BBC na srpskom - B92

Fudbal i žene: Lea Kampos - Brazilka koja se borila protiv predrasuda i patrijarhata da bi postala fudbalska sutkinja

Lea Kampos se borila protiv protivnika u brazilskom establišmentu da bi ostvarila san i utrla put drugima. Bilo je to u vreme kad je, kako ona kaže, "ženama bilo zabranjeno da šutiraju loptu“, ali se "nije pominjalo duvanje u pištaljku“.

Izvor: BBC
Podeli
Kampos veruje da je bila prva žena sudija u muškom fudbalu - ali postoje oprečne tvrdnje/Museu do Futebol
Kampos veruje da je bila prva žena sudija u muškom fudbalu - ali postoje oprečne tvrdnje/Museu do Futebol

U Brazilu 1971. godine, većina ljudi bi dobro razmislilo pre nego što bi prišlo generalu Emiliju Garastazuu Medičiju.

Tadašnji predsednik zemlje bio je zastrašujuća pojava čija se brutalno represivna vojna vladavina zasnivala na sistemskom mučenju i ubijanju disidenata.

Ali Lea Kampos je rešila da ga poseti.

Kampos je verovala da Mediči može da joj pomogne u njenoj borbi protiv brazilskih sportskih vlasti - koje je predvodio svemoćni Žoao Avelanž, koji će uskoro postati predsednik svetske fudbalske organizacije FIFA.

Četiri godine ranije, Kampos je položila ispit za fudbalskog sudiju.

Ona smatra da je prva žena na svetu koja je to učinila - mada ima i drugih koje iznose istu tvrdnju.



U ono vreme, imala je jedan veći problem; CBD, telo koje je predsedavalo svim sportovima u Brazilu, odbijao je da joj dozvoli da radi.

Ova južnoamerička zemlja bila je jedna od mnogih u kojima je organizovani ženski fudbal bio zabranjen - Engleska je, na primer, bila još jedna.

Štaviše, zakon usvojen 1941. godine isključivao je žene u Brazilu iz čitavog niza sportova.

Avelanž, koji je predsedavao CBD-om od 1958. godine, verovao je da se ta zabrana odnosi i na fudbalsko suđenje.

Prema rečima Lee Kampos, on je svoje stavove jasno stavljao do znanja.

"Ženska tela nisu građena za suđenje"

Timska fotografija snimljena u Sao Paulu -Kampos je druga sa leve strane u gornjem redu/Museu do Futebol
Timska fotografija snimljena u Sao Paulu -Kampos je druga sa leve strane u gornjem redu/Museu do Futebol

"Avelanž mi je prvo rekao da ženska tela nisu građena za suđenje u muškim sportovima", kaže Kampos, danas 77-godišnjakinja, za BBC.

"Kasnije je rekao da bi mi stvari kao što su menstruacija zagorčavale život.

"Na kraju je insistirao da žene neće biti fudbalske sutkinje sve dok je on na funkciji."

Nije to bilo prvi put da je Kampos morala da se bori za ulazak u sport koji voli.

Rođena 1945. godine u Abaeteu, gradiću u jugoistočnoj brazilskoj državi Minas Žerais, Kampos se zainteresovala za fudbal još kao dete i rado se seća kako je šutirala improvizovanu krpenjaču napravljenu od čarapa.

Bila je obeshrabrivana u tome sa svih strana.

Ljubav prema fudbalu

Godinama je Kampos vodila kampanju za promenu brazilskih sportskih zakona/Museu do Futebol
Godinama je Kampos vodila kampanju za promenu brazilskih sportskih zakona/Museu do Futebol

"Uvek sam pokušavala da igram fudbal sa dečacima u školi, ali bi me nastavnici sprečavali i govorili da to nije primereno", priseća se ona.

"Što se tiče mojih roditelja, i oni su govorili da to nije nešto čime bi trebalo da se bavi jedna dama."

Njena majka i otac su je umesto toga slali na izbore za mis.

