1. Pored novih romana treba pročitati i stare bescelere. Da Srbija ne bi ostala amorfna masa nego da bi postala funcionalni društveni sistem - svako bi trebao da pročita humanistički roman Pestalocija "Leonard i Gertruda" (1781) - o postepenom napredovanju domaćinstva i celog sela, zahvaljujući pozitivnom uticaju seljanke Gertrude – ona je svoju decu odgajala tako što je povezivala podučavanje sa - praktičnim kućnim radnim zadacima (decenijama potpuno zaboravljeno u Srbiji). Krećući se na tragu - Rusoa, Voltera, Kanta - Johan Hajnrih Pestaloci (1746-1827) uveo je holistički pristup obrazovanju koji ima za cilj ravnotežu između 'glave, srca i ruku'. Glava se odnosi na ulogu obrazovanja u podsticanju intelektualne radoznalosti i razvoju kognitivnih kapaciteta. Srce je metafora koja aludira na emocionalnu dimenziju i moral. Ruke govore o usmerenosti obrazovanja, a odnose se na usađivanje osećaja za pravac, moralni kompas koji prepoznaje dostojanstvo svih ljudskih bića, važnost ljubavi, saosećanja i brige za manje srećne. Ukratko, Pestalocijev pristup integrisao je intelektualnu, moralnu i praktičnu dimenziju obrazovanja. Takođe njegov doprinos socijalnoj pedagogiji je njegov pokušaj da „pomiri“ napetost između pojedinca i društva. To podrazumeva razvoj obrazovnih principa i prakse koja će negovati autonomiju, slobodu i samoostvarenje učenika, s jedne strane, i njihov razvoj u odgovorne i angažovane građane, sa druge strane, koji su zabrinuti za opšte dobro društva!
    (zoran stokic, 14. april 2022 19:42)

    # Link komentara