Raduljica za B92: U Srbiji te izopšte ako imaš svoj stav

Bio je superioran u mlađim kategorijama, činilo se da će se taj trend nastaviti i u seniorskoj karijeri i da je za Miroslava Raduljicu NBA liga sigurno krajnje odredište. Međutim, mnogo toga u karijeri 26-godišnjeg centra nije išlo prema planu, pa je letošnja vest da je Raduljica potpisao ugovor sa Milvoki Baksima naišla na iznenađenje mnogih.

Ipak, on očigledno nije bio iznenađen, vredno je radio i iskoristio je šansu – u dosadašnjem toku sezone prosečno beleži 4,7 poena i 2,4 skoka za skoro 11 minuta u igri, a kako vreme protiče, uživa sve veće poverenje trenera Lerija Drua.

U intervjuu za B92 Raduljica kaže da je zadovoljan kako se sve odvija, da se najviše druži sa Iljasovom i Pačulijom, kao i da je u Milvokiju jako hladno i da nema mnogo šta da se radi.

Dotakli smo se i njegovog negativnog imidža u Srbiji, reprezentacije, rastanka u ružnim odnosima sa matičnim FMP Železnikom, kao i njegove izjave posle odlaska iz Partizana da se nikada više neće vratiti u Srbiju.

Saša Ozmo Argentina
Podeli

Snažni centar Milvoki Baksa koristi svaki trenutak na parketu, minutaža mu je sve veća, a za sada je nekoliko puta ubacio dvocifren broj poena.

“Kao prvo, mislim da sam šansu zaslužio svojim radom i odnosom. Takođe, imali smo dosta povreda, pa sam ‘uskočio’ kao zamena i pokazao da mogu da igram na visokom nivou. Licno sam prezadovoljan svojim napretkom ovde, mislim da niko nije ovo očekivao od mene”, kaže Raduljica.

U Evropi često čujemo igrače i trenere kako se žale na umor kada igraju dva meča nedeljno. Tempo u NBA ligi znatno je naporniji, pa Miroslav kaže da nema mnogo slobodnog vremena. A i u Viskonsinu je najčešće veoma hladno.

“Mnogo je drugačije nego u Evropi jer je ritam nemilosrdan, mnogo je utakmica dan za danom, putovanja su skoro svaki dan, tako da nemam preterano vremena za bilo šta drugo. Uz to, Milvoki zimi nema bog zna šta da ponudi, jako je hladno, tako da uglavnom ostanem kod kuće u slobodno vreme – čitam, slušam muziku ili pričam sa porodicom i prijateljima na skajpu”.

Milvoki je postojbina Harlija Dejvidsona, legendarne firme koja se bavi proizvodnjom motocikala. Raduljica je veliki obožavalac Harlijevih motora, ali za sada se nije provozao.

“Kao što rekoh, jako je hladno, pa ne znam kako bi sada voznja izgledala. Ipak, i dok je bilo malo toplije, ugovorom su zabranjene egzibicije takve vrste – moram da priznam da mi je veoma krivo zbog toga jer sam najveći fan Harlija od svih igrača, čini mi se. Doduše, nije mi zabranjeno da idem u muzej, da posetim restoran Harlija ili neko predstavništvo i posedim malo na nekom”.

Svlačionica nekog NBA kluba nepoznanica je za većinu ljudi sa ovih prostora. Pitali smo Miroslava da nam otkrije kakva je atmosfera u ekipi i sa kime provodi najviše vremena.

“Nigde nema druženja kao kod nas, pa tako ni ovde, mada mogu da kažem da se družim i da se dobro kapiram sa Zazom Pačulijom i Ersanom Iljasovom. Uglavnom idemo zajedno na večeru kada smo na putu ili kada im porodice nisu u Milvokiju. Oni razumeju evropski način razmisljanja, znaju čak malo i srpskog, pa se uvek zezamo, dok im ja dobacujem na turskom (Zaza govori turski). Zanimljiv mi je i Džon Henson, nekada se i sa njime družim, a najduhovitiji je Ekpe Udoh”.