Rutinski bi pobeđivala na tim takmičenjima i, da ironija bude veća, jedan od njenih trijumfa iz 1966. godine na kraju joj je pomogao da se zaposli u odnosima sa javnošću prvoligaškog fudbalskog kluba Kruzeiro.

Kampos je putovala sa svojim timom po čitavoj zemlji, što je samo dodatno podgrejalo njenu ljubav prema fudbalu.

I onda joj je sinula ideja.

Možda je ipak postojao način da se više uključi u igru.

"Da sam pokušala da igram, bilo bi nemoguće steći podršku, jer je ženama u to vreme to praktično bilo zakonom zabranjeno", kaže ona.

"Ali jedan od načina da se uđe bio je da se bude sudija.

"Nije stajalo ništa konkretno protiv toga u zakonu - ženama je bilo zabranjeno da šutiraju loptu, ali se nije pominjalo duvanje u pištaljku."

Kampos se 1967. godine prijavila za osmomesečni kurs za fudbalske sudije.

I položila ga je.

Ali ona možda nije prva žena na svetu koja je to učinila - mada je otkriti prvu ženu fudbalskog sudiju teže nego što se to na prvi pogled čini.

Godine 2018. objavljeno je da je FIFA priznala kako je Turkinja Drašan Arda prva fudbalska sutkinja na svetu u pismu poslatom na njenu adresu.

Arda je dobila dozvolu za fudbalske sudije u novembru 1967. godine, sudivši prvu utakmicu u junu 1968. godine.

Ona je poslala prateću dokumentaciju FIFA-i i dobila odgovor u decembru 2018. godine, za koji FIFA sada kaže da je bio pogrešno protumačen; organizacija je naprosto priznala da je ona samo jedna od prvih ženskih sutkinja u fudbalu.

FIFA ne može sa sigurnošću da kaže ko je bio prvi - zato što su dozvole izdavale nacionalne asocijacije i sva evidencija je kod njih - ali organizacija priznaje važnost ovog istraživanja i željna je da pomogne u daljoj istrazi.

I zaista, nedavno je skrenuta pažnja na još jednu kandidatkinju - Ingrid Holmgren, Šveđanku za koju se smatra da je položila ispit za fudbalskog sudiju 1966. godine.

A potom je tu i Edit Klinger, Austrijanka za koju se veruje da je radila kao fudbalska sutkinja još 1935. godine.

Kampos je nesumnjivo bila jedna od prvih.

Pogledajte video: Mesijeva plata i Svetsko fudbalsko prvenstvo za žene

Ali polaganje ispita bio je samo početak njene duge borbe protiv patrijarhata u CBD-u.

Nakon što je završila učenje, odbili su da joj izdaju dozvolu, tvrdeći da isti zakon koji zabranjuje fudbalerke u Brazilu zabranjuje i fudbalske zvaničnice.

"Tražila sam pravni savet i uveravali su me da u slovu zakona ne postoji ništa što pravi tu razliku", kaže Kampos.

"Ali vlasti nisu želele ni da čuju za moje argumente."

Usledile su godine i godine utrošene na molbe upućivane CBD-u i Avelanžu.

Ona je želela da ukaže na ovaj problem organizujući prijateljske utakmice koje bi mogla da vodi, na kojima su čak ponekad igrale fudbalerke, ali njih bi često prekidala policija.

U vremenima teške represije u Brazilu, takva "neposlušnost" nije shvatana olako; Kampos tvrdi da je bila uhapšena "najmanje 15 puta".

Audijencija sa predsednikom

Kampos, ovde na slici u Minas Žeraisu, nakon što je krunisana za 'Kraljicu vojske'/Museu do Futebol
Kampos, ovde na slici u Minas Žeraisu, nakon što je krunisana za 'Kraljicu vojske'/Museu do Futebol

Ali 1971. godine, ona je dobila pismo koje joj je dalo dodatnu snagu da se izbori za sebe: poziv da učestvuje na nezvaničnom Svetskom prvenstvu u ženskom fudbalu u Meksiku.

