"Fantomska nit": Poslednji film Danijela Dej Luisa?

Najnovije ostvarenje Pola Tomasa Andersona (režiser i scenarista) - „Fantomska nit”, dugo je iščekivano u bioskopima, jer je rekorder po broju osvojenih Oskara u kategoriji za najboljeg glavnog glumca, Danijel Dej Luis („Moje levo stopalo”, „Biće krvi” i „Linkoln”), najavio da će se upravo ovim filmom oprostiti od glume.

Upozorenje: Spoiler alert

Podeli
Printscreen YouTube/Focus Features
Printscreen YouTube/Focus Features

Naslov originala: "Phantom Thread"

Distributerski naziv: „Fantomska nit”

Režija: Paul Thomas Anderson

Scenario: Paul Thomas Anderson

Zemlja: SAD

Godina: 2017.

Ocena: 7/10

Piše: David Jakovljević, student treće godine osnovnih studija dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu

Ta glasina je donela publicitet, ali i velika očekivanja, na koja je Anderson je još jednom uspešno odgovorio, što potvrđuje dobra recepcija kritike, kao i 6 nominacija za Oskara (među kojima za najbolji film, režiju, glavnog glumca...).

Priča se odvija 1950-tih godina, u Londonu, i prati romansu čuvenog modnog dizajnera, Rejnoldsa Vudkoka (Daniel Day-Lewis) i njegove muze (modela) Alme (Vicky Krieps). On pravi svečane haljine za pripadnice londonske buržoazije, a posao mu besprekorno vodi njegova sestra Siril (Lesley Manville).

Rejnolds je veliki perfekcionista i neupitan autoritet među svojim radnicama. Mušterije mu pristupaju sa divljenjem i strahopoštovanjem i on svakodnevno radi na očuvanju takve predstave o njemu. Na taj način manifestuje ogroman strah od vezivanja, neposredno uzrokovan gubitkom majke u dečačkim godinama.

Sve njegove muze ostaju vrlo kratko uz njega, dok mu ne dosade i dok ih ne otera. Prvu pometnju u njegov ljubavni život unosi Alma, devojka koju je upoznao kao konobaricu u svom rodnom selu. Ona od početka ulazi u konflikte sa Rejnoldsom, ali ga uz to voli i poštuje onako kako niko nije pre nje: slabog, napornog i ograničenog.

Alma zadobija simpatije od, inače vrlo hladne, Siril i time postaje jasno da se njen snažan uticaj ne zadržava samo na Rejlnoldsu, već zahvata celo njegovo okruženje. On, bez obzira na veliku zaljubljenost koju oseća prema Almi, u početku nije kadar da je prihvati, zajedno sa svim krupnim promenama koje mu unosi u život.

Pročitajte još:

Sukob karaktera će se, do kraja filma, razvijati uporedo s ljubavnom pričom između Rejnoldsa i Alme. I ono što priču iz skoro bajkovitog konteksta, koji Anderson ističe ponajpre muzikom Džonija Grinvuda (Johnny Greenwood), poznatim gitaristom Radiohead-a i njegovim dugogodišnjim saradnikom, pomera ka realizmu i daje dubinu likovima jeste njihova nemogućnost prilagođavanja i pravljenja ustupaka, pa se svaki pomak u odnosu dešava nakon toga što on, ili ona, pobede u jednoj etapi sukoba.

Scenografija i kostim savršeno odgovaraju epohi i podstiču utisak zatočeništa u Rejnoldsovom svetu, koji samo Alma može da razbije. Nekad time što time što ga izmesti, odvede na neko drugo mesto, učini da film izgleda drugačije nego što smo navikli, da Rejnoldsovi rituali budu demistifikovani i pripisani njegovoj razmaženosti, a nekad mnogo suptilnije, u jednom pogledu koji sugeriše da ona tu ne pripada.

„Fantomska nit” stoji rame uz rame po kvalitetu sa nekim od ranijih Andersonovih radova, poput „Biće krvi”, ili „Magnolijom”, a ujedno postiže autentičnost i izbegava manirizam u kom se savremeni reditelji neretko zaglave.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 2 idi na stranu