Dan kada je "nastao" Milošević

Na današnji dan 1989. godine Slobodan Milošević je na sednici Skupštine Srbije proglašen za predsednika Predsedništva Srbije.

Izvor: B92
Podeli
EPA/ROBERT RAJTIC
EPA/ROBERT RAJTIC

Milošević je na referendumu dobio podršku čak 4.452.312 građana i građanki Srbije, odnosno 80,36 odsto biračkog tela.

Pored izbora za narodno predstavništvo, ovo su bili i svojevrsni predsednički izbori, jer je, po tada važećem Ustavu, ova funkcija bila ravna funkciji predsednika države.

Izjašnjavanjem naroda, prihvaćena je i potvrđena ranije donesena odluka narodnih poslanika da Milošević bude predsednik Predsedništva Srbije.

Na tim poslednjim jednopartijskim izborima u Srbiji, održanim 12. novembra 1989. Milošević je odneo ubedljivu pobedu u trci tri sa protivkandidata - Mihalja Kertesa, Zorana Pjanića i Miroslava Đorđevića, a nakon referenduma, odluku naroda da ga postavi na mesto predsednika izglasala je potom i Skupština na sednici 6. decembra 1989. godine.

Zanimljvo je to da je ovaj model "izjašnjavanja naroda", kao načinom da se ispita i utvrdi volja građana, zabeležio rekord po posezanju u vreme vlasti Slobodana Miloševića. Od 1989. do 1998. godine - organizovano je ukupno pet referenduma.

Kao još jedna zanimljivost i dostignuće Miloševićeve pobede odnosi se na svojevrstan kuriozitet sa brojanjem glasova. U kosovskom mestu Drenica, sa stoprocentnim albanskim stanovništvom glasalo je tada - 104% birača.

Vrhunac slave

Tog 6. decembra 1989. Slobodan Milošević je bio na vrhuncu svoje slave.

Šta je tome prethodilo – govornički "biseri" koji su ušli u udžbenike političkih nauka.

Kao političar u usponu, Milošević je 24. aprila 1987. godine u Kosovu polju izrekao čuvenu rečenicu "Niko ne sme da vas bije".

Tadašnji predsednik Predsedništva SR Srbije Ivan Stambolić poslao je predsednika Predsedništva Saveza komunista Slobodana Miloševića na KiM, da pokuša da smiri tamošnji srpski narod.

Međutim, Milošević se obratio masi i održao jedan od govora koji će obeležiti njegovu političku i državničku karijeru, ali i živote uplašenog naroda osokoljenog zapaljivom retorikom.

Vrhunac Miloševićevog političkog uspona bio je Gazimestan ili proslava 600. godisnjice Kosovske bitke.

Na Vidovdan 28. juna 1989. godine održan je zapaljivi govor koji ga je ustoličio kao neprikosnovenog vođu.

Njegov govor na Gazimestanu neki analitičari karakterišu kao zvanični početak srpske nacionalističke kampanje koja je bila jedan od elemenata jugoslovenske krize koja je usledila par godina kasnije.

"Ne čujem dobro, ali želim da vam odgovorim na ovo što tražite, da će svi oni koji su se poslužili ljudima da manipulišu ostvarenja političkih ciljeva protiv Jugoslavije biti kažnjeni i biti uhapšeni", rekao je Milošević te davne 1989. godine.

Šta je usledilo kasnije

U januaru 1990. godine na 14. Kongresu Saveza komunista Jugoslavije, delegacija Srbije, koju je predvodio Slobodan Milošević, tražila je da se ukine Ustav iz 1974. godine, koji je davao podjednaku vlast svim republikama. Milošević je zahtevao da se uvede sistem "jedan čovek, jedan glas", što bi opunomoćilo Srbe, koji su bili većinska populacija u Jugoslaviji. Zbog ovog predloga, delegacije Slovenije i Hrvatske (koje su predvodili Milan Kučan i Ivica Račan) napustile su kongres. Nakon toga, Milošević je shvatio da u Sloveniji i na Kosovu i Metohiji mora da se pojača vojno prisustvo.