Nije želela da protraći tu priliku, ali je morala nekako da prođe pored Avelanža, sve do tada nepremostive prepreke.

Jedini način bio je da se obrati višoj instanci.

Po drugi put, u pomoć joj je pritekla njena prošlost sa izbora za mis.

Jedan od mnogih izbora koje je Kampos osvojila bio je za "Kraljicu vojske" za oblast Minas Žerais.

Zamolila je lokalnog komandanta da joj ugovori audijenciju sa predsednikom Medičijem, koji je uskoro trebalo da poseti prestonicu države Belo Horizonte.

Dobila je tri minuta. Rekla je predsedniku da želi da on nadglasa Avalenža.

"Mediči me je pogledao i rekao da bi voleo da se sretne sa mnom u predsedničkoj palati u Braziliji kroz nekoliko dana", kaže Kampos.

"Ne moram posebno da napominjem da sam se uplašila.

"Bili smo u diktaturi, a ja sam dovodila sistem u pitanje. Kroz glavu su mi prošle misli o hapšenju ili 'nestajanju'."

Kampos je uredno odletela u Braziliju i Mediči ju je primio na ručak.

Na njeno zaprepašćenje, uručio joj je pismo u kom se od Avelanža zahteva da joj dodeli dozvoli za fudbalske sudije.

General joj je otkrio i jednu iznenađujuću činjenicu: imala je obožavaoce u predsednikovom bliskom okruženju.

"Jedan od Medičijevih sinova pažljivo je pratio moju karijeru i čak je imao svesku sa isečenim slikama i novinskim člancima o meni", kaže ona.

"Njegova kolekcija je bila već čak i od moje!".

Možda je to bio razlog zašto je Mediči pristao da iskoristi nadmoć nad Avelanžom.

U svakom slučaju, čak ni ličnost veća od života iz FIFA-e nije se usudila da ospori njegova naređenja.

U julu 1971. godine, Avelanž je sazvao konferenciju za štampu i saopštio da će posle "promene mišljenja" Kampos biti sada dozvoljeno da radi kao fudbalska sutkinja.

Kampos dodaje: "Čak je održao i govor novinarima rekavši da mu je čast da objavi da će Brazil imati prvu ženu fudbalskog sudiju na svetu i da se to događa za vreme njegovog mandata."

Nekoliko nedelja kasnije, otputovala je u Meksiko, ali se nažalost razbolela od visinske bolesti u Meksiko Sitiju i nije bila sposobna da sudi na utakmici.

Borba protiv predrasuda

Priča Lea Kampos predstavljena je na izložbi 2019. koju su zajedno organizovali Gugle umetnostu i kultura i brazilski Muzej fudbala/Museu do Futebol
Priča Lea Kampos predstavljena je na izložbi 2019. koju su zajedno organizovali Gugle umetnostu i kultura i brazilski Muzej fudbala/Museu do Futebol

Kad se vratila kući, konačno je mogla da da obavlja svoj posao, ali to što je imala dozvolu nije je zaštitilo od predrasuda.

Najveći deo 98 utakmica na koliko je Kampos sudila bile su utakmice u nižoj ligi, širom Brazila, na kojima je prisustvo fudbalske sutkinje bilo predstavljeno kao neka vrsta egzotične atrakcije.

Zastrašivanje i seksizam bili su stalno prisutni u njenom poslu - novine su objavile nekoliko neukusnih karikatura.

Na jednoj je sugerisano da će igrači biti seksualno uzbuđeni prisustvom žene sudije.

Ona se priseća jedne utakmice za igrače mlađe od 23 godine između ljutih rivala Kruzeira i Atletika Miniera 1972. godine.

"Pre utakmice, prišao mi je direktor Atletika i zadigao košulju", kaže Kampos.

"Videla sam da ima pištolj."

