Kako je legendarni Beara šokirao Jugoslaviju i završio u Zvezdi?

Jugoslovenski fudbal ima nekoliko bitnih datuma, a jedan od najvažnijih je iz 1955. godine.

Izvor: Sportske novosti
Podeli

Embed from Getty Images

Tada je jedan od najboljih golmana sveta Vladimir Beara šokirao fudbalsku javnost prelaskom iz Hajduka u Crvenu zvezdu.

Beara je bio srce i duša Hajduka u prvoj polovini prošlog veka, prvak Jugoslavije tri puta, prvi golman reprezentacije na svetskim prvenstvima 1950. i 1954.

A onda se dogodilo nezamislivo...

"Beara napušta Hajduk i odlazi u Crvenu zvezdu"
, preneli su mediji vest za koju su mnogi pomislili da je šala.

"Ali, od šale nije bilo ni 'š', bila je to istina", pišu "Sportske novosti".

"Odlazak Beare u Zvezdu bio je najintrigantniji događaj u istoriji jugoslovenskog fudbala. Nikome nije bilo jasno zašto je otišao.

Dugo se spekulisalo da je otišao zbog novca, stana i ko zna kakvih privilegija... Beara je istinu otkrio Zdravku Reiću 2011. u emisiji "Istinom do gola".

"Otišao sam jer me u Splitu nisu poštovali. Što sam bolje branio, bilo je više viceva na moj račun. Moj prvi izbor nije bila Crvena zvezda. Prvo sam se ponudio Dinamu", rekao je Beara, a prenose "SN".

Međutim, Dinamo nije želeo da kvari odnose sa Splitom. Otišavši u Beograd, Beara je u Splitu postao persona non grata.

"Toliko da se mu pretili. Beara nije hteo da raspiruje vatru, pa nikad nije čuvao gol Crvene zvezde na "Starom placu".

Beara je otišao iz Splita jer je bio razočaran, ali njega je razočarala i Crvena zvezda.

Iako je imao 32 godine, Zvezda nije htela da ga pusti u inostranstvo. Ne znajući šta drugo da uradi, Beara je u leto 1960. otišao pravo na Brijune da bi se požalio Josipu Brozu Titu.

Tek nakon Titove intervencije dobio je dozvolu za odlazak u inostranstvo i otišao u Nemačku", pišu "SN".

Hajduk, Crvena zvezda, reprezentacija, pa Nemačka. Beara je 1960. bio proglašen za najboljeg fudbalera Jugoslavije u anketi Sportskih novosti.

Trebalo je da primi Žutu majicu i kristalnu vazu. Ali, to se nije dogodilo.

"Zašto? Objašnjenja su bila svakakva, pa i takva da su predaju nagrade sprečili medijski uticajni hajdukovci, još uvek srditi na Bearu jer je 1955. otišao u Zvezdu.

Ipak, 1987. Beara je dobio nagradu koju je zaslužio 1960. Žutu majicu Beari je s 27 godina zakašnjenja uručio Miroslav Rede, tadašnji urednik fudbalske rubrike SN-a.

Beara je zaplakao od sreće".

U Nemačkoj je branio u Alemaniji iz Ahena, pa u Viktoriji iz Kelna. Ali Nemačka velikom golmanu nije donela sreću. Dva puta je lomio desnu potkolenicu, što je ubrzalo kraj njegove karijere.

"Međutim, u zlu je bilo i dobra. Beara je završio tada priznatu trenersku školu u Kelnu.

Godinama je sanjao povratak u Split. To se napokon i dogodilo. Hajduk je oprostio Beari gaf iz 1955. i on se 1970. vratio na "Stari plac".

Ovaj put kao trener. Bio je pomoćnik Slavka Luštice u sezoni u kojoj je Hajduk osvojio titulu šampiona.

Prvu nakon 1955. kad je Beara otišao u Crvenu zvezdu", ističu "SN".

Školovao se za električara, postao baletan, pa ispisao istoriju fudbala

Koliko je Beara bio veliki golman najbolje je potvrdio događaj iz 1963. godine.

Kada je Lav Jašin, prvi i jedini golman koji je izabran za najboljega igrača Evrope primao prestižni trofej, izjavio je: "Hvala, ali Vladimir Beara je za mene najbolji".

"Izjava legendarnog golmana govori sve.

To je pre osam godina potvrdio i Džonatan Vilson, ugledni engleski fudbalski pisac.

Vilson je u decembru 2012. objavio knjigu "Autsajder: istorija golmana". Vilson o Beari piše kao o jednom od najvećih golmana svih vremena", navode "SN".

Odigrao je 308 utakmica za Hajduk i primio 153 gola. Za Zvezdu je nastupio na 174 utakmice i primio 91 pogodak.

U izuzetno jakoj jugoslovenskoj ligi je tokom 12 godina primao gol na tek svakoj drugoj utakmici.

Branio je za Jugoslaviju na tri SP, a bio je i ispred gola generacije koja je 1952. osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Helsinkiju: Beara, Stanković, Crnković, Z. Čajkovski, I. Horvat, Boškov, Ognjanov, Mitić, Vukas, Bobek, Zebec

"Školovao se za električara, ali imao je mnogo veće ambicije. Statirao je u splitskom pozorištu, gde je plesao i balet.

Beara je jednoga dana došao na Hajdukovo igralište kako bi vežbao elastičnost, odraz i visoki skok.

Dakle, sve što je nužno za karijeru baletana. Kad su videli što sve Beara može, odmah su ga zadržali na igralištu pored Plinare.

Luka Kaliterna i Leo Lemešić bili su njegovi prvi učitelji. Luka Kaliterna je teniskim lopticama (negde se pominju i bejzbolske) vežbao Bearin refleks".

Embed from Getty Images

Beara je za godinu dana postao klasa i 1948. stao je na vrata "Bilih".

Dalji uspon je bio meteorski. Već 1950. čuvao je gol jugoslovenske reprezentacije u dvoboju s Engleskom.

Jugoslavija je, održavši na Vembliju 2:2, postala prva ekipa koja je izbegla poraz na Ostrvu.

Bearine obrane zadivile su Engleze, koji su mu odmah dale nadimak "Veliki Vladimir".

Nekadašnji fudbaler i novinar Miroslav Rede tvrdi da je Beara na utakmici sa Velsom 1953. u Beogradu (5:2 za Jugoslaviju) zabeležio najbolju odbranu u karijeri.

"Rede, koji je skupljao lopte iza Bearinih vrata, priča: 'Velški vezista Olčurč u jednome je trenutku poslao snažan udarac u levi donji ugao. Beara se bacio i odbio loptu do Olčurča, koji je odmah šutirao u desne rašlje. Beara se podigao, bacio i izvadio i tu loptu. Bila je to najbolja obrana koju sam ikada video'"
.

Beara je u svom dnevnom boravku 1989, kad je imao 61 godinu, još jednom pokazivao Redeu kako je obranio te udarce.

"Bacio se na parket, pa se dizao i leteo preko fikusa da bi izvadio loptu iz "rašlji".

Beara, koga su zvali i "Baletan s čeličnim šakama" i "Čovek od gume", nije dozvoljvao postavljanje živog zida.

"Nekako mi se uvek činilo lakše kad izvođača mogu gledati u oči'".

Embed from Getty Images

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu