Dva dana bi im bila dovoljna da završe posao? Imaju poruku i za Putina

Peking je u više navrata pretio da će preuzeti odmetnuto ostrvo za koje tvrdi da je njegovo.

Izvor: Jutarnji list
Podeli
Tanjug/AP Photo/Huizhong Wu
Tanjug/AP Photo/Huizhong Wu

Kad Kina odluči da zauzme Tajvan silom, učiniće to munjevitom 48-satnom ofanzivom kako Zapad ne bi imao vremena da odgovori.

Kina već danima održava ratne vežbe, okružujući ostrvo kako bi pokazala svoj bes nakon što je predsednica Predstavničkog doma američkog Kongresa Nensi Pelosi postala najviše rangirani američki posetilac Tajvana u poslednjih 25 godina. Ujedinjenje Tajvana s Kinom deo je strategije predsednika Si Đinpinga za "oživljavanje" kineske nacije do 2050, a ranije se smatralo da se Peking priprema za "oružano ujedinjenje" u nekom trenutku u sledećih pet do 10 godina.

Ali, sada brojne zapadne vlade deluju pod pretpostavkom da će vojna ofanziva da nastupi znatno ranije, a da je Si učio lekcije iz ruskih neuspeha u Ukrajini, prenosi "Jutarnji list".

Uče na ruskim greškama

Tanjug/Taiwan Ministry of National Defense via AP
Tanjug/Taiwan Ministry of National Defense via AP

Kina je navodno zaključila da su zapadnim čelnicima bila potrebna najmanje dva dana da bi odgovorili na napad ruskog predsednika Vladimira Putina na Ukrajinu 24. februara i smatraju da je to ključni period u kojem mogu da se postignu "nepovratni dobici".

Budući da nisu uspeli da zauzmu Kijev i sruše vlast ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog u prvih 48 sati rata, Si veruje da su Rusi ostavili širom otvorena vrata za značajnu podršku Zapada, tvrde diplomatski izvori britanskog "Telegrafa".

Za Kinu će biti ključno da izbegne činjenje iste greške u slučaju Tajvana, ako želi da izbegne dugotrajni rat koji bi mogao da se obije o glavu Komunističkoj partiji Kine, smatraju u Pekingu.

Nakon što bi Tajvan eventualno pao u ruke Kine, Zapad upozorava saveznike da bi ta teritorija zauvek nestala, u trenutku kada Peking nastavlja svoje velike vojne vežbe.

Malo verovatno za rat

Tanjug/AP Photo/Johnson Lai
Tanjug/AP Photo/Johnson Lai

Međutim, malo je verovatno da će ova trenutna kriza uskoro da preraste u rat. Svaka potencijalna vojna akcija suočila bi se s "realnom mogućnošću rata sa SAD", smatra Sidart Kaušal iz tink-tanka RUSI, dodajući da je "Kineska narodnooslobodilačka vojska (PLA) još uvek sila u razvoju".

Uprkos tome što je navodno najveća vojska u svetu, PLA nije testirana u borbi i neuspeh bi mogao fatalno da potkopa Sijevu moć uoči ključnog stranačkog kongresa na kojem se očekuje da će dobiti treći mandat bez presedana.

"To je verovatno neostvarivo u ovom trenutku. Postoje neki značajni rizici za Kinu", kaže Kaušal.

Kina ne sakriva da smatra kako je Tajvan deo njene teritorije i da će upotrebiti silu kako bi ga vratila pod svoju kontrolu, ako to bude potrebno. To otvara dva najveća neodgovorena pitanja - kada i kako?

U prošlosti je Tajvan upozoravao da bi do napada moglo doći već 2023. Drugi analitičari predviđaju to za kasnije, ali većina se slaže da će Kina sigurno pokušati da izvrši napad u nekom trenutku.

Četiri scenarija

Što se tiče odgovora na pitanje "kako", događaji ove nedelje učinili su stvari malo jasnijima.

Kineske ratne igre bez presedana uključivale su ispaljivanje projektila u vode oko Tajvana, kao i navodno iznad samog ostrva, zajedno sa pomorskom blokadom i preletima borbenih aviona. Ranije ove nedelje PLA je vežbala amfibijsko iskrcavanje na plaži nasuprot Tajvanu.

Neke ili sve ove stvari mogle bi da se pojave u bilo kojoj budućoj vojnoj operaciji. Verovatno je da će Peking umesto toga ipak da izvede progresivno i postepeno gomilanje snaga, pri čemu će svaki novi korak u tom gomilanju biti taman toliki da ne bude dovoljan povod Zapadu da vojno uzvrati na taj potez.

Smatra se da je cilj Pekinga da pritisne Tajvan sve dok mu jedina preostala opcija ne bude saradnja.

Uopšteno, postoje četiri moguća scenarija koja bi mogla da se dese. 1.Blokada Tajvana

Produženje vojnih vežbi moglo bi da se iskoristi da se Tajvan iscrpi financijski, ekonomski i operativno. Tako bi se iscrple tajvanske oružane snage koje bi se dugo vremena držale u stanju visoke pripravnosti. Takođe bi se omogućilo Kini da rasporedi vojne snage na najbolje moguće položaje kako bi mogla brzo da pokrene napade.

