Nelson za B92: Zvezda najveći klub za koji sam igrao

Od debija u Crvenoj zvezdi Telekom Demarkus Nelson oduševio je kako navijače ’crveno-belih’, tako i ljubitelje košarke u Srbiji. Svima je od prvog trenutka bilo jasno da se susreću sa sjajnim košarkašem, koji je od početka karijere gde god da je igrao ispisivao nove stranice istorije. Njegova karijera nije tekla baš onako kako su mnogi predvideli, ali on kaže da je ostvario ono što je želeo i da sada uživa u Beogradu. U razgovoru za B92 Nelson je pričao o tome, kao i o odrastanju u Ouklendu, Djuku, godinama provedenim u NBA ligi, dolasku u Evropu i Zvezdi...

Jelena Trajković SAD
Podeli

Ouklend je poznat kao problematičan grad, ali Nelson nije podlegao pod njegov uticaj posebno zahvaljujući svojim roditeljima.

Kada odrastate u takvom okruženju susrećete se sa različitim stvarima, ali su moji roditelji uspeli da me spreče da krenem pogrešnim putem, ili, kako se može reći, normalnim u takvom gradu. Zato sam veoma zahvalan svojim roditeljima na tome kako su vaspitali i mene i moju braću i sestre“.

Ouklend je košarci dao neka poznata imena. Pol Pirs i Geri Pejton su rođeni tamo, Džejson Kid je odrastao tamo, dok su se Bil Rasel i Pol Sajlas školovali tamo. Ipak, Voriorsi nikako da se izbore za prevlast sa Atletiksima i Rejdersima.

Cela ta oblast ima neverovatne navijače i sjajne timove. Veliki broj talentovanih sportista je odatle, mnogo njih je odraslo tamo i napravilo neverovatne karijere u klubovima širom Sjedinjenih Država. Mislim da, ipak, navijači uživaju u tome što imaju toliko timova u različitim sportovima koje mogu da podržavaju“.

Uporedo sa košarkom, plejmejker Zvezde je tokom tinejdžerskih godina trenirao i američki fudbal i bejzbol. Ipak, kada je došao trenutak da se odluči za jedan, nije dugo razmišljao.

Iskreno, da sam mogao, voleo bih da sam nastavio da igram i bejzbol. To je bio prvi sport koji sam trenirao, onda je došla košarka, a potom i američki fudbal. Bio sam veoma dobar u sva tri sporta, za neke sam bio više prirodno sposoban, a druge sam trenirao mnogo više. Već u srednjoj školi, letnja košarkaška sezona se podudarala sa prolećnom bejzbol sezonom i morao sam da se odlučim. Košarku sam jednostavno najviše voleo, sve vreme sam znao da kada budem morao da odem na koledž da ću nastaviti da je igram i da će doći dan kada ću morati da prestanem da igram i američki fudbal“.

Iako je morao da se odrekne fudbala, igranje na poziciji kvoterbeka Nelsonu je mnogo pomoglo da bi se formirao kao plejmejker.

To što sam bio kvoterbek mi je dosta pomoglo i u košarci. Velika je odgovornost igrati na toj poziciji i voditi napad, morate da vidite neke stvari pre nego što se uopšte dese. Takođe, morate da znate dobro svoje saigrače i sve ostale u timu, kao i da budete lider, da ostali žele da vas slede. Kako da budem sjajan kvoterbek naučio sam od svojih trenera, oni su me naučili da budem vođa i te karakteristike sam uspeo da prenesem i na košarkaški teren“.

Nelson i dalje drži srednjoškolski rekord Kalifornije po broju postignutih poena, a takođe je među desetoricom najboljih i po skokovima i asistencijama. U tome, ipak, udela nema američki fudbal, već njegov otac.

Kada sam bio mali moj otac je želeo da svaku igru igram na pravi način. Obojica smo imali svoje omiljene igrače i nešto što nam se posebno sviđalo kod njih i zajedno smo ih proučavali. Jedan od mojih omiljenih igrača je bio Geri Pejton, koji je bio neverovatan u odbrani i ja sam želeo da na tom polju budem kao on. Želeo sam da asistiram kao Džejson Kid, ili da kradem lopte kao on. U pitanju su bile različite karakteristike igrača koje sam želeo da implementiram u svoju igru. Nisam želeo samo da postižem poene, bio sam željan pobeda i bio sam spreman na sve, bilo da je to da skačem na svaku loptu ili asistiram drugima“.

Otići na Djuk je samo po sebi privilegija, a zanimljivo je da su Nelsona regrutovali već kada je bio druga godina, iako se on prvo opirao.

Cela priča je veoma zanimljiva zato što sam u to vreme zaista mrzeo Djuk. U Americi ili volite Djuk ili ga mrzite, nema trećeg. U to vreme sam želeo da idem na neki koledž na zapadnoj obali, blizu kuće, ali se sve promenilo kada sam sa školom otišao na jedan turnir u Severnoj Karolini. Utakmice u okviru njega su igrane i na Djuku, odigrao sam dobro, kao i ceo tim, i njihovi skauti su to videli. Posle toga su me upoznali sa svima, odveli da vidim ceo kompleks i zaista sam bio oduševljen i promenio sam mišljenje. I, zaista jeste privilegija igrati za Djuk, jer obično ne regrutuju tako mlade košarkaše, ali su u meni videli nešto posebno“.

