Mila Turajlić za B92.net o filmu, učešću na Oskaru: "Biti režiser u Srbiji je pitanje neizvesnosti"

Američka akademija za filmsku umetnost i nauku pozvala je rediteljku Milu Turajlić u svoje redove. Ova rediteljka, kao članica tela, glasaće za kandidate za Oskara. Dodela, koja se redovno održava u februaru svake godine, biće odložena za dva meseca zbog epidemije koronavirusa.

Sanja ĆulibrkIzvor: B92
Podeli
Foto: Gettyimages/Joe Corrigan
Foto: Gettyimages/Joe Corrigan

Za sada, kaže Mila Turajlić za B92.net, nema informaciju kako će sve izgledati. S obzirom na to da se za ovakav vid učešća ne može prijaviti, rediteljka kaže da nije krila iznenađenje kada je pozvana iz Los Anđelesa. Iako joj nije strano žiriranje, kao najveću satisfakciju izdvaja diskusije sa rediteljima u vezi sa filmovima. Ipak u konkretnoj priči za dodelu Oskara to ne izgleda baš tako, dodaje ona.

Šta ste prvo pomislili nakon saopštavanja ove vesti?

''Bilo mi je veliko iznenađenje, jer nisam znala, zvali su me iz Los Anđelesa da mi čestitaju. Nisam ni znala šta mi čestitaju. Baš mi je bilo drago, baš je to velika čast.''

Šta znači za Vas mogućnost da učestvujete i u glasanju za Oskara u kategoriji dokumentarnih ostvarenja?

''Biti član žirija znači da se glasa za sve filmove, ne glasa se samo za dokumentrani film. Znači, ulazak u jednu zajednicu kolega koji se bave istom profesijom i lepo je biti pozvan da učestvujete u toj diskusiji, jer nijie pitanje samo glasanja. Razlog što su oni napravili jedan iskorak prema međunarodnom članstvu jeste što su i oni svesni da godinama unazad dodela Oskara je akcentovana na anglosaksonski prostor i ovo je veliki iskorak da se proširi polje delovanja, da se vrednuju i međunarodna ostvarenja i autori. I zato mi je posebno drago jer se, u stvari, proširuje prostor dijaloga.''

Iako 93. dodela Oskara nije planirana do februara, biće odložena. Je l' imate neku informaciju kako će to izgledati?!

''Nemam nikakvu informaciju, ne znam ništa o tome.''

Vaš film "Druga strana svega" osvojio je glavnu nagradu u kategoriji dugometražnog filma na festivalu IDFA u Amsterdamu, najprestižnijem festivalu dokumentarnog filma na tlu čitave Evrope. Kako ćete proceniti ko je zaslužio da dobije Oskara, je li to nezahvalna uloga?

''Sa tim se čovek susreće svaki put kada je deo žirija nekog festivala, tako da sam se poslednjih godina dosta sa tim susretala, jer sam bila često pozivana da budem deo žirija nekog festivala. Učešće u žiriju je zapravo najzanimljivije što dobijate nedelju dana da diskutujete i širite se kao reditelj učestvujući u diskusijama sa ostalim rediteljima i to je zapravo najlepši deo. Drugo je to što neko mora da dobije nagradu, ali taj proces premišljanja, razmatranja, diskutovanja je meni zapravo najlepši deo rada u žiriju. U konkretnoj priči za Oskara, to ne izgleda baš tako, zapravo vama se dodeli određeni broj filmova koje vi morate da pogledate, jer se mnogo filmova kvalifikuje, pa se onda to suzi na neku verziju kraće liste i onda se od vas očekuje da pogledate sve što je na toj kraćoj listi, pa se onda stigne do nominacija, i onda se između nominovanih filmova glasa. Tako da, ima tu različitih koraka koji se prolaze u odlučivanju, u suštini ništa lakše ili teže od onoga kada čovek sedi u žiriju i na kraju zna da jednom filmu mora da dodeli nagradu i to su ponekad strašno teške odluke. I kao neko ko je sa druge strane u tom procesu, to je sve pitanje nekih ličnih utisaka, procena, okolnosti, situacije.''