"Kruzeiro je pobedio 4:0 i posle utakmice sam videla istog čoveka u tunelu.

"Pitala sam ga da li i dalje želi da me ubije. Umesto toga me je zagrlio i rekao da sam dobro vodila utakmicu."

Sveukupno gledano, kaže Kampos, nisu se prema njoj ophodili drugačije nego prema muškom sudiji.

"U redu, ponekad bi se igrači malo naljutili", dodaje ona.

"Jedan je odbio da siđe sa terena kad sam mu pokazala crveni karton.

"U drugim prilikama bi igrači prekorevali jedni druge zbog psovanja preda mnom. Najčešće sam se osećala veoma poštovano."

Nesreća koja joj je promenila život, zaražavanje kovidom i ostanak bez doma

Kampos sada živi u Americi - tamo je od 1990-tih godina/Google Offside Museum
Kampos sada živi u Americi - tamo je od 1990-tih godina/Google Offside Museum

Bila je i srećna. Ali onda je usledila stravična nesreća koja joj je promenila život.

Kampos je 1974. godine putovala autobusom koji je svom silinom udario u kamion ispred sebe.

Pretrpela je jezive povrede leve noge, koja je zamalo izbegla amputaciju.

Da sve bude ironičnije, autobus kojim je putovala pripadao je kompaniji u vlasništvu porodice Avelanž.

Kampos je bila podvrgnuta nizu od više od 100 operativnih zahvata i provela je dve godine u invalidskim kolicima.

Deo njenog lečenja obavljen je u Njujorku, gde je upoznala Luisa Eduarda Molinu, sportskog novinara sa kog se udala devedesetih, preselivši se u Sjedinjene Američke Države.

U Americi je započela život ispočetka kao poslastičarka i ostvarila je popriličan uspeh u iseljeničkoj zajednici Njujorka i Nju Džersija.

U kasnijim godinama, zdravlje joj se pogoršalo i pretrpela je dva srčana udara.

Ali najteži period za nju usledio je u maju 2020. godine, kad je izbila epidemija kovida-19: njen muž Luis izgubio je posao i njih dvoje su imali velikih finansijskih poteškoća.

U jednom trenutku su morali da žive u prijateljevoj kući jer su ostali bez doma.

Tada su preko "kraudfanding" kampanje brazilske fudbalske sudije sakupile dovoljno novca za Kampos i njenog muža da iznajme stan u Nju Džersiju.

Za sada uspevaju da se održe na površini.

"To što su uradili bilo je zaista predivno i ja sam im veoma zahvalna", kaže Kampos.

"Pomislila sam da sva moja borba nije bila uzaludna i da sam ostavila trag za sobom."

Ostavljanje tragova i borba za nove

Ona govori sa ponosom kad se ima u vidu kako fudbalske sutkinje danas postaju sve vidljivije u ovoj igri.

Digla je pesnicu u vazduh kad je francuska fudbalska sutkinja Stefani Frapart postala prva žena koja je vodila utakmicu za muškarce na Ligi šampiona 2020. godine.

"Osećala sam se kao da je Stefanin uspeh i moja pobeda", dodaje Kampos.

"Shvatila sam da je sve kroz šta sam prošla na kraju bilo vredno toga.

"Osećala sam se kao staro drvo na kom još uvek može da rodi plod."

Ona smatra i da se predugo čekalo na revolucionarno dostignuće Stefani Frapart.

Fudbalske sutkinje su možda mnogo napredovale od sedamdesetih, ali Kampos veruje da još uvek vladaju predrasude.

"Zašto do sada nijedna žena nije sudila na nekoj utakmici Svetskog prvenstva?", pita se ona.

"Zaista sam očekivala da će stvari napredovati.

"Muškarci i žene prolaze kroz istu rigoroznu obuku za sudije, zašto ih onda razdvajati? To je smešno."

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Izvor: BBC News na srpskom

©BBC na srpskom - B92
strana 1 od 147 idi na stranu