Foto: Ivana Dukčević
Foto: Ivana Dukčević

Neobična mesta za letovanje: Turska - Prinčevska ostrva - Bujukada

Podeli

Prinčevska ostrva nalaze se u Mramornom moru, oko 20 kilometara južno od centra Istanbula, veoma blizu azijskog kopna i najjužnijih predgrađa 16-milionskog grada. Naziv su dobila još u periodu vladavine Vizantije, kada su na njih u izgnanstvo proterivani prinčevi, princeze i nepodobni članovi carske familije.

Čak i nakon osvajanja Konstantinopolja, novi vladari - Osmanlije, nastavili su istu tradiciju, te su na ovim ostrvima završavali prognani članovi palate Topkapi. Najpoznatiji skoriji izgnanik, koji je nekoliko godina proveo na jednom od ostrva bio je Lav Trocki, koji je u Tursku stigao nakon sukoba sa Staljinom. Iz svih ovih razloga, Prinčevska ostrva i danas čine zanimljiv spoj arhitekture i religija različitih naroda - u malom, sa grčkim manastirima, jermenskim i katoličkim crkvama, ali i jevrejskom sinagogom.

Današnji "izgnanici", na Prinčevska ostrva dolaze iz sasvim drugačijih pobuda. Tokom meseci van turističke sezone, stanovnici Istanbula vikendom stižu na slabije naseljena ostrva kako bi na kratko izbegli gužvu velegrada i proveli vikend uživajući na nekoj od uređenih plaža. Neki od njih, vlasnici cu predivnih, kitnjastih drvenih vila po kojima su ostrva poznata - nalik onim na Bosforu, a koje potiču pretežno iz XIX veka.

Foto: Ivana Dukčević
Foto: Ivana Dukčević

Na ostrvima ne postoji saobraćaj, i jedini vid prevoza je najam bicikla ili vožnja električnim vozilima čija je upotreba počela u junu 2020. godine. Naime, decenijama unazad, sve do prošle godine jedini vid prevoza na ostrvima predstavljale su kočije upregnute konjima. Međutim, konji na ostrvu živeli su u veoma lošim uslovima i zbog porasta broja turista, njihovi vlasnici su ih primoravali da rade bez prestanka, uzbrdo i nizbrdo izuzetno strmih ulica ostrvskih brda, što je u najvećoj meri uzrokovalo njihovu preranu smrt, zbog čega su lokalna i međunarodna društva za zaštitu životinja, ali i stanovnici ostrvlja, digli svoj glas. Vlasti su najzad na ostrvima uvele električna vozila, koja saobraćaju slično dolmušima (minibus) po utvrđenoj ruti.

Prinčevska ostrva sastavljena su iz četiri veća i pet izuzetno malih ostrva. Četiri najveća ostrva su: Bujukada (Büyükada - "Veliko ostrvo"), Hejbeliada (Heybeliada - "Ostrvo sedlarske torbe"), Burgazada ("Ostrvo tvrđave"), i Kinaliada (Kınalıada - "Ostrvo kane" za tetoviranje). Do sva četiri ostrva, saobraćaju brodići u sistemu istanbulskog gradskog prevoza.

Bujukada (Büyükada - "Veliko ostrvo")

Foto: Ivana Dukčević
Foto: Ivana Dukčević

Naš brod iz centra Istanbula, pristao je na Bujukadu - turistički najposećenije i najveće ostrvo arhipelaga - uz prelepi dok čiji je izgled početkom XX veka osmislio jermenski arhitekta u Osmanskom carstvu, Mihran Azaryan.

Najlepše drvene vile Bujukade nalaze se u centru jedinog mesta na ostrvu, a dve najčuvenije vile su Anatolian Club i Splendid Palace Hotel. Hotel Splendid Palace podigao je Kazim paša 1908, kada je penzionisan kao oficir osmanlijske vojske, i današnji vlasnici su šesta generacija iste porodice. Vila predstavlja velelepnu fuziju evropskog i istočnjačkog stila, i ima status kulturno-istorijskog spomenika. Iako u početku nije bila hotel, prilikom posete Bujukadi, prvi predsednik Ataturk je često ovde dolazio u restoran, na ručak.

Na putu ka šumi i vrhu ostrva koji vodi ka grčkom manastiru (Hagios Sotiros Christou Monastery), na jednom od brda nalazi se Grčko sirotište, druga po veličini najveća drvena kuća u Evropi. Danas u polu-ruševnom stanju - jer je poslednji put korištena 1964. godine, označena je kao jedno od nekoliko mesta na listi hitne restauracije evropskog kulturnog nasleđa.

Foto: Ivana Dukčević
Foto: Ivana Dukčević

Pročitajte još:

Izlet na jug Srbije - Novi Pazar, Petrova crkva i Đurđevi stupovi

Tokom posete, nismo propustili da vidimo Trotsky House - kuću poznatog ruskog političara Lava Trockog. Politički protivnik Staljina koji je ovde stigao u aprilu 1929. godine, na Bujukadi je u egzilu proveo 4,5 godine pišući svoje memoare, pre nego što je nastavio dalje za Evropu i na kraju završio u Meksiku.

Kada je napuštao Bujukadu, u svom dnevniku Trocki je napisao da je "na čudesan način postao vezan za ovo ostrvo". Kuća je već dugo u veoma lošem stanju i vlasnici godinama pokušavaju da je prodaju. U međuvremenu, država je kuću stavila pod zaštitu.

Najvažnije crkve Bujukade su: Bogorodična crkva, Crkva Sv. Dimitrija, franjevačka crkva (Franciscan Church of San Pacifico) i jermenska crkva (Surp Astvadzadzin Verapolium). Na ostrvu se nalaze i dva grčka pravoslavna manastira.

Foto: Ivana Dukčević
Foto: Ivana Dukčević

Crkva Svetog Đorđa nalazi se na vrhu istoimenog brda i osnovana je 1751. kao deo istoimenog grčkog manastira. Važi za jednu od najznačajnijih hrišćanskih bogomolja u čitavoj Turskoj, naročito na dan 23. aprila i 24. septembra (Sveta Tekla) kada ovu crkvu preplave vernici iz inostranstva, krećući se uzbrdo bosonogi i u potpunoj tišini, noseći parčiće tkanine koje vezuju u čvor na granama drveta kod crkve, poželevši želju.

Bujukada je poznata i po velikom sladoledu u kornetu, čije su kugle - kojih uvek ima nekoliko - poređane u obliku cveta ruže. Najčešće se pravi od gnječenog voća, zbog čega je sočan i manje kremast.

Piše: Ivana Dukčević

Izvor: Instagram, Internet i Facebook stranica"Umetnost putovanja"

Tekst i fotografije deo su internet stranica "Umetnost putovanja", zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 502 idi na stranu