Foto: Gettyimages/Tibrina Hobson
Foto: Gettyimages/Tibrina Hobson

Kako da prepoznamo da li je neki dokumentarni film dobar ili nije?

''Nekih 15 godina sam radila na toj temi tako što sam učestvovala na organizaciji 'Sedam veličanstvenih' u Sava centru. Samim tim što se toliki prostor posveti autorskom dokumentarnom filmu i tim gestom polako gradimo ukus publike i smatram da je to jako doprinelo da se stvori publika u Beogradu koja zna i očekuje jedan dobar autorski dokumentarni film. Mislim da su vremenom izgradili osećaj šta je bioskopski osećaj i šta neka filmska avantura koju dokumenatrni film ima može da pruži. Nisam sigurna da postoji unapred moguća definicija, ali i danas kada sretnem ljude sa kojima pričam o filmovima koje su se gledali pre 10 godina, znači da su u pitanju neki filmski susreti koji su ostavili utisak koji traje i danas. I onda se približavamo odgovoru na to pitanje šta je dobar dokumentarni film. U svakom slučaju, dobar dokumentarni film je dobar film.''

Radili ste film Cinema Komunisto i rekli ste u jednom intervjuu da je kultura tada imala jako važnu ulogu za ljude na vlasti. Kako je bilo biti reditelj tada, a kako sada?!

''To su dva potpuno drugačija ideološka sistema, tada je film bio javno dobro i vlast je vrlo imala svest o njegovom političkom značaju, a kako je bilo biti reditelj unutar takvog sistema jako je teško reći. Imate Živojina Pavlovića, koji se smatra kreatorom crnog talasa, čovek koji je zbog svoje umetničke slobode imao i te kako problema u tom sistemu, koji je u nekom trenutku rekao da je to bilo 'Periklovo doba za filmsku industriju'. Tako da nisam sigurna da je lako odrediti koliko je nekom reditelju bilo lako da se snalazi i da pliva u tom sistemu samouprave, ali je izvesno da je država znala da joj je film koristan. Sad smo u drugom sistemu, živimo u kapitalističkom društvu u kojem se autorski film nalazi na nezavidnom položaju, između komercijalnog, što nije, i društveno korisnog ... Mi nismo zemlja koja ima stabilnu kulturnu politiku, mi smo zemlja koja je u poslednjih 20 godina imala nebrojano mnogo ministara kulture, u više navrata potpuno zaustavljanje i finansiranje filmskog sektora, u smislu prekida sa radom filmskog centra i uopšte konkursa za finansiranje. U tom 'stani- kreni' sistemu stvorila se neizvesnost koja nas prati. Postoje situacije i trenuci kada deluje da su stvari dobro krenule, da su neki odgovorni ljudi došli na neka čelna mesta. Zbog političkih promena, ali i zbog ekonomskih promena to stane, pa krene, pa stane. Šta znači biti reditelj danas? To je pitanje potpune neizvesnosti.''

Šta za Vas znači film?

''Znači oblik komunikacije sa svetom, jedan vrlo moćan jezik za komunikaciju sa svetom.''

Trenutno radite na filmu u Parizu?

''Tako je, radi se o filmu na kojem radim već pet godina. Bavi se Stevanom Labudovićem, čovekom koji je bio snimatelj Tita i koji je snimao nastanak Pokreta nesvrstanih i oslobodilačke pokrete u Alžiru. Planirano je da film izađe sledeće godine.''

Koliko je korona uticala na filmsku industriju?

''Čitav taj sistem u okviru kojeg mi kao autori puštamo publici filmove treba da postoji. Tako da je to jako tužno, zapravo, proći pored zatvorenih bioskopa ili dobiti obaveštenje da se neki od filmskih festivala ne održava. Izgubio se taj prostor gde se susreću autor, film i gledalac.''

Piše: Sanja Ćulibrk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 47 idi na stranu