poena, 11 skokova i dve blokade na skoro 60% iz igre u ukupnom proseku u plej-ofu dosta govore.

Svoje mesto mogao je da nađe i Vins Karter, ali i Trejsi Mekgrejdi, pa možda i Bernard King, Artis Gilmor, Edrijan Dentli, Manu Đinobili, Toni Parker, Pau Gasol...

Svako ima svoje argumente zašto bi bio pre Lilarda i Dejvisa.

Kakvo je vaše mišljenje? Slobodno pišite u komentarima svoje kandidate i ko je trebalo, a ko nije morao da se nađe među NBA 75.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 3 idi na stranu