Poznato je da u NBA ligi starosedeocima novajlije moraju da nose opremu, kao i da im se često smišljaju razne smicalice. Raduljica kaže da to nije osetio na svojoj koži.

“U našem timu nema baš nekog drila za rukije, iako me jako zanima kako bi mene naterali da radim neke od tih gluposti koje ovi klinci moraju da rade u drugim ekipama”.

Na početku intervjua Raduljica je rekao da su retki oni koji su od njega očekivali tako dobre partije. ESPN je srpskog košarkaša čak svrstao među poslednjih pet igrača na listi od 500. Situacija se promenila i Raduljica je nedavno izabran u deset najboljih rukija u dosadašnjem toku sezone.

“Kao i obično, malo ko veruje u mene, ali eto, izgleda da moram non-stop nekoga da demantujem i dokazujem se. Ipak, nije mi teško dokle god ima onih koji mi ne žele bas najbolje. Rekao sam na početku da mislim da sam zaslužio šansu, to isto važi i za ovo priznanje. Ako neko možda misli da nisam, u SAD brojke ne lažu”.

U Srbiji je veliki broj onih koji Raduljicu percipiraju kao momka koji se ne trudi dovoljno i čiji stav i ponašanje nisu idealni.

“Veliki deo javnosti ima pogrešnu percepciju o svemu, pa tako i o meni. Tužno je što u Srbiji imati svoj stav, karakter i biti drugačiji znači istovremeno i biti neshvaćen, izopšten ili čak omrznut. Ne obraćam paznju na stvari koje mi nisu bitne i koje mi oduzimaju energiju”.

Brojni su ljudi u našoj zemlji koji su stekli utisak da Raduljica nije posebno zainteresovan za nacionalni tim Srbije, ali nikako da čujemo i njegovu stranu priče.

“Nije mi jasno kako se stekao bilo kakav utisak o toj temi kada me niko nije ni kontaktirao iz Košarkaškog saveza Srbija, a ni od novinara mi niko postavio ovakvo pitanje. Biće da je to neka vrsta percepcije ponovo. Da ne kažem da je pogrešna, možda se neko uvredi. Poznati smo po sujeti. Što se tiče eventualnog poziva za reprezentaciju narednog leta, o tome bih radije govorio kada za to dođe vreme”.

Raduljica je ponikao u FMP Železniku, jednu sezonu bio je na pozajmici u Borcu iz Čačka, a 2010. godine potpisao je za Efes Pilsen. U Turskoj nije dobio pravu priliku, pa je bio na pozajmicama u Albi, Partizanu i u Azovmašu pre nego što je prošlog leta potpisao za Bakse.

“Bilo je nekoliko ključnih momenata u karijeri i, sa ove vremenske distance, deluje mi da sam mogao nešto da promenim, ali sada je lako govoriti o tome. Definitivno bih promenio izbor klubova”.

Konstatovali smo da se Raduljica nije rastao baš u najboljim odnosima sa matičnim klubom – FMP Železnikom. To je priča koja je svojevremeno izazvala mnogo bure u medijima, a našem centru i dalje je gorak ukus u ustima kada se ona spomene.

“Ne u ‘ne baš najboljim odnosima’ nego ni u kakvim, jedva smo se rastali. To svi znaju i nije nikakva tajna, ali za tu priču nikada nisam raspoložen jer se samo iznerviram svaki put kada se setim. Možda treba da prođe jos vremena kako bih hladne glave sagledao sve, ali čisto sumnjam da će se to ikada desiti. Tužna priča”.

Raduljica je na pozajmici u Partizanu bio u sezoni 2011/2012, a posle toga je izjavio da se nikada više neće vratiti u Srbiju.

“Tačno je da sam to rekao i stojim iza toga, ali to nema veze samo sa Partizanom kao što je izgleda preneto, već sa celokupnom situacijom u srpskoj košarci. Taj period pamtim po pomesanim emocijama – ponos, gorčina, sreće, izneverena očekivanja, nada i razočaranje, pravi sataraš od osećanja”, zaključio je Raduljica za B92.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu