Istorija - Qatar 2022 -

Kralj, Ser Bobi, Kajzer Franc i "Zuba"

Prvi tekst o legendama svetskih prvenstava treba krenuti od najvećeg Edsona Arantesa do Nasimenta, poznatijeg kao Pele.

MT Engleska, Nemačka, Brazil
Podeli
Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Na veliku scenu izašao je sa samo 16 godina, briljirajući u svom Santosu, ali i reprezentaciji Brazila, sa kojom je osvojio tri Mundijala.

Prvi je bio u Švedskoj 1958, kada je na debiju zabeležio asistenciju, potom postigao jedini gol u četvrtfinalu protiv Velsa, da bi u polufinalu het-trikom porazio Francusku, predvođenu golgeterom Žistom Fontenom.

Sa dva sjajna gola u finalu protiv domaćina u trijumfu od 5:2 Brazil je krunisan u šampiona sveta, a dečak Pele u kralja.

Do svog drugog trofeja stići će četiri godine kasnije u Čileu 1962, kada je njegov doprinos bio ograničen. Gol i asistencija obeležili su pobedu protiv Meksika, ali je povreda u sledećem meču okončala njegov nastup na ovom turniru.

Peleov treći i poslednji trijumf bio je 1970, kada je, ipak, zaigrao na Mundijalu u Meksiku, iako je četiri godine ranije, zbog batina kojima je bio izložen na terenu, kazao da više nikada neće igrati.

Doneo je ispravnu odluku, pored titule, pripao mu je i trofej namenjen najboljem strelcu (4), a gol je dao i u finalu protiv Italije (4:1).

Pored Pelea, samo je još oko 20 igrača uspevalo dva puta da osvoji Mundijal. Osim Pelea, niko tri!

Od žutog dresa oprostio se 18. juna 1971. na "Marakani" pred 160.000 gledalaca protiv selekcije Jugoslavije, čije su reprezentativce u to vreme zvali "Evropski Brazilci".

Bobi Čarlton

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Bobi Čarlton je šezdesetih godina bio kapiten i najbolji igrač Mančester junajteda i reprezentacije Engleske.

Taj nacionalni tim je 1966. na domaćem terenu predvodio do prve i do sada jedine titule prvaka sveta.

Za Čarltona je ta godina bila izuzetna, pored "Zlatne boginje", proglašen je za najboljeg igrača Mundijala, a nešto kasnije i za najboljeg fudbalera planete.

Bio je akter jednog od najkontroverznijih finala ikada, kada je pobeđena Zapadna Nemačka na "Vembliju" (4:2), u het-trik Harsta, s tim da se za jedan gol i dalje vodi debata da li je lopta prešla gol-liniju ili nije.

Svojevremeno je držao rekord u broju nastupa (106) i postignutih golova (49) za "Gordi Albion".

Nastupao je još na dva Mundijala, 1962. i 1970, kada se oprostio od reprezentacije u porazu od Zapadne Nemačke.

Preživeo je minhensku avionsku nesreću 1958, posle meča sa Crvenom zvezdom, kada je stradalo i osam fudbalera Junajteda.

Sudbina je htela da on i Mat Bezbi prežive i izgrade novi Junajted, koji je 10 godina kasnije osvojio Ligu šampiona, prvu u istoriji kluba.

Franc Bekenbauer

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Spomenuto Svetsko prvenstvo u Engleskoj 1966. nagovestilo je i nastanak još jedne fudbalske gromade, Franca Bekenbauera, koji je proglašen za najboljeg mladog igrača turnira.

Na briljantnom reprezentativnom putu, Bekenbauer će Zapadne Nemce predvoditi do trofeja na Evropskom prvenstvu 1972, ali još važnije i do titule prvaka sveta dve godine kasnije na domaćem terenu.

Nemci su finale kontinentalnog šampionata igrali i 1976. u Beogradu, kada je Čehoslovačka slavila posle penala.

U našem glavnom gradu proslavio je veliki jubilej, 100. nastup u nacionalnom dresu, a publika na "Marakani" priredila mu je ovacije kakve i zaslužuje.

Imao je briljantnu karijeru, u dresu minhenskog Bajerna osvojio je četiri Bundeslige i Kupa, ali i tri Lige šampiona.

Dva puta je izabran za najboljeg fudbalera Evrope (1972, 1976), nagradu koja je bila preteča "Zlatne lopte".

U dresu sa brojem pet na mestu libera odigrao je 103 utakmice i ostvario čak 69 pobeda.

Nemačkoj je i kao selektor doneo titulu prvaka sveta, 1990. u Italiji, kada se revanširao Argentini za poraz u finalu četiri godine ranije.

Ronaldo

Profimedia/PATRICK HERTZOG
Profimedia/PATRICK HERTZOG

Luis Nazario de Lima Ronaldo, jedna od "modernijih" legendi svetskih prvenstava, na kojima je trijumfovao dva puta.

Prvi put je "Zlatni globus" podigrao sa samo 17 godina 1994. u Americi, da bi do druge titule došao 2022, kada je u Japanu i Južnoj Koreji bio najbolji strelac sa osam golova.

Držao je i rekord po ukupnom broju datih golova na svetskim prvenstvima (15), koji je Miroslav Klose oborio 2014. godine.

U Francusku 1998. je došao kao dvostruki uzastopni najbolji fudbalera sveta i kao pravi superstar, igrao je dobro do finala, a onda kolaps, kao i čitave selekcije, koja je poražena od domaćina u Parizu (3:0).

Peleu je posle 1966. bilo lakše da se vrati na tron, trebalo je da zaleči samo povrede fizičke prirode. Ovo je bilo drugačije vreme, pritisak i sve ono što donosi moderni fudbal uticao je na Ronaldovu psihu.

A nije baš da nije imao ni povrede, koje su ga na kraju sputale da napravi još impresivniju karijeru, koja bi ga možda dovela i do titule najboljeg ikada.

Sa Brazilom je igrao još na Mundijalu 2006, kada su ispali u četvrtfinalu, dok je karijeru okončao 2011. godine.

U dresu "karioka" je na 98 utakmica postigao čak 62 gola.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 4 idi na stranu