Prvi višestranački izbori za Narodnu skupštinu Srbije posle Drugog svetskog rata održani su 9. i 23. decembra 1990. godine na kojima je Socijalistička partija Srbije osvojila 194 mandata.

Uporedo sa izborima za narodne poslanike, Narodna skupština Republike Srbije raspisala je i izbore za predsednika Republike. Izbori su održani 9. decembra 1990, a za predsednika Republike izabran je Slobodan Milošević. Na istu funkciju ponovo je izabran i dve godine kasnije.

Rat u Hrvatskoj počeo je u aprilu i maju 1990. godine kada je u Hrvatskoj na lokalnim izborima Franjo Tuđman izabran za predsednika predsedništva Socijalističke Republike Hrvatske i tada započinje program o nezavisnosti Hrvatske i istupanju iz SFRJ.

Počinje raspad zemlje - rat u kom nema pobednika.

Već 1992. godine rat se proširio na teritoriju BiH, gde je trajao do 1995, kada je završen potpisivanjem Dejtonskog sporazuma.

Tokom 1998. godine, Skupština je u više navrata raspravljala o aktuelnoj bezbednosnoj i socijalno-ekonomskoj situaciji na Kosovu i Metohiji i albanskom separatizmu. Raspisan je i referendum radi izjašnjavanja građana Srbije da li prihvataju učešće stranih predstavnika u rešavanju problema na KiM. Blizu 95% građana odgovorilo je - "ne".

Narodna skupština je početkom februara 1999, najoštrije osudila pretnje NATO pakta Jugoslaviji. Isto je učinila i 23. marta posle razgovora državne delegacije u Rambujeu i Parizu. Dan kasnije, 24. marta 1999, snage NATO pakta izvršile su agresiju na Jugoslaviju.

Akcija "Milosrdni anđeo" bila je završna faza rata na Kosovu i Metohiji, koja je trajala je od 24. marta do 10. juna 1999. godine. Intervencija NATO-a je izvršena bez odobrenja Saveta bezbednosti zbog optužbi da srpske snage bezbednosti vrše etničko čišćenje kosovskih Albanaca. Neposredan povod za akciju bila su dešavanja u Račku i odbijanje jugoslovenske delegacije da potpiše sporazum iz Rambujea.

NATO je 24. marta 1999. godine u 20:45 časova počeo vazdušne napade na vojne ciljeve u SRJ da bi se kasnije udari proširili i na privredne i civilne objekte. U napadima koji su bez prekida trajali 78 dana teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri. Procene štete koju je imala SRJ kreću se od 30 do 100 milijardi dolara.

Napadi su stopirani 10. juna, nakon potpisivanja vojno-tehničkog sporazuma o povlačenju jugoslovenske vojske i policije sa Kosova i Metohije.

Istog dana u Savetu bezbednosti je usvojena Rezolucija 1244. po kojoj SR Jugoslavija (Srbija) zadržava suverenitet nad Kosovom i Metohijom, ali ono postaje međunarodni protektorat pod upravom UNMIK-a i KFOR-a. Sa vojskom i policijom u Srbiju je izbeglo više od 200.000 kosmetskih Srba i drugih nealbanaca.

Kosovski Albanci su 17. februara 2008. jednostrano proglasilo nezavisnost Kosova od Srbije i to je do danas ostala samoproklamovana država.

Slobodan Milošević je bio na vlasti do 5. oktobra 2000, kada je zvanično potvrđena pobeda dr Vojislava Koštunice na izborima za predsednika Savezne Republike Jugoslavije. Nakon toga je 28. juna 2001. godine odveden u Haški tribunal gde je i preminuo pet godina kasnije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 111 idi na stranu