Koristeći vežbe poput onih koje se sprovode ove nedelje kao izgovor, nametanje carine i uspostavljanje zone zabrane leta moglo bi se lako sprovesti kako bi se Tajvan izolovao od svake spoljne pomoći.

Sedam zona u kojima kineske snage trenutno izvode vežbe odabrane su zbog njihove važnosti u potencijalnoj kampanji zatvaranja ostrva i osujećivanja strane intervencije, smatra general major Meng Sjangking, profesor strategije na Univerzitetu nacionalne odbrane u Pekingu 2.Kina napada mala ostrva Fuđena

Mala ostrva provincije Fuđen, od kojih se neki nalaze na manje od 10 kilometara od kineskog kopna, Kina već dugo smatra delom svoje teritorije.

Tu spadaju ostrva Macu, severozapadno od Tajvana, i Kinmen, lanac istočno od obale kineskog grada Sjamena. Peking bi mogao da izvršiti invaziju na neka ili sva ostrva na kojima živi oko 20.000 ljudi, uz minimalne troškove.

Svaki odgovor sem vojne podrške potakao bi Kinu da bude "pustolovnija", potencijalno veoma slično ruskom zauzimanju Krima 2014, navodi "Jutarnji list". Ostrva su dovoljno mala da mnoge zemlje možda ne žele da rizikuju sveopšti rat oko njih. Ali, američki Zakon o američko-tajvanskim odnosima ih smatra delom Tajvana pa bi se SAD mogle osećati primoranima da intervenišu.

3.Raketni napad

Kako bi pokušao da oslabi Tajvan, a istovremeno smanji rizik od uključivanja u potpunu invaziju, Peking bi u trećem potencijalnom scenariju mogao da se odluči za ograničene napade iz vazduha.

Obalska odbrana, radari i aerodromi bili bi najverovatniji ciljevi. Kina bi verovatno izbegla targetiranje glavnih naseljenih mesta kako bi namamila Tajvan za pregovarački stol bez stvaranja žrtava kako ne bi ojačala odlučnost javnosti vezano uz odbranu. U ovom scenariju, SAD bi verovatno povećale spremnost svojih snaga u regionu, posebno Japanu. Tokio bi takođe mogao da stavi svoju vojsku u pripravnost.

Takvim potezom rizikovalo bi se "upadanje u najgore od oba sveta", odnosno nanošenje dovoljno štete Tajvanu da se ostatak regiona natera da obrati pažnju ali ipak ne toliko da se iz temelja promeni strateška situacija, kaže Kaušal.

Peking bi takođe morao da bude spreman za intenzivniji odgovor i, ako to bude potrebno, za potpunu invaziju. 4.Potpuna kopnena invazija

U slučaju sveobuhvatnog napada, Kina bi nastojala da iskrca trupe na strateškim tačkama, jureći preko više od 100 kilometara dugog Tajvanskog moreuza pod zaštitom raketa i borbenih aviona kako bi odvratila pažnju tajvanske odbrane.

Diplomatski izvori rekli su "Telegrafu" da Peking veruje kako postoji "dvodnevni okvir" za preuzimanje ostrva, odnosno da imaju dva dana za izvrše napad pre nego što Zapad uspe da im u potpunosti odgovori, što je lekcija koju je Kina naučila iz ruske invazije na Ukrajinu.

Sajber ratovanje verojatno će da se koristi u velikim razmerima kako bi se ometali oblici komunikacije Tajvana i posejala panika među populacijom, sa ciljem što bržeg slamanja odbrane i volje za otporom.

Kineska flota i podmornice nastojale bi da unište tajvansku mornaricu, kao i bilo koje brze letelice koje bi pokušavale da zaustave napredovanje vojnih nosača, ili bi postavili mine na strateška mesta sletanja. Kineska mornarica takođe bi delovala kao paravan na severu i istoku, odsecajući sva potencijalna pojačanja iz Japana ili SAD.

Međunarodni dogovor

Tajvan bi nastojao da odgovori korišćenjem opreme skrivene u njihovim urbanim džunglama i planinskim mestima. Civilno stanovništvo bilo bi mobilizovano kao posmatrači na plaži, protivtenkovski i PVO timovi i gerilske snage. Izviđačke bespilotne letelice i mobilne radarske platforme koristile bi se za identifikaciju meta za uništenje.

Međunarodni odgovor bio bi gotovo zagarantovan, na čelu sa Vašingtonom i verovatno savezničkim Japanom i možda Australijom.

Druge regionalne sile, poput Indije, verojatno bi nadodale političku, ekonomsku i retoričku potporu, ali se od njih ne bi očekivalo da vojno intervenišu. Većina zemalja nastojala bi da "zaštiti" svoju poziciju između Kine i SAD, rekao je Kaušal.

Velika Britanija verovatno ne bi imala izravnu vojnu moć koja bi mogla da odgovoriti na kineski napad, ali bi mogla da pruži obaveštajne i sajber usluge svakom odgovoru na kineski napad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 593 idi na stranu