Na Djuku je plejmejkera Zvezde trenirao Majk Kržiževski, koji je prava košarkaška legenda.

Trener Kej je najbolji sa kojim sam sarađivao tokom cele svoje karijere. Za njega slobodno mogu da kažem da je jedan od najvećih košarkaških umova na svetu, da se tako izrazim. Samo to što sam od njega uspeo da naučim kako da se pripremim za utakmice, kako da se ponašam tokom njih, dosta je doprinelo mom razvoju kao profesionalcu“.

Tokom četiri godine na Djuku, Nelson je takođe ispisao nove stranice istorije, pošto je postao jedan od samo šestorice igrača u istoriji koledža koji je postigao više od 1.300 poena i imao više od 600 skokova, 200 asistencija i 125 ukradenih lopti.

Nikada nisam mnogo pratio svoju ličnu statistiku, niti su me zanimala sva priznanja za moj učinak. Oduvek sam želeo da postignem više. Dosta toga sam ostvario tokom vremena na Djuku, naučio sam mnogo i napredovao, moje ime je u stranicama istorije tamo, ali bih zaista voleo da sam se borio za titulu. Nikada nismo potpuno prišli tom ostvarenju, dva puta smo ušli u Sweet sixteen, i zaista žalim zbog toga“.

Djuk je tokom godina iznedrio odlične defanzivne igrače, među kojima su i Grent Hil, Šeldon Vilijams i Šejn Batije.

Trener Kej je prvenstveno defanzivni trener. Zaista zna da nauči igrače kako da igraju odbranu i na tom polju sam dosta napredovao dok sam bio na Djuku. Svi su znali da mogu da postižem koševe, da smišljam akcije, ali dosta radio na odbrani. Na poslednjoj godini sam bio najbolji defanzivni igrač konferencije i drugi u celoj ligi. Imao sam zaista dobru poslednju godinu, ali za mene se sve svodilo na titulu, na to šta će tim postići. Bio sam malo razočaran što je Djuk godinu dana pošto sam ja otišao osvojio titulu. Pomislio sam u šali da je možda u meni bio problem“.

Sve već pomenuto govori da je Nelson bio sjajan igrač u srednjoj školi i na koledžu, ali nije bio draftovan te 2003. godine, što je bilo veliko iznenađenje.

Jeste bilo iznenađenje što nisam bio draftovan. Pre drafta sam imao odlične treninge sa velikim brojem timova, koji su mi obećali da će me izabrati ako budem slobodan u prvoj rundi oko 20. pozicije. Timovi to stalo rade, ponekad ih ispune, ponekad ne, i to je posao. Neki igrači tada nisu izabrani tako rano kao što se u prvi mah mislilo, to je dovelo do promena što se tiče moje situacije. Bilo je timova koji su želeli da me draftuju u drugoj rundi, ali je moj agent rekao da je strateški bolje da sam izaberem gde želim da idem ili izborim se za mesto tokom kampova. Zato smo izabrali Golden Stejt, oni su imali najviše slobodnih mesta i uspeo sam da se izborim za svoje mesto“.

Na pitanje da li zna da su 2003. godine draftovana petorica igrača koji su u nekom trenutku igrali za Crvenu zvezdu ili Partizan (Peković, Dragićević, Gist, Džavai, Erden), Nelson je rekao:

Stvarno? Nisam to znao. To je zaista zanimljiv podatak. Džejms Gist je moj dobar prijatelj, igrali smo zajedno i dosta dobro se slažemo. Pričao sam sa njim baš pre dolaska u Crvenu zvezdu“.

Nelson je, ipak, na kraju uspeo da se izbori za mesto u najjačoj ligi na svetu i to u timu iz svog rodnog grada, Golden Stejt Voriorsima.

Veoma sam siguran u svoje sposobnosti i šta mogu da doprinesem na terenu. U to vreme Voriorsi su imali samo petoricu igrača pod ugovorima, što je značilo da treba da dovedu još desetoricu. Mnogi su želeli da pokušaju da izbore mesto u timu, a ja sam mislio da mogu da zasijam, jer nije bila poenta samo u koševima, već u doprinosu da tim bude bolji. To sam i dokazao, a čak sam uspeo da se izborim i za mesto startera pored igrača koji su imali odlične ugovore. Bila je to odlična prilika za mene“.

I tamo je ispisao nove stranice istorije, pošto je postao prvi igrač koji nije draftovan a bio je starter na prvoj utakmici sezone i to u celoj ligi.

Zanimljivo je da sam gde god da sam otišao ispisivao neke stranice istorije. Ne znam šta je razlog. Nisam znao da to niko nije pre meče učinio i zaista sam srećan i ponosan što sam uspeo da ostvarim svoj san, da igram u NBA ligi, da budem starter. Što se tiče ugovora, nije sve ispalo onako kako smo želeli, ali to nije imalo nikakve veze sa košarkom. Pokazao sam na terenu da sam jednako dobar kao svi ostali. NBA je, ipak, biznis“.

Nelson se jednu sezonu ostao u Voriorsima, da bi se potom kratko zadržao u Čikagu. Pošto je uvek isticao kako je veliki fan Majkla Džordana bilo mu je drago kada je usledio poziv Bulsa.

Svi vole Majkla Džordana. On je najbolji igrač svih vremena. Ne možete da igrate košarku, a da ne kažete da vam je on bio idol ili da ne želite da se ugledate na njega na neki način. On je uradio neverovatne stvari za ovaj sport. Igranje za Čikago Bulse je bilo sjajno iskustvo za mene, osećaj je neverovatan kada prolazite pored vitrina sa trofejima koje je tim osvojio predvođen njim“.

Iako nije uspeo da ostvari uspešniju karijeru u najjačoj ligi na svetu, Nelson ističe da je pokazao da mu je mesto među najboljima.

Ne žalim ni za čim. Za to vreme kada sam igrao pokazao sam da sam igrač na nivou NBA lige. U pravom timu sam mogao da budem i starter. Ipak, u ovom trenutku moje karijere moram košarku da gledam kao posao. U ovom sportu je dosta politike, mnogo neispunjenih obećanja, ali ljudi vide samo glamur, ne i tu drugu stranu. Ako ugovor nije odgovarajući, ako tim ne da neke garancije, onda ću nastaviti da igram u Evropi. Srećan sam u Beogradu, zadovoljan sam svojom evropskom karijerom, dobro zarađujem, radim šta želim i izdržavam porodicu. Voleo bih da se vratim u NBA ligu, ali čak i ako to ne učinim, biću srećan“.

Ne računajući timove iz Sjedinjenih Država, Nelson je pre Zvezde igrao i za Zagreb, Avelino, Šole i Donjeck, ali za njega ništa ne može da se poredi sa ’crveno-belima’.

Mislim da je Crvena zvezda najveći klub za koji sam igrao u Evropi, kada se sve pogleda. Kada sam igrao u Italiji imali smo dobar tim, na papiru možda i najbolji, ali to na terenu nije uspeo da iskoristi. Grad i navijači su podržavali tim, ali ne kao što je slučaj sa Crvenom zvezdom. U Francuskoj sam igrao takođe za dobar tim, igrali smo i Evroligu i Evrokup, navijači su bili dobri, ali je grad bio mali. Kada se sve ukupno sagleda – grad, navijači, klub, organizacija i način života, Crvena zvezda se izdvaja“.

U dosadašnjem delu sezone, Zvezda je bila najbolje plasirani srpski tim u ABA ligi, prošla je u drugu fazu u Evrokupu i osvojila Kup Radivoja Koraća. 27-godišnji Nelson kao razlog za uspehe ’crveno-belih’ vidi to što igraju kao tim.

Imamo veliki broj dobrih igrača i igramo zaista kao tim. Kada je takav slučaj, kada imate igrače koji mogu da urade više, za tim je najbolje kada oni daju manje. Neka ja budem primer, ponekad je i dobro kada se ja stavim u stranu zarad tima, a ne pokušavam da se istaknem. Na kraju, tim je bolji, a i ti si bolji igrač zbog toga. Mislim da je dobro što imamo nesebične igrače i da smo zato veoma uspešni ove sezone i imamo šansu za još dva trofeja“.

Superliga počinje ovog vikenda, a iako Zvezda titulu u domaćem šampionatu čeka 15 godina, Nelson ističe da najvažnije utakmice njega i saigrače čekaju na završnom turniru ABA lige, kada će se boriti i za trofej i za mesto u Evroligi naredne sezone.

Imamo još dve utakmice da odigramo u ABA ligi, u kojoj smo zaista bili odlični od početka sezone. Treniramo naporno, osećamo da možemo da pobedimo sve. Dva puta smo tesno poraženi od Igokee, ali imamo veliko samopouzdanje. ’Fajnal for’ je sličan završnom turniru NCAA, morate da odigrate dobro, nema prostora za grešku. Najbolji tim na kraju pobeđuje i zbog toga je svaka utakmica mnogo važnija, ne smete da priuštite loš dan“.

Iako je još rano za priču o narednoj sezoni, plejmejker Crvene zvezde ne krije želju da ostane u klubu.

Ovo je zaista jedna od mojih najomiljenijih sezona u Evropi. Uživam u Beogradu. Volim ovaj tim, volim grad i volim da igram ovde. Definitivno bih voleo da ostanem, velika je šansa za to. Ima još dosta vremena, moj agent i klub će morati da se sastanu kada bude trebalo, treba još toga da se desi“, rekao je Demarkus Nelson za